Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1742/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Dr. [adresa], koga zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva ulica 71, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 842/2020-56 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-842/2020-56 od 11. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i u dijelu odluke o naknadi parničnoga troška kojim nije prihvaćen njegov zahtjev.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbi.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-842/2020-56 od 11. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 13. travnja 2023.

1.1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 24.626,12 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 9.454,72 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2018. do isplate, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zatezne kamate koje na iznos 3.177,38 eura teku od 7. ožujka 2018. do 3. svibnja 2018. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, naknaditi tužitelju BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 4.256,86 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući odluku kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev i odluku o parničnom trošku u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje.

3. Žalbu protiv rješenja i presude u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke je izjavio tuženik, zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu tuženika protiv rješenja

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe iz podneska od 13. travnja 2023., tuženik se u postupku protivio preinaci.

6. Suprotno žalbenom navodu, u obrazloženju rješenja navedeni su dostatni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakve proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njegovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

7. Iz sadržaja podneska tužitelja od 13. travanja 2023. proizlazi da je nakon dostave nalaza i mišljenja sudskog vještaka pulmologa kojim je utvrđeno postojanje daljnjih trajnih posljedica od 15% s pulmološkog aspekta (pored ranije utvrđenih 40% od strane vještaka kirurga), tužitelj povisio iznos tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu.

8. Povišenje iznosa tužbenog zahtjeva, koji u ovom slučaju proizlazi iz iste činjenične osnove kao u tužbi i koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja, što tuženik u žalbi prešućuje insinuirajući kao neopravdan razlog povišenja primjenu orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. koji lipnja 2020. Naime, tužitelj bez provođenja medicinskog vještačenja nije mogao precizirati iznos tužbenog zahtjeva te ova njegova procesna dispozicija nije posljedica njegove krivnje i nije protivna odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Stoga njenim dopuštenjem nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. ZPP.

9. Okolnost da je prvostupanjski sud o dopuštenosti dispozicije tužitelja odlučio ovdje pobijanim rješenjem umjesto tijekom postupka nije također od utjecaja na pravilnost te odluke, tuženiku je omogućeno da osporava njenu pravilnost predmetnom žalbom te nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

10. Budući da u odnosu na pobijano rješenje nisu ostvareni žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i rješenje potvrđeno.

U odnosu na žalbu protiv presude

11. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji paušalno ističe tuženik jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje ikakvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

12. Također je neosnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer tuženik niti u tom pogledu ne iznosi konkretne tvrdnje i argumente.

13. Sadržajem žalbenih navoda tužitelj ne ukazuje na ikakve povrede odredbi parničnog postupka.

14. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok žalitelji ostalim navodima osporavaju pravilnost primjene materijalnoga prava.

15. Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. travnja 2017., za nezgodu je odgovoran nepoznati vozač osobnog vozila koji je nepropisnom vožnjom presjekao pravac kretanja tužitelja, nesporan je doprinos tužitelja u omjeru od 20%.

16. Temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom donjeg dijela desne goljenične kosti, prijelom desne lisne kosti, prijelom II., IX. i XII. desnog rebra, prijelom I., IV., VI. i VIII. lijevog rebra i prijelom gornjeg dijela lijeve nadlaktične kosti.

17. Fizički bolovi koje je trpio bili su jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 10 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 21 dan. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 90 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

18. Pri štetnom događaju tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

19. Ozljeda lijeve nadlaktične kosti, prijelom u području lijevog ramena koji je u konačnici doveo do ugradnje proteze ramena, uz značajno ograničenu pokretljivost lijevog ramena i bolove prilikom rada lijevom nedominantnom rukom, zatim stanje po prijelomu rebara obostrano uz bolove prilikom dužeg napornijeg rada, kod dubljeg disanja, kihanja, kašljanja, te stanje po prijelomu desne potkoljenice u vidu ograničene pokretljivosti u lakom stupnju u desnom zglobu koljena, te ograničene pokretljivosti desnog gležanjskog zgloba u srednjem stupnju, uz bolove u desnoj potkoljenici prilikom dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama uzrokuju trajno smanjenje životnih aktivnosti od ukupno 40%, sa psihijatrijskog stanovišta duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

20. Nakon napuštanja bolničkog liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u trajanju 21 dan po 4 sata dnevno, 45 dana po 3 sata dnevno, zatim 90 dana po 2 sata dnevno te još 75 dana po 1 sat dnevno.

21. Postoperativni ožiljci u području lijevog ramena i desne potkoljenice te blaže izraženo šepanje prilikom hoda predstavljaju naruženje srednjeg stupnja.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka pulmologa proizlazi da su kod tužitelja sa pulmološkog aspekta zaostale trajne posljedice u opsegu od 15% - u vidu znatne intolerancije napora, iz objedinjenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 50%.

23. Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju 3. svibnja 2018. iznos od 3.177,38 eura (23.940,00 kn) na me naknade neimovinske štete (3.065,89 eura) i preostali iznos od 111,49 eura na ime naknade za tuđu pomoć.

24. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio osnovanim zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje u iznosu od 33.180,70 eura, dok je na ime naknade za tuđu pomoć prema cijeni od 3,32 eura po satu utvrđen iznos od 1.573,69 eura.

25. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) u odluci o visini pravične naknade zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno zdravlje (čl. 1100. st. 1. ZOO) koji ističu tužitelj i tuženik. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud pri odmjeravanju naknade imao u vidu brojnost ozljeda, tijek liječenja, stupanj i vrstu trajnih posljedica,pretrpljeni strah i fizičke bolove te stupanj naruženja i naknadu utvrdio u pravičnom iznosu, tužitelj osporava pravilnost odluke tek ponavljanjem utvrđenih činjenica o opsegu i vrsti nematerijalne štete. Pri utvrđenju iznosa naknade očito su primijenjeni i orijentacijski kriteriji, u mjeri u kojoj je to nužno radi ujednačavanja suđenja, izbjegavanja proizvoljnosti sudskih odluka i pravne nesigurnosti stranaka ali je naknada utvrđena prema okolnostima slučaja, primjenom kriterija za teže stupnjeve invalidnosti. Ujedno je zbog ovih razloga neosnovan žalbeni razlog tuženika kojim osporava dosuđenu naknadu kao previsoku.

26. Iz sadržaja žalbenih navoda ne proizlazi da žalitelji osporavaju osnov i utvrđeni iznos naknade za tuđu pomoć koja tužitelju pripada u smislu odredbe čl. 1095. ZOO.

27. Ukupni iznos naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete pravilnom primjenom odredbe čl. 1092. ZOO je umanjen za omjer suodgovornosti od 20% i potom je u pripadajući iznos od 27.803,50 eura uračunat isplaćeni iznos od 3.177,38 eura, te dosuđen daljnji iznos od 24.626,12 eura.

28. Odluka o isplati zatezne kamate na dosuđenu naknadu počevši od podnošenja zahtjeva tuženiku temelji se na pravilnoj primjeni materijalnoga prava.

29. Naime, kako je predmetna šteta nanesena uporabom vozila u prometu, o dospijeću obveze tuženika kao osiguratelja odlučuje se primjenom posebnih zakonskih odredbi sadržanih u čl. 12. u vezi čl. 15. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

30. U smislu odredbi čl. 12. st. 1. i st. 4. ZOOP odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva ponudu za naknadu štete ako su odgovornost i visina štete nesporni ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost ili iznos sporni. U slučaju neizvršenja ove obveze u propisanim rokovima, oštećenik ima pravo, uz dužni iznos naknade štete odnosno dužni nesporni iznos naknade (utvrđen sukladno odredbi u st.3. toga zakonskog članka) i na isplatu kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st.4.).

31. Prema odredbi čl. 15. istog Zakona, njegove odredbe u čl. 11., 12. i čl. 14. primjenjuju se i na ovdje tuženika u slučajevima kada je nadležan za naknadu štete.

32. Zbog toga tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva a ujedno je stoga pravilnom primjenom materijalnoga prava i na isplaćeni iznos naknade dosuđena zatezna kamata od podnošenja zahtjeva do dana isplate (točka III. izreke).

33. Neosnovan je prigovor zastare koji tuženik ističe u odnosu na povećani dio zahtjeva istaknut u podnesku od 13. travnja 2023. Po mišljenju ovoga suda, preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i st. 2. ZPP prema kojoj je riječ o preinaci tužbe.

34. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenični osnov, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Stoga, ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu u odnosu na koji je podnošenjem tužbe zastara prekinuta.

35. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odluci o naknadi parničnog troška koji ističe tužitelj tvrdeći da tuženik u ovom sporu nije uopće uspio, navodeći u bitnom kao argumente općenite tvrdnji o pravu žrtava prometne nesreće na pravičnu novčanu satisfakciju. Tuženik je u ovom sporu uspio djelomično u pogledu osnova i iznosa, sud je utvrdio omjer uspjeha primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP a pravilnost toga utvrđenja tužitelj ne osporava konkretnim argumentima.

36. Nije osnovan prigovor tuženika u odnosu na dio odluke kojim je tužitelju priznata naknada troškova sastava odštetnog zahtjeva u visini od 200 bodova (razmjerno utvrđenom uspjehu dosuđen iznos od 220,00 eura), neovisno o tome što podnošenje zahtjeva doista ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe. Naime, prema odredbama ZOOP tužitelj kao oštećena osoba ima pravo podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku na koji je ovaj dužan dostaviti utemeljeni odgovor u zakonskom roku, po proteku kojeg tužitelj može podnijeti tužbu. Stoga trošak sastava toga zahtjeva predstavlja trošak u povodu ove parnice, u smislu odredbe Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23), dok se iznos nagrade određuje primjenom Tbr. 7. iste Tarife (Rev-147/10).

37. Suprotno prigovoru tuženika, pravilno je tužitelju dosuđen trošak pristojbe na presudu, razmjerno utvrđenom uspjehu, jer iz spisa proizlazi da je tu pristojbu u iznosu od 333,21 eura platio po nalogu suda, trenutkom dostave presude kada je dospjela ta obveza (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine br. 118/18, 51/23). Kako je riječ o trošku parničnog postupka u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP koji je tužitelj u ovom slučaju podmirio, pravilnom primjenom materijalnoga prava mu je priznato pravo na naknadu razmjerno uspjehu u sporu. Također je neosnovan prigovor tuženika o izostanku razloga zbog kojih mu nije dosuđena naknada troškova jer je iz obrazloženja pobijane odluke jasno koje razloge je sud prvoga stupnja imao u vidu kod donošenja odluke o naknadi parničnog troška obzirom na djelomični uspjeh stranaka.

38. U pobijanoj odluci o naknadi parničnoga troška nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

39. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

40. Naknada troškova u povodu žalbi strankama ne pripada jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić