REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-102/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva 3, protiv tuženice UP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Mihael Acalinović i Ivan Acalinović, odvjetnici u Visu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-854/2024-2 od 8. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1691/2022-22 od 13. rujna 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-854/2024-2 od 8. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1691/2022-22 od 13. rujna 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koje tuženica u prijedlogu naznačuje glase:
„1) Mogu li se primjenjivati pravila o stjecanju bez osnove u slučaju kada je na temelju rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave izvršena prisilna naplata, ali je kasnije to rješenje stavljeno izvan snage i ukinute su sve provedene ovršne radnje, ali ovršna isprava i dalje egzistira, odnosno predstavlja li rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave po kojoj je izvršena prisilna naplata osnovu za plaćanje ili osnovu predstavlja ovršna isprava;
2) Mogu li se nalozi iz pravomoćnog rješenja (izreke rješenja sadržane u presudi) suda, preispitivati odnosno mijenjati drugom kasnijom odlukom istog suda u drugom sudskom predmetu?“.
2.1. Predlagateljica smatra da je prvo naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer o tom pitanju „nema prakse revizijskog suda“, dok je revizija u odnosu na isto pitanje dopuštena u predmetu revizijskog suda broj Revd-1615/2021 od 7. prosinca 2021. U odnosu na drugo naznačeno pitanje predlagateljica nalazi razlog važnosti u neujednačenoj praksi drugostupanjskih sudova smatrajući da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda suprotno pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1646/2023 od 5. ožujka 2024.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. U skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, a revizijski sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarene zakonske pretpostavke za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
7. Naime, predmetna je parnica vođena radi isplate iznosa od 1.769,55 EUR s pripadajućom kamatom na temelju pravne osnove stjecanja bez osnove. Tužbeni je zahtjev, u bitnom, prihvaćen nakon što je utvrđeno da je tuženica stekla navedeni iznos na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu broj IP-1469/01 od 25. rujna 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-75/14 od 20. veljače 2014., a kojom je prihvaćen zahtjev pokojne majke tuženice ABC usmjeren na otkup stana te joj je dosuđen parnični trošak na teret tužitelja iz ove parnice, i to u vrijeme kada majka tuženice više nije bila živa, slijedom čega je ocijenjeno da se tužitelju nije moglo naložiti plaćanje troška mrtvoj osobi. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev imajući na umu da navedena obveza plaćanja nije bila određena u korist tuženice, već u korist njezine pokojne majke, i to u parnici predmet koje je bilo neprenosivo pravo (pravo na otkup stana kao osobno pravo) koju parnicu tuženica stoga nije mogla nastaviti, dok naprijed spomenuta ovršna isprava na koju se tuženica poziva nije ovršna isprava na temelju koje su tuženici mogli biti isplaćeni troškovi postupka jer u toj parnici (broj Pst-1123/12, ranije IP-1469/01) tuženica nema pravo na otkup stana, pa tako ni pravo na troškove postupka proizašle iz te parnice. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-3983/2016 od 7. veljače 2018., ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1277/15 od 17. studenoga 2015. po prijedlogu tuženice ABC kao ovrhovoditeljice temeljem ovršne isprave, spomenute presude Općinskog suda u Splitu broj I P-1469/01 od 25. rujna 2007. proglašena je nedopuštenom, pa je na temelju takvih utvrđenja ocijenjeno da je tuženica bez osnove stekla navedeni iznos.
7.1. Kada je u takvim okolnostima tužbeni zahtjev prihvaćen, tada po ocjeni ovog suda, razlozi razvoja prava kroz sudsku praksu u odnosu na prvo naznačeno pitanje ne opravdavaju dopuštenje revizije jer sudsku praksu s tim u vezi nije potrebno uskladiti s ustaljenom praksom ili suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova, a niti ovaj sud nalazi postojanje drugih razloga na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. U odnosu na pozivanje na dopuštenje revizije u predmetu Revd-1615/2021 od 7. prosinca 2021., valja odgovoriti da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je to rješenje doneseno u istim činjeničnim i pravnim okolnostima.
8. Što se, pak, tiče drugog naznačenog pitanja, o odgovoru na to pitanje ne ovisi odluka u spora zato što ono, a imajući na umu naprijed navedeno u odlomku 7. ovog obrazloženja, polazi od netočne tvrdnje da se nalozi iz pravomoćnog rješenja mogu preispitivati odnosno mijenjati kasnijom odlukom istog suda u istom sudskom predmetu. U konkretnom se slučaju to nije dogodilo jer je pravomoćno utvrđeno da je ovrha na temelju ovršne isprave na koju se tuženica poziva proglašena nedopuštenom.
9. Slijedom naprijed navedenog, na temelju sadržaja prijedloga za dopuštenje i njegovih priloga, revizijski sud zaključuje da naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. alineja 2. ZPP. Stoga je prijedlog predlagateljice valjalo odbiti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
