Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-237/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00432969176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2611/2019-55 od 26. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika HOK-osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2611/2019-55 od 26. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, u dijelu pod točkom II izreke kojim je tuženiku HOK-osiguranje d.d. naloženo isplatiti 1. tužitelju BŠ 952,02 eura sa kamatama tekućim od 25. listopada 2019. pa do isplate, u dijelu pod točkom III izreke kojim je tuženiku HOK-osiguranje d.d. naloženo isplatiti 1. tužitelju BŠ 232,93 eura sa kamatama tekućim od 25. listopada 2019. pa do isplate te u dijelu pod točkom IV i V izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2611/2019-55 od 26. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je tuženiku HOK-osiguranje d.d. naloženo isplatiti 1. tužitelju BŠ zakonske zatezne kamate tekuće na 108,70 eura od 16. listopada 2018. do 24. listopada 2019., 154,93 eura od 16. studenog 2018. do 24. listopada 2019., 161,14 eura od 16. prosinca 2018. do 24. listopada 2019., 284,05 eura od 16. siječnja 2019. do 24. listopada 2019. i 243,20 eura od 16. veljače 2019. do 24. listopada 2019. te u dijelu pod točkom III izreke kojim je naloženo tuženiku HOK-osiguranje d.d. isplatiti 1. tužitelju BŠ zakonske zatezne kamate tekuće na svotu od 65,70 eura od 4. siječnja 2019. do 24. listopada 2019., 47,78 eura od 5. siječnja 2019. do 24. listopada 2019. te 119,45 eura od 15. siječnja 2019. do 24. listopada 2019. i sudi:

Odbija se 1. tužitelj BŠ sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na svotu od 108,70 eura od 16. listopada 2018. do 24. listopada 2019., 154,93 eura od 16. studenog 2018. do 24. listopada 2019., 161,14 eura od 16. prosinca 2018. do 24. listopada 2019., 284,05 eura od 16. siječnja 2019. do 24. listopada 2019., 243,20 eura od 16. veljače 2019. do 24. listopada 2019., 65,70 eura sa kamatama tekućim od 4. siječnja 2019. do 24. listopada 2019., 47,78 eura od 5. siječnja 2019. do 24. listopada 2019. te 119,45 eura od 15. siječnja 2019. do 24. listopada 2019.

III Odbija se tuženik HOK-osiguranje d.d. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku HOK - OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 00432969176, isplatiti 1. tužitelju BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.645,00 eur1/27.463,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. veljače 2019. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se HOK - OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 00432969176, isplatiti 1. tužitelju BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 952,02 eura / 7.173,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 108,70 eura / 819,00 kuna od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 154,93 eura / 1.167,30 kuna od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 161,14 eura / 1,214,10 kuna od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 284,05 eura / 2.140,20 kuna od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 243,20 eura / 1.832,40 kuna od 16. veljače 2019. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku HOK - OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 00432969176, isplatiti 1. tužitelju BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 232,93 eur / 1.755,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 65,70 eur / 495,00 kuna od 4. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 47,78 eur / 360,00 kuna od 5. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 119,45 eur / 900,00 kuna od 15. siječnja 2019. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku HOK - OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 00432969176, isplatiti 2. tužiteljici UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.207,64 eur / 54.305,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23. rujna 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku HOK - OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 00432969176, nadoknaditi 1. tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.790,80 eur/58.699,78 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom odod dana donošenja presude 26. rujna 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se 1. tužitelj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 1.000,30 eur/7.536,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. studenog 2018. do isplate te sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.645,00 eur/27.463,25 kuna od 8. studenog 2018. do zaključno s 5. veljače 2019. VII Odbija se 1. tužitelj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 105,78 eur/797,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 12,08 eura / 91,02 kuna od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 17,21 eura / 129,67 kuna od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 17,90 eura / 134,87 kuna od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 31,55 eura / 237,71 kuna od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 27,02 eura / 203,58 kuna od 16. veljače 2019. do isplate.

VIII Odbija se 1. tužitelj BŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 25,88 eur/194,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 7,30 eura / 55,00 kuna od 4. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 5,31 eura / 40,00 kuna od 5. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,27 eura / 100,00 kuna od 15. siječnja 2019. do isplate.

IX Odbija se 2. tužiteljica UŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 800,85 eur/6.034,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. rujna 2018. do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II, III, IV i V izreke, žali se tuženik zbog apsolutno i relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 8. rujna 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev 1. tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koje je pretrpio uslijed ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. listopada 2019. krivnjom osiguranika tuženika kao i zahtjev 2. tužiteljice za isplatu imovinske štete nastupjele zbog oštećenja njezinog vozila.

7. Između stranaka nije sporan štetni događaj, aktivna i pasivna legitimacija a glede odgovornosti za prometnu nesreću, prvostupanjski sud odluku donosi primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje ZOO) ocjenom kako je, sukladno očitovanju samog tužitelja, za predmetnu nesreću osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 90% jer je upravljao osobnim vozilom kolnikom Novačke ceste u smjeru raskrižja s ulicom Loza te je dolaskom do raskrižja s ulicom Loza, gdje je postavljen znak "pružanje ceste s prednošću prolaska", vozilom započeo skretati ulijevo prema sjeverozapadu čime je oduzeo prednost prolaska osobnom vozilu kojim je upravljao 1. tužitelj a vlasništva 2. tužiteljice.

7.1. Ovo stoga, što prema nalazu i mišljenju i očitovanju prometnog vještaka do nesreće ne bi došlo da je vozač osiguranika tuženika neposredno prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo i uključivanja na kolnik, provjerio prometnu situaciju te zaustavio svoje vozilo odnosno, odustao od radnje skretanja i propustio vozilo kojim je upravljao 1. tužitelj prolaskom kroz raskrižje.

8. Provedenim prometnim vještačenjem, iskazom vještaka i uvidom u isprave koje prileže spisu moguće je utvrditi da se prometna nesreća dogodila u raskrižju u desnoj sjevernoj prometnoj traci gdje se kretalo vozilo 2. tužiteljice, kojim je upravljao 1. tužitelj brzinom 73,9 km/h kada je naletjelo na vozilo osiguranika tuženika koje je brzinom od oko 35 km/h, vršilo radnju skretanja ulijevo čime je presjekao put kretanja vozilu 2 tužiteljice, koje je imalo prednost prolaska raskrižjem.

9. Budući da je do sudara došlo u raskrižju a vozač vozila osiguranika tuženika je vidio kretanje vozila 1. tužitelja u prometnom ogledalu koje je postavljeno sa sjeverne strane raskrižja, nesreća bi bila u cijelosti izbjegnuta da je osiguranik tuženika propustio vozilo 2. tužiteljice, zaustavljanjem svojeg vozila i odustajanjem od radnje skretanja i propuštanjem njezinog vozila.

10. Usprkos tomu, osiguranik tuženika je u vožnji postupio suprotno izričitom pravilu kojega propisuje odredba čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19, dalje: ZOSPC) a prema kojoj odredbi vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

11. Dakle, na vozaču vozila koje ulazi u raskrižje, još i skrećući ulijevo nije procjena brzine kretanja vozila koje zadržava smjer kretanja već je on dužan propustiti svako vozilo koje se kreće cestom s prednošću prolaska pa kako je vozač vozila osiguranog kod tuženika mogao na vrijeme i na dovoljnoj udaljenosti uočiti nailazak vozila 2. tužiteljice, prema odredbama ZOSPC je bio dužan propustiti ga dok s druge strane brzina kretanja vozila kojim je upravljao 1. tužitelj u trenutku nesreće ne predstavlja uzrok nastupa štetnih posljedica odnosno, prometne nesreće već je isključivi uzrok sraza vozila postupanje vozača vozila osiguranog kod tuženika.

12. Ovo s tim više što je prema odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC propisano da vozač koji namjerava na cesti skretati ulijevo, ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovini dakle, osiguranik tuženika nije smio niti započeti radnju skretanja a prije započinjanja te radnje je bio dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti na druge sudionike u prometu ili imovini, što je osiguranik tuženika u cijelosti propustio učiniti pa stoga brzina kretanja vozila kojim je upravljao 1. tužitelj nije u nikakvoj uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom, s time da je i pri dopuštenoj brzini od 50 km/h nesreća bila neizbježiva pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika glede odgovornosti za štetni događaj.

13. Između stranaka nije sporno a utvrđeno je i liječničkim vještačenjem kako je 1. tužitelj u štetnom događaju zadobio ranu razderotinu i krvni podljev ispod lijevog oka, potres mozga i prijelom vratnog kralješka.

14. Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. Davorina Majera su sve ove ozljede u uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom sukladno mehanizmu nastanka te se kod tužitelja i u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom ne može isključiti mogućnost nastanka prijeloma vratnog kralješka jer do te ozljede može doći i drugim mehanizmom, trzajnim pokretom glave u slobodnom prostoru bez udara u prepreku uz prateće izvijanje vrata sve u okolnostima značajne promjene brzine i uz ostvarena dva uzastopna forsiranja gibanja tijela.

14.1. Kako na ovaj nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi nakon usmenog očitovanja vještaka a trajne posljedice ozljeđivanja odnose se upravo na prijelom poprečnog zglobnog nastava sedmog vratnog kralješka s desne strane, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti glede njegovog prigovora podijeljene odgovornosti odnosno, doprinosa nastaloj šteti po 1. tužitelju uslijed nevezivanja sigurnosnim pojasom s obzirom da bi do ove ozljede došlo i u slučaju vezivanja tim pojasom.

15. Trajne posljedice 1. tužitelja očituju se u kroničnim bolovima u vratu i glavobolji te ograničenim kretnjama u manjem stupnju što je sve dovelo do umanjenja životne aktivnosti 1. tužitelja od 5% a zbog ovih ozljeda trpio je jake tjelesne bolove kroz tri dana, srednje jake 10 dana i manje tri mjeseca te je nakon primarnog straha trpio sekundarni jaki strah jedan dan, srednje jaki sedam dana i slabiji pet tjedana.

16. Donoseći odluku o pravičnoj novčanoj naknadi neimovinske štete za posljedice ovih ozljeda glede 1. tužitelja, je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, vodeći računa o jačini, trajanju ozljedom izazvanih tjelesnih boli te straha kao i duševnih bolova, cilju kojem služi ta naknada i ne pogodujući težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, ocjenom pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti 1. tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u svoti od 4.050,00 eura odnosno, po odbitku omjera suodgovornosti od 10%, dosuđenjem svote od 3.645,00 eura.

17. U odnosu na tuđu pomoć prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi odredbe čl. 223. ZPP da više nego primjerenu naknadu predstavlja 3,5 eura po satu ove pomoći odnosno 588,00 eura za 168 sati te je po omjeru suodgovornosti 1. tužitelju za ovu imovinsku štetu dosudio 529,20 eura.

18. Primjenom odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO je potom prvostupanjski sud pravilno utvrdio osnovanim tražbinu 1. tužitelja za troškove liječenja u svoti od 258,81 eura a prema priloženim računima s obzirom da je sukladno njima 1. tužitelj imao ove troškove bez obzira što se radi o fizikalnoj terapiji koja je mogla biti obavljena u zdravstvenoj ustanovi na teret zdravstvenog osiguranja uz kraće čekanje.

18.1. Tako je na temelju životno uvjerljivog iskaza 1. tužitelja utvrdio da je 1. tužitelj na teret HZZO-a obavio 10 terapija i dobio stacionarno liječenje u toplicama koje je trebao čekati 7 mjeseci što nije bilo prihvatljivo radi posla kojim se bavi zbog čega je daljnjih 10 terapija obavio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi te je prvostupanjski sud tako pravilnom primjenom materijalnog prava za ovu imovinsku štetu po odbitku suodgovornosti 1. tužitelju dosudio 232,93 eura.

19. Slijedom iznijetog 1. tužitelj kao oštećenik nije pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila što neopravdano upućuje tuženik u žalbi već je upravo takvim postupanjem skratio vrijeme svojeg bolovanja i pridonio da šteta bude upravo manja.

20. Kako između stranaka nadalje nije sporna osnova i visina imovinske štete 1. tužitelja zbog izgubljene zarade uslijed bolovanja uzrokovanog predmetnom prometnom nesrećom, prvostupanjski sud je također, s obzirom na utvrđeni stupanj suodgovornosti 1. tužitelju po ovoj osnovi dosudio 952,02 eura.

21. Odlučujući o tijeku kamata na neimovinsku štetu i naknadu za tuđu pomoć je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOUP) prema kojoj odredbi je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visine nesporni a u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz odredbi čl. 12. st. 1. ZOOUP, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete odnosno dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja zahtjeva.

22. Budući da je 2. tužiteljica nesporno podnijela odštetni zahtjev 22. rujna 2018., prvostupanjski sud je za njezinu nespornu imovinsku štetu, pravilnom primjenom označenog materijalnog prava kamate odredio od 23. rujna 2018.

23. 1. tužitelj je odštetni zahtjev prije pokretanja predmetne parnice podnio tuženiku 7. studenog 2018. i to za isplatu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

24. Zbog toga je prvostupanjski sud za neimovinsku štetu 1. tužitelju pravilnom primjenom ovoga materijalnog prava priznao kamate tekuće od 6. veljače 2019. pa do isplate.

25. Kako se 1. tužitelj nije obratio tuženiku u mirnom postupku za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade i troškova liječenja, osnovan je žalbeni razlog tuženika, pogrešne primjene materijalnog prava jer je ove zahtjeve 1. tužitelj postavio tek podnošenjem tužbe 24. listopada 2019. zbog čega je primjenom odredbe čl. 370. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II i III izreke te je 1. tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od dospijeća svakog zahtjeva za naknadu imovinske štete po označenim osnovama pa do podnošenja predmetne tužbe.

26. U daljnjem dijelu, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, je njegovu žalbu trebalo odbiti primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u označenom dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke.

27. Odluku o parničnom trošku je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 142/12, 107/15, 37/22 – dalje: Tarifa).

28. Vrijednost boda je sukladno Tbr. 48.3. Tarife priznata prema vrijednosti boda propisane u vrijeme donošenja odluke o troškovima tužitelja dok je trošak sastava podneska od 9. lipnja 2022. bio potreban za vođenje parnice jer je tim podneskom tužitelj postavio konačni zahtjev za izgubljenu zaradu (list 188 spisa) pa kako je, suprotno navodima žalbe tuženika taj podnesak bio potreban bez obzira na njegovu dostavu tuženiku, slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka o parničnom trošku 1. i 2. tužitelja sadržana pod točkom V izreke prvostupanjske presude.

29. Trošak sastava žalbe tuženiku nije priznat jer je sa ovom radnjom uspio samo djelomice glede sporednog traženja (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis