Poslovni broj: Usž-2257/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice GĐ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-331/2023-8 od 29. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-331/2023-8 od 29. siječnja 2024..
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-331/2023-8 od 29. siječnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-560-01/22-01/116, Urbroj: 512-25-23-11 od 5. siječnja 2023.
2. Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-560- 01/22-01/116, Urbroj: 512-25-23-11 od 5. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/22-01/161, Urbroj: 512M2-6510-22-17 od 21. studenog 2022.
3. Rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/22-01/161, Urbroj: 512M2-6510-22-17 od 21. studenog 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supurga AĐ u razdoblju od 2. listopada 1991. do 3. veljače 1993. temeljem pripadnosti VP 3102.
4. Tužiteljica pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 66. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud, kao niti tuženik, nisu u dovoljnoj mjeri uzeli u obzir izjave svjedoka SĐ i TĐ, koji su u pisanom obliku pod materijalnom i kaznenom odgovornošću posvjedočili da je njezin pok. suprug obavljao dužnost pričuvnika te opskrbljivao položaje vodom, hranom i ostalim potrepštinama, nego su svoje odluke temeljili na očitovanju Područnog odsjeka za poslove obrane Dubrovnik. Smatra da neuredne i nepotpune evidencije ne mogu ići na štetu njezinih prava te da postoje dokazi da je njezin pokojni suprug sudjelovao u obrani suvereniteta i za razdoblje koje je predmet ovog upravnog postupka. Opisuje svoju tešku situaciju u pogledu stambenog pitanja te ističe da joj, ukoliko ne ostvari predmetno pravo, prijeti deložacija iz jedine nekretnine koja predstavlja njezin dom, napominje da je pok. suprug preminuo od bolesti koja je uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu, te predlaže provesti dokaze na ove okolnosti. Naposlijetku, predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu te usvoji tužbeni zahtjev.
5. Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da ostaje kod svojih navoda istaknutih tijekom upravnog sporu. Smatra da je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na zakonu osnovana te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da nisu ispunjene propisane pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za predmetno razdoblje pokojnom AĐ, na temelju pripadnosti VP 3102.
9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.
10. U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, iz ukupnosti činjenica utvrđenih u upravnom postupku proizlazi da je pokojni suprug tužiteljice bio pripadnik VP 3102 u razdoblju od 4. veljače 1993. do 20. lipnja 1996., no takvi podaci u evidenciji za razdoblje od 2. listopada 1991. do 3. veljače 1993. ne postoje. Nadalje, utvrđeno je i da su svjedoci iskazali da je pok. AĐ u predmetnom razdoblju bio u pričuvnom sastavu te da je opskrbljivao položaje vodom, hranom i ostalim potrepštinama te čuvao plinaru na Babinom Kuku.
11. Odredbom članka 3. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12. Pretpostavke iz citirane odredbe moraju biti kumulativno ispunjene. Stoga, da bi se predmetni status mogao priznati, potrebno je da budu ispunjena (i dokazana) oba uvjeta. Nastavno na netom izneseno, neovisno o urednosti i potpunosti službene dokumentacije o pripadnosti nekom od oblika organiziranog djelovanja, same dužnosti koje je pokojni suprug tužiteljice obavljao (i time nesumnjivo dao svoj doprinos u predmetnom razdoblju) nisu one aktivnosti koje ima na umu odredba članka 3. stavak 2. ZHBDR-a i koje se, temeljeno i na dosljednoj sudskoj praksi, mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Slijedom iznijetog, nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje zahtjeva u odnosu na predmetno razdoblje, a prigovori tužiteljice nisu osnovani, odnosno nisu relevantni za ishod ovog spora.
13. Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
