Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1322/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Padrenostro, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika Grada Biograd na Moru, OIB: 95603491861, kojeg zastupa gradonačelniku LT a ovaj po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-482/2022 od 27. prosinca 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-482/2022 od 27. prosinca 2022. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"Utvrđuje se da je tužitelj za cijelo stekao pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište, gospodarska zgrada, kuća sveukupne površine 859 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisanih nekretnina, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao vlasništvo nekretnine
– čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 859 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik to dužan priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine uz brisanje tog prava s imena tuženika.
5. U postupku prvog stupanja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je nekretnina – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz zk. ul. [broj ZK uloška] upisana u zemljišne knjige kao vlasništvo tuženika, da je tužitelj upisan kao posjednik predmetne nekretnine popisni list 7863 k. o. [katastarska općina]; da je tuženik – grad Biograd na Moru upisan u zemljišne knjige 2014. godine u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga u kojem postupku tužitelj nije podnio prigovor; da se u naravi radi o nekretnini na kojoj je stambeni i pomoćni objekt; da je tužitelj osobno i po pravnim prednicima preko 40 godina u posjedu predmetne nekretnine koji posjed je miran i nesmetan, da su prednici tužitelja njegov otac C i djed LT, da tužitelj s obitelji živi na spornoj nekretnini a na kojoj je izgradio obiteljsku kuću s okućnicom; da su na toj nekretnini živjeli najprije njegov djed kojem je od strane tadašnje općine [adresa] dodjeljen teren za izgradnju obiteljske kuće kao doseljeniku iz [adresa], a nakon toga njegovi roditelji C i L te da setužitelj s braćom i sestrom podijelio još za života roditelja te između njih nije bilo spora oko toga.
8. Prvostupanjski sud na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da su se ispunile pretpostavke za osnovanost tužbenog zahtjeva jer je tužitelj pravo vlasništva na spornoj nekretnini putem prednika odnosno osobno stekao dosjelošću.
9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.
10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje u tekstu: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2. istog članka), a onaj kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).
Samostalni posjednik stvari u vlasništvu jedinice lokalne samouprave steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. ZVDSP (čl. 159. st. 4. ZVDSP).
11. Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni ili istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2. istog članka).
12. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91.- dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO, posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je stavkom 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.
13. Iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj pošteni posjednik predmetne nekretnine (pri čemu se ukazuje da tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije osporavao poštenje tužitelja već ga sad osporava u žalbi) te je stoga stekao tu nekretninu dosjelošću jer su se ostvarile sve pretpostavke propisane zakonom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
14. Na žalbene navode kojima se žalitelj poziva na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova RH od 16. i 17. rujna 2015. godine valja reći da tužitelj doista nije podnio prigovor u postupku obnove zemljišnih knjiga (te posljedično nije mogao niti podnijeti tužbu za ispravak) ali se tužba u ovom predmetu temelji na drugačijem činjeničnom stanju, obzirom na to da ovdje tužitelj ističe činjenice koje su odlučne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dok je u postupku obnove zemljišnih knjiga isticao da je usmenim ugovorom o darovanju od oca stekao vlasništvo te nekretnine pa stoga ovdje činjenično stanje nije identično onome u postupku obnove zemljišnih knjiga. Također žalitelju valja ukazati da sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Isto tako su neodlučni žalbeni prigovori kojima se ističe da je prvostupanjski sud odbio saslušati svjedoke predložene po tužitelju a to stoga jer je činjenično stanje u ovom predmetu temeljem provedenih dokaza utvrđeno u potpunosti i pravilno.
15. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu prvostupanjsku presudu.
16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
