REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-530/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-361/2024-3 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-234/2017- 76 od 29. svibnja 2024., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ŠO isplati bruto iznos 13.717,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 499,87 EUR od 16.07.2014. do isplate;
- na iznos 394,22 EUR od 16.08.2014. do isplate;
- na iznos 1.174,46 EUR od 16.09.2014. do isplate;
- na iznos 711,33 EUR od 16.10.2014. do isplate;
- na iznos 399,14 EUR od 16.11.2014. do isplate;
- na iznos 436,04 EUR od 16.12.2014. do isplate;
- na iznos 112,31 EUR od 16.01.2015. do isplate;
- na iznos 208,81 EUR od 16.02.2015. do isplate;
- na iznos 685,51 EUR od 16.03.2015. do isplate;
- na iznos 363,19 EUR od 16.04.2015. do isplate;
- na iznos 374,15 EUR od 16.05.2015. do isplate;
- na iznos 372,24 EUR od 16.06.2015. do isplate;
- na iznos 774,94 EUR od 16.07.2015. do isplate;
- na iznos 91,75 EUR od 16.08.2015. do isplate;
- na iznos 945,11 EUR od 16.09.2015. do isplate;
- na iznos 305,30 EUR od 16.10.2015. do isplate;
- na iznos 316,65 EUR od 16.11.2015. do isplate;
- na iznos 311,55 EUR od 16.12.2015. do isplate;
- na iznos 516,64 EUR od 16.01.2016. do isplate;
- na iznos 432,57 EUR od 16.02.2016. do isplate;
- na iznos 363,42 EUR od 16.03.2016. do isplate;
- na iznos 248,95 EUR od 16.04.2016. do isplate;
- na iznos 385,03 EUR od 16.05.2016. do isplate;
- na iznos 466,20 EUR od 16.06.2016. do isplate;
- na iznos 676,45 EUR od 16.07.2016. do isplate;
- na iznos 429,39 EUR od 16.08.2016. do isplate;
- na iznos 344,49 EUR od 16.09.2016. do isplate;
2 Poslovni broj: Pr-234/2017-76
- na iznos 338,05 EUR od 16.10.2016. do isplate;
- na iznos 375,49 EUR od 16.11.2016. do isplate;
- na iznos 320,79 EUR od 16.12.2016. do isplate;
- na iznos 343,01 EUR od 16.01.2017. do isplate,
i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto iznosu, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ŠO naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 8.354,49 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29.05.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.".
1.1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i II. izreke.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-664/2025-2 od 25. veljače 2025. dopušteno je tuženoj podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Pripada li tužitelju pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad na terenu za koje je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada?".
3. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju.
3.1. Tužitelj se u odgovoru na reviziju protivi toj reviziji.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tužena kao poslodavac, s osnova neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću i blagdanom, isplati ukupan iznos od 13.717,05 eur sa pripadajućim zateznim kamatama. Ovo potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2016.
6.1. Tužena u tijeku postupka tvrdi da tužitelj nema pravo na zahtijevanu isplatu jer da je tužitelj korištenjem slobodnih dana nagrađen za utuženi dio neisplaćene plaće. Ovu pak tvrdnju tužene tužitelj osporava.
6.2. Dakle, suština spornog odnosa među strankama ogleda se u činjeničnom pitanju, tj. da li je tužitelj koristio slobodne dane kao nagradu za utuženi dio neisplaćene plaće.
6.3. Nižestupanjski sudovi analizirajući i ocjenjujući nepotpisane zbirne mjesečne evidencije radnog vremena, raspored dežurstava (potpisan po tužiteljevom nadređenom) te dopis Zapovjedništva za potporu od 18. kolovoza 2017., prihvaćaju predmetni tužbeni zahtjev jer da tužena nije dokazala da je tužitelj ostvario pravo na slobodne dane, a niti da ih je koristio.
7. Kada tužena nije dokazala da je tužitelj u spornom razdoblju ostvario pravo na slobodne dane, odnosno kada tužena nije dokazala da je tužitelj u spornom razdoblju koristio sporne dane te kada niti ne postoje nesporno iskorišteni slobodni dani, na kojem činjeničnom supstratu se zasniva predmetno pravno pitanje radi kojega je tuženoj dopušteno podnošenje revizije, onda odgovor na to pitanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude. K tome, iz rezultata dosadašnjeg postupka niti ne proizlazi da je tužitelj obavljao rad na terenu, a niti da je tužitelj bio djelatna vojna osoba (na što sadržajem revizije upućuje tužena).
7.1. Inače, odgovor na predmetno pravno pitanje bio bi da tužitelju ne bi pripadalo pravo na isplatu povećane plaće za rad na terenu ukoliko bi tužitelj za taj rad bio nagrađen korištenjem slobodnih dana.
8. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti predmetnu reviziju i to na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
