Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-782/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Vuletić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika B2KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-174/21-32 od 20. studenog 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja VG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-174/21-32 od 20. studenog 2023. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja broj Ovr-854/18 od 30. kolovoza 2018. godine, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
2. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 621,88 eura, u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.
4. Žalba nije osnovana.
5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Nesporno je da je zaključkom suda prvog stupnja broj Ovr-854/18-25 od 4. veljače 2021. godine tužitelj kao prvoovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda broj Ovr-854/18 od 30. kolovoza 2018. godine, nedopuštenom, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).
7. Neosnovan je navod tužitelja da je ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika – tužitelja.
8. Naime, nesporno je da je Ugovorom o ustupu tražbine, sklopljenog između Erste&Steirmarkiche bank d.d. i tuženika predmetno potraživanje u odnosu na tužitelja preneseno na tuženika, zbog čega je neosnovan prigovor tužitelja da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega na temelju ovršne isprave. Sama činjenica da tuženik nije obavijestio tužitelja o sklapanju predmetnog ugovora o cesiji nije odlučna, budući da je taj ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), a ta promjena vjerovnika ne utječe na identitet sadržaja obveze niti se pogoršava položaj ovršenika, već se samo uspostavlja odnos između novog ovrhovoditelja i ovršenika, koji je prije postojao između ustupitelja (dotadašnjeg ovrhovoditelja) i dužnika. Pri tome, sukladno odredbi čl. 32. st. 3. OZ, za promjenu ovrhovoditelja ovdje tuženika nije bio potreban pristanak ovršenika ovdje tužitelja.
9. Stoga nije ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, budući da je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika.
10. Isto tako, nije ispunjen ni uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, budući da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja postojala i u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, a potraživanje tuženika tužitelj nije podmirio, a iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da dug tužitelja po osnovi kredita broj 2402006- 1031262160/51404639-5105084138 i kredita broj 2402006-1031262160/51404639- 5105084154 iznosi 405.262,80 eura.
11. Iz dopune nalaza i mišljenja kojom se vještak očitovao na prigovore tužitelja, proizlazi da je prilikom vještačenja uzeta u obzir sva dokumentacija o uplatama koje su dostavile stranke, što je vještak i naveo u svom nalazu i mišljenju, a dokaze o većim uplatama koje spominje tužitelj nije priložio u spis, time da su izvršene uplate uzimane u obzir na način da su se prvo podmirivali troškovi, onda zatezne kamate, pa redovna kamata i glavnica, sukladno odredbi čl. 172. ZOO.
12. Stoga žalbeni navodi kojima tužitelj prigovara na nalaz vještaka nisu osnovani, budući da na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. listopada 2023. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena, nije imao daljnjih dokaznih prijedloga i predložio je zaključenje glavne rasprave, pa ne može sad s uspjehom u žalbi prigovarati na navedeni nalaz vještaka.
13. Prema tome, kako nisu ispunjeni zakonski razlozi iz kojih je tužitelj upućen pokrenuti parnicu, to je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni navodi u žalbi tužitelja nisu osnovani.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 3. lipnja 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb