REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1285/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Irina Daskal, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1260/2023-2 od 10. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6786/2021- 29 od 19. listopada 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 407,93 eura /3.073,54 kune/ sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice kako je tamo određeno pobliže (toč. I. izreke) i nakaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini 1.061,75 eura /7.999,83 kune/ sa zateznim kamatama (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kakav je naveden u toč. 1. ovoga obrazloženja.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2224/2024-2 od 22. svibnja 2024. dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li radnik koji radi u smjenskom radu stavljen u nejednak položaj prema radnicima koji rade samo u prvoj smjeni (radni dani od ponedjeljka do petka), zbog toga što mu poslodavac nije isplatio Naknadu plaće za blagdan koji je padao na dan kada po rasporedu nije trebao raditi, dok je radnicima koji rade u jednoj smjeni naknada za takav dan isplaćena, iako također nisu radili?".
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske odluke podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dana tjednog odmora koji pada u dane blagdana koji padaju u danima ponedjeljak – petak, u razdoblju od ožujka 2016. do lipnja 2019. u iznosu 407,93 eura /3.073,54 kuna/.
8. Činjenična utvrđenja suda u pobijanoj odluci, svedena na bitno za odlučivanje u ovom stadiju postupka, su:
– da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine na neodređeno vrijeme i da mu je rad organiziran u smjenama;
– da tužitelj i drugi radnici kojima je rad organiziran u smjenama rade prema posebnom rasporedu radnog vremena koji je individualiziran na način da im se, ako u jednom mjesecu ne rade na blagdan, taj dan ne evidentira u fond sati za taj mjesec, već im se za taj mjesec evidentira minus od 8 sati, što znači da taj minus moraju odraditi u nekom od sljedećih mjeseci;
– da sukladno čl. 73. Kolektivnog ugovora od 23. svibnja 2014. (u daljnjem tekstu: KU), sklopljenog između Hrvatskih autocesta održavanje i naplata cestarine d.o.o. te Nezavisnog cestarskog sindikata i Sindikata radnika hrvatskih cesta i autocesta i koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, između ostalog, u slučaju blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom;
– da sukladno čl. 73. Pravilnika o radu od 21. travnja 2015. (u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, između ostalog, u slučaju blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je po rasporedu bio dužan raditi u te dane;
– da su Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. na temelju Ugovora o pripajanju od 13. studenog 2017. i Odluke skupštine tuženika i pripojenog društva od 13. studenoga 2017. pripojene Hrvatskim autocestama d.o.o., dakle tuženiku;
– da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2014. pa do 1. siječnja 2016. tužitelju i drugim radnicima kojima je rad bio organiziran u smjenama isplaćivao naknadu plaće za blagdane i za druge neradne dane na koje tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio, a da je tuženik odlukom uprave nakon 1. siječnja 2016. prestao isplaćivati radnicima tu naknadu;
– da se radnicima koji su radili samo u prvoj smjeni (od ponedjeljka do petka) i koji u pojedinom mjesecu nisu radili na blagdan, taj dan ipak evidentirao i zbrajao u fond sati za taj mjesec, odnosno oni taj dan, za razliku od smjenskih radnika, nisu bili dužni odrađivati, već im je taj dan bio plaćen, što je dovelo do toga da smjenski radnici i radnici kojima rad nije bio organiziran u smjenama nisu radili jednaki fond sati, niti su bili plaćeni za jednaki fond sati, iako bi prema KU–u trebali biti;
– da tužitelj prema rasporedu radnog vremena nije radio blagdane 28. ožujka 2016., 22. lipnja 2016., 17. travnja 2017., 01. svibnja 2017., 15. kolovoza 2017., 25. prosinca 2017., 31. svibnja 2018., 25. lipnja 2018., 1. studenoga 2018., 26. prosinca 2018., 22. travnja 2019., 1. svibnja 2019., 20. lipnja 2019., 25. lipanj 2019. te prema načinu na koji tuženik vodi evidenciju fonda sati, tužitelju je za te dane utvrđen manjak mjesečnog fonda sati, i to sveukupno 112 radnih sati, koje je tužitelj odradio u narednim mjesecima.
9. Sud je u pobijanoj odluci pošao od toga da nesmjenski radnici (kod tuženika) koji rade ponedjeljak-petak imaju kao dane tjednog odmora određenu subotu i nedjelju. Ako blagdan pada od ponedjeljka do petka, a kada bi nesmjenski radnik trebao raditi no zbog blagdana ne radi, on ima pravo primiti naknadu plaće za taj dan. Međutim, ako blagdan pada na subotu ili nedjelju kada je nesmjenskom radniku dan tjednog odmora on nema pravo na naknadu plaće. Dalje je zaključio da smjenski radnici (kod tuženika) nemaju kao dane tjednog odmora određenu subotu i nedjelju već, ovisno o rasporedu smjena i preraspodjeli radnog vremena, dani tjednog odmora padaju u različite dane u tjednu. Slijedom navedenog te analogno nesmjenskim radnicima, ako dan odmora smjenskom radniku pada na blagdan smjenski radnik nema pravo na naknadu plaće. Ako smjenski radnik radi nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću sukladno čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje u tekstu: ZR) i čl. 69. Kolektivnog ugovora iz 2014. Taj sud je uvidio činjenicu da nesmjenski i smjenski radnici unutar istog fonda sati nemaju i isti fond odrađenih sati, ali je ocijenio zbog te činjenice nesmjenski radnici imaju pravo na povećanu plaću u odnosu na smjenske radnike što je sve sukladno zakonu i pozitivnim pravnim propisima te ne predstavlja diskriminaciju. Što se tiče pozivanja tužitelja na čl. 7. st. 4. ZR, taj sud smatra da u konkretnom slučaju smjenski radnici nisu stavljeni u nepovoljniji položaj od nesmjenskih, jer sukladno čl. 66. ZR, kao što je već navedeno radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima. Stoga, da potpisivanjem Ugovora s tuženikom, tužitelj je bio upoznat sa opisom poslova svog radnog mjesta te da mjesečni fond sati ovisi o rasporedu radnog vremena svakog pojedinog radnika i ne mora biti isti za sve radnike.
10. Ocjenjujući pravni pristup suda u pobijanoj odluci, ovaj sud naglašava da je – u predmetu činjenično pravne situacije dostatno podudarne s ovopredmetnom, odgovarajući na upravo identično pravno pitanje (kao ono pod toč. 3. ovoga obrazloženja) – izrazio pravno shvaćanje u odlukama poslovnih brojeva Rev- 628/2023-3 od 18. prosinca 2024. i Rev-1261/2024-2 od 8. listopada 2024., koje glasi:
"Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: „Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće“ u primjeni tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: „Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće“, jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe".
11. Ovom odlukom ovaj sud reafirmira prethodno izraženo pravno shvaćanje pa ocjenjuje da je pravilno sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo, navedene odredbe ZR i KU, kada je odbio tužbeni zahtjev u sporu predmet kojeg je opisan u toč. 7. ovoga obrazloženja i da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem ovoga, revizijskog suda.
12. Zato je ovaj sud ocijenio da je revizija neosnovana, pa je, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučio kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
