REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-27/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽPP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Senad Vuković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika TPR Reiseservice GmbH, sa sjedištem u Njemačkoj, 95163 Weissenstadt, Zinngrubenweg 2, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Miramarska 24, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-765/2023-5 od 29. kolovoza 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-688/2022-35 od 11. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-765/2023-5 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-688/2022-35 od 11. listopada 2023.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavka 1. točke 1. ZPP, naznačuje četiri pravna pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanja glase:
„1) Moraju li se odredbe ugovora sukladno članku 319. ZOO primijeniti onako kako glase te smatra li se spornom odredbom ugovora svaka odredba koju druga strana naknadno osporava;
2) Mora li sud dati svoj stav o svim provedenim dokaznim sredstvima, odnosno u konkretnom slučaju o nalazu i mišljenju vještaka s obzirom da je sam sud naložio provedbu dokaza vještačenjem;
3) Može li sud iskaze svjedoka koji su u sporu s tuženikom, a u srodstvu s tužiteljicom samo paušalno ocijeniti objektivnima bez preciznog obrazloženja, a naročito u situaciji kada su ti dokazi jedini, osim iskaza stranaka, koje je sud cijenio; 4) Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako: sud nije dao ocjenu svih provedenih dokaza i ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što je utvrđeno u postupku i ocjene koju je sud dao?“.
2.1. Predlagatelj, naime, nalazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda izražene primjerice u odlukama broj Rev- 822/2023-2 od 28. studenoga 2023., Revx-528/10-2 od 22. rujna 2010., Revr-842/05- 3 od 19. studenoga 2008., Rev-x-937/11-2 od 19. veljače 2013., Rev-744/11-3 od 13. rujna 2016 i Revr-1305/13-2 od 26. svibnja 2015., Gzz-9/1991-2, Revd-1718/2020 od
23. rujna 2020. i dr.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Prvo naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je u konkretnom slučaju, u postupku kojemu je predmet spora bio zahtjev tužiteljice za isplatu razlike zakupnine po osnovi ugovora o zakupu apartmanske kuće [adresa] u [adresa], predmetni Ugovor o najmu zaključen između stranaka 10. prosinca 2019., protumačen suprotno njegovim odredbama i suprotno volji tuženika jer su sudovi, dajući ocjenu u postupku izvedenih dokaza, upravo na temelju sadržaja ugovora, saslušanja stranaka i svjedoka te uvida u cjelokupnu korespondenciju stranaka putem elektroničke pošte utvrdili pravno odlučne činjenice i dali ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da su sudovi pritom Ugovor tumačili izvan standarda uspostavljenih u sudskoj praksi inače, kao ni u odlukama na koje tuženik ukazuje kao razloge važnosti, sve u vezi s primjenom odredbe članka 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Drugo je, za ocjenu osnovanosti ovog prijedloga neodlučno, pitanje što predlagatelj ne prihvaća zaključke sudova do kojih su oni došli pri takvom tumačenju konkretnog ugovora.
5.1. Isto se odnosi i na drugo naznačeno pitanje jer ono također polazi od netočne tvrdnje da sudovi nisu dali svoje stajalište o nalazu i mišljenju vještaka, zato što je pobijanom presudom ocijenjeno da mišljenje vještaka nije prihvaćeno u dijelu koji se ne odnosi na činjenice o kojima sud nema potrebno stručno znanje. To znači da su sudovi dali svoje shvaćanje i o ovom dokazu, samo što tuženik to shvaćanje ne prihvaća.
5.2. Treće naznačeno pitanje ukazuje na nepravilnost ocjene dokaza, ali ni u ovom slučaju sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da su sudovi ocjenu dokaza dali izvan standarda uspostavljenih u primjeni odredbe članka 8. ZPP u sudskoj praksi inače, kao ni u odlukama na koje tuženik ukazuje kao razloge važnosti. U tim se odlukama, u bitnom, izražava pravno shvaćanje prema kojem su sudovi pri ocjeni izvedenih dokaza dužni dokaze objektivno i kritički sagledati i u skladu s pravilima logike svoju ocjenu dokaza obrazložiti, a u konkretnom je slučaju upravo tako i postupljeno.
5.3. I četvrto naznačeno pitanje polazi od netočne tvrdnje da je pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog toga što ta presuda „ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati“… jer „sud nije dao ocjenu svih provedenih dokaza i jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što je utvrđeno u postupku i ocjene koju je sud dao“. Sud drugog stupnja, u skladu sa svojom ulogom suda koji kontrolira zakonitost prvostupanjske presude, nije ni davao ocjenu svih provedenih dokaza, već je ispitivao pravilnost ocjene dokaza dane u prvostupanjskoj presudi i pritom se detaljno očitovao o tome zbog čega tu ocjenu smatra pravilnom. Tvrdnja o postojanju proturječnosti između „onoga što je utvrđeno u postupku i ocjene koju je sud dao“ u pogledu odlučnih činjenica je izražena paušalno i u ovom slučaju također ukazuje tek na nezadovoljstvo tuženika ocjenom izvedenih dokaza, pa se uz ovo pitanje predlagatelj upućuje na prethodne odlomke ovog obrazloženja.
6. U opisanim okolnostima, naznačena pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti koje bi zahtijevalo intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. točke 1. ZPP, slijedom čega je, na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje valjalo odbiti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
