Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-840/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja DL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Kalebota, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Ivanu Dilberu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5807/2021-22 od 23. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5807/2021-22 od 23. studenoga 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 26.4.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 23.000,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 237,37 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 26.4.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7.,u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.040,08 Eura / 30.439,95 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 0,55 € / 4,11 kn s kta od 01.02.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 2,87 € / 21,64 kn s kta od 01.03.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 4,95 € / 37,27 kn s kta od 01.04.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 0,43 € / 3,25 kn s kta od 01.05.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 0,96 € / 7,25 kn s kta od 01.07.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 0,38 € / 2,90 kn s kta od 01.10.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 13,35 € / 100,56 kn s kta od 01.11.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 3,83 € / 28,87 kn s kta od 01.12.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 14,39 € / 108,45 kn s kta od 01.01.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 15,83 € / 119,25 kn s kta od 01.02.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 16,55 € / 124,69 kn s kta od 01.03.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 14,83 € / 111,77 kn s kta od 01.04.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 14,58 € / 109,89 kn s kta od 01.05.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 11,89 € / 89,61 kn s kta od 01.06.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 9,53 € / 71,81 kn s kta od 01.07.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,54 € / 79,45 kn s kta od 01.08.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 12,33 € / 92,92 kn s kta od 01.09.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 11,31 € / 85,24 kn s kta od 01.10.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 10,32 € / 77,76 kn s kta od 01.11.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 12,60 € / 94,94 kn s kta od 01.12.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 14,76 € / 111,21 kn s kta od 01.01.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 17,03 € / 124,34 kn s kta od 01.02.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 16,44 € / 123,85 kn s kta od 01.03.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 20,27 € / 152,69 kn s kta od 01.04.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 19,28 € / 145,26 kn s kta od 01.05.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 21,03 € / 158,46 kn s kta od 01.06.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 31,79 € / 239,49 kn s kta od 01.07.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 29,34 € / 221,05 kn s kta od 01.08.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 38,52 € / 290,23 kn s kta od 01.09.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 33,68 € / 253,74 kn s kta od 01.10.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 30,03 € / 226,29 kn s kta od 01.11.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 40,42 € / 304,57 kn s kta od 01.12.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 47,16 € / 355,31 kn s kta od 01.01.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,27 € / 318,52 kn s kta od 01.02.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 42,99 € / 323,91 kn s kta od 01.03.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 39,48 € / 297,49 kn s kta od 01.04.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 40,57 € / 305,65 kn s kta od 01.05.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 52,49 € / 395,48 kn s kta od 01.06.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 54,16 € / 408,10 kn s kta od 01.07.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 66,89 € / 503,98 kn s kta od 01.08.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 62,13 € / 468,14 kn s kta od 01.09.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 54,72 € / 412,29 kn s kta od 01.10.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 54,53 € / 410,83 kn s kta od 01.11.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.988,05 € / 22.513,43 kn s kta od 23.11.2011. g. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužitelju ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.083,88 € / 15.706,57 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.11.2023 g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana.”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi. Sud prvog stupnja dao je sve razloge o provedenim dokazima i o pravno relevatnim činjenicama i prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl

8. ZPP-a niti čl. 338. ZPP-a.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 3208953674, broj kreditne partije: 7103623386 od 26. travnja 2007., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 23.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – CHF-a na dan isplate kredita s rokom otplate od 10 godina. Dana 4. srpnja 2011. stranke su sklopile i Dodatak ugovoru namjenskom kreditu. U predmetnom Ugovoru u člancima 1. i 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

7.1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u točki I izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.2. Tužitelj se poziva na presudu Suda Europske unije C-118/2017 od 14. ožujka 2019., prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale.

7.3. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom koji je postavljen u kunama u podnesku od 18. kolovoza 2022. i u eurima u podnesku od 18. siječnja 2023. potražuje više plaćeno u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a u visini glavnice od 4.040,08 € / 30.439,95 koliko iznosi stvarna preplata po osnovi tečajnih razlika.

7.4. Ujedno tužitelj traži da sud utvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl. 1. i dijela čl. 7. u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti, a isto tako da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. i čl. 7. gdje je ugovoreno da korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta budući je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

8. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu dana 26. travnja 2007. kao i Dodatak tom ugovoru dana 4. srpnja 2011. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 23.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita, a kamatna stopa je ugovorena 4,50 % godišnje, a te kamate su uključene u anuitete. Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

9. Sporno je je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe. Sporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi te je li tužitelj potrošač.

10. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tvrdnja tuženika da tužitelj nije potrošač nije osnovana. Naime, tužitelj je naveo da je kredit koristio za popravak krovišta i time je dokazao da ima status potrošača u ovom predmetu, a tuženik je mogao dokazivati i dokazati da tužitelj u konkretnom ugovornom odnosu nije nastupao kao potrošač već kao trgovac, a što tuženi nije učinio.

11. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja navodi da je čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c. ZPP-a, a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

12. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014.

Pravilno sud prvog stupnja navodi da se zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Koji glasi:

"U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

13. Presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

14. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrtavske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., te presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske oznake U-III- 2521/2015 od 13. prosinca 2016. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.

15. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

16. Prema odredbi članka 142. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (arodne novine br. 35/05 i dr., dalje ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.

Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

17. Prema presudi Suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

19. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

20. Prema članku 12. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su se dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

Prema odredbi članka 83. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003, 46/2007 – dalje: ZZP/03) prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

21. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

22. Iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

23. Pravilno sud prvog stupnja navodi da nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

24. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

25. S obzirom na sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Prvostupanjski sud je saslušao svjedoka SL – bankara s kojim je tužitelj pregovarao prilikom podizanja Ugovora o kreditu. Svjedok je iskazao da su bankari nudili proizvod koje je kreirala banka i da je najprije u to vrijeme banka nudila kredite vezane uz valutnu klauzulu euro s promjenjivom kamatnom stopom, a potom uz valutnu klauzulu CHF s promjenjivom kamatnom stopom. Iskazuje da su banke u to vrijeme kredite u CHF-u prezentirale kao povoljnije kredite, a zato jer su takvi krediti imali niže kamatne stope u to vrijeme s time da se uopće nisu nudili krediti u domaćoj valuti. Svjedok je iskazao da su prilikom nuđenja kredita klijentima prezentirali promotivne letke koji su unaprijed sastavljeni od strane banke i gdje je bilo navedeno koji su uvjeti predmetnog kredita. Koliko se sjeća nisu posebno upozoravali klijente da CHF nije sigurna valuta i da tu valutu ne štiti Hrvatska narodna banka. Potvrđuje da je bilo klijenata koji nisu imali kreditnu sposobnost za kredit u eurima ali su imali kreditnu sposobnost za kredit u CHF-u. Za klijente su izrađivali informativno otplatne planove, a klijentima nisu smjeli sugerirati u kojoj valuti podignuti kredit. Sama procedura podizanja kredita otprilike je trajala oko mjesec i pol dana.

Svjedok je naveo da nije imao nikakvu informaciju o budućem kretanju tečaja CHF-a kroz 10 ili 20 godina unaprijed.

27. S obzirom na iskaz saslušanog svjedoka, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

I iz ovog razloga ugovorna odredba o valuti ništetna je.

28. I prigovor da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., valutna klauzula utvrđena ništetnom pa je zastara nastupila 14. lipnja 2023. Istekom općeg zastarnog roka od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 9. srpnja 2021. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

29. Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da tzv. negativna razlika, razlika u tečaju CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj i kada je tečaj bio niži, tuženiku ne pripada s obzirom da nije postavio niti protutužbeni zahtjev niti prigovor radi prijeboja. Osim toga, plaćanjem anuiteta po nižem tečaju od ugovorenog ili po kamati nižom od početno ugovorene, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove budući da je čitavu uplatu primio tuženik, slijedom čega ne postoji obveza za vraćanjem nečega što tužitelj nije primio.

30. Pravilno je pri tome sud prvog stupnja visinu tražbine utvrdio prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema početnom tečaju za CHF, a kako je odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika da vrati i zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime jednostrano promjenjive redovne kamate i valutne klauzule u CHF, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

31. Sud prvog stupnja pravilno je odluku o parničnom trošku utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

32. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđen primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

33. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević