Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4461/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GRADA SPLITA, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, radi utvrđenja i ovlaštenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-4426/2018 od 23. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Splita kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4426/2018 od 23. svibnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat.čest [katastarska čestica] obje upisane u k. o. [katastarska općina], obje za cijelo, te se ovlašćuje tužitelj na temelju prvostupanjske presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva predmetnih nekretnina za svoje ime za cijelo, uz prethodno brisanje tih prava s imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.975,91 eur, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz provedenih dokaza proizlazi da je Kupoprodajnim ugovorom prodavatelj ER prodao kupcu NR, tastu tužitelja, 25. travnja 1968. godine čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], zvanu „[adresa], a tast tužitelja NR predmetnu nekretninu darovao je tužitelju.

8. Isto tako iz rješenja Odjela za upravno pravne poslove – Referada za imovinsko pravne poslove Skupštine općine Split od 2. travnja 1969. godine vidljivo je da se utvrđuje da je zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu "[adresa] u površini od 130 m2, a koje je bilo društveno vlasništvo pod upravom Općine Split, dano na trajno korištenje NR za izgradnju obiteljske kuće uz naknadu i sa zabranom otuđenja, te je Ugovorom o davanju građevinskog zemljišta na korištenje od 6. lipnja 1969. godine dano na korištenje NR građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 130 m2 radi podizanja obiteljske kuće, te mu se dozvoljava da uknjiži pravo korištenja na svoje ime.

9. Nesporno je da je predmetna nekretnina oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od dijela nekretnine stare oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se označena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u međuvremenu rascijepila na dvije čestice i to čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je vidljivo iz zaključka Državne geodetske uprave i nalaza geodetskog vještaka, a u naravi predmetne nekretnine čine jednu cjelinu i predstavljaju stambenu zgradu, dvorište i garažu.

10. Iz iskaza tužitelja, te svjedoka TR, IR, ZR, ĐR, SR i GR, proizlazi da je NR, tast tužitelja, kupio 1966. godine jednu česticu, a da je tužitelj, dobio od tadašnje Općine Split susjednu česticu na trajno korištenje uz naknadu, a na kojoj je kasnije tužitelj sagradio kuću, te su na tom zemljištu postojali pomoćni objekti i nalazio se voćnjak, a cijelo zemljište bilo je ograđeno suhozidom.

11. Iz svih tih dokaza i iskaza svjedoka nedvojbeno je da je tužitelj sam i preko svog prednika u posjedu predmetnih nekretnina od 1968. i 1969. godine, pa je dosjelošću stekao vlasništvu tih nekretnina.

12. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke, stječe samim time pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelosti.

13. Pri tome valja navesti da su prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZVDSP počeli teći prije njegovog stupnja na snagu, dakle, prije 1. siječnja 1997. godine, tada isti nastavljaju teći sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

14. Pretpostavke za dosijedanje na predmetnoj nekretnini primjenjuju se u smislu odredbe paragrafa 1468. tada važećeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se kao pravno pravilo na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91) primjenjuje također na stjecanje vlasništva dosjelošću u ovom postupku, time da je prema pravnom pravilu paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću uvjet da posjed bude zakonit, pošten i istinit i da traje zakonom određeno vrijeme.

15. Isto tako, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 – dalje: ZOVO) kao i u smislu odredbi sada važećeg ZVDSP, potrebno je da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži se posjed određene kvalitete u vidu savjesnog (poštenog) i zakonitog posjeda, a takav posjed postoji ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja i kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbi čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

17. I prema odredbi čl. 159. st. 1. sadašnjeg ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnik te stvari, te se u stavku 2. istog članka navodi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok, sukladno st. 4. istog članka samostalni posjednik nepokretne stvari u vlasništvu, između ostalih i jedinica lokalne samouprave, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

18. Stoga je za redovnu dosjelost potrebno da je posjed stjecatelja bio određene kakvoće, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. do 3. ZVDSP, dok je za izvanrednu dosjelost potrebno da je posjed bio barem pošten, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

19. Pri tome pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu), moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

20. Prema odredbi čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su predmetnu nekretninu prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

21. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bilo osobno bilo putem svojih prednika u mirnom i poštenom posjedu opisanih nekretnina već dugi niz godina i to od kraja šestdesetih godina prošlog stoljeća.

22. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je na predmetnim nekretninama utvrdio pravo vlasništva tužitelja na temelju zakona, dosjelošću, pa stoga svi suprotni navodi u žalbi tuženika u tom pravcu nisu osnovani.

23. Sukladno tome neosnovano tuženik navodi da se vlasništvo nekretnine dokazuje samo upisom u zemljišne knjige iz koje je vidljivo da je tuženik vlasnik dijela te nekretnine što je tužitelj znao, budući da kada su ispunjene pretpostavke sa stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, nema zapreke da se utvrdi vlasništvo preostalog dijela nekretnine. Stoga predmet utvrđenja prava vlasništva stečenog na temelju zakona može biti i suvlasništvo idealnog dijela nekretnine, a tužitelj je dokazao kako svoj, tako i preko svog prednika, zakonit, pošten i istinit samostalni posjed predmetne nekretnine, jer s obzirom na sve okolnosti nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

24. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj predmetne nekretnine stekao na temelju zakona, to je on ovlašten, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

25. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek