Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1064/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Zorislav Zaninović iz Zagreba, protiv tuženika PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Alen Balatinec iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-929/2020-35 od 05. prosinca 2024. ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 929/2020-39 od 24. prosinca 2024, u sjednici vijeća dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-929/2020-35 od 05. prosinca 2024. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 929/2020-39 od 24. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŠI koji glasi: "1. Utvrđuje se da je Poslovna zgrada u [adresa] tlocrtne pov. 72 m2 upisana u Zemljišnoj knjizi Zemljišno-knjižnog odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. [broj ZK uloška] K.O. 999901 Grad Zagreb na kat. čest. [katastarska čestica] ukupne pov. 2438 m2, odnosno po katastarskoj oznaci kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naziva [adresa] pov. 2438 m2 upisana u [broj] Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, isključivo vlasništvo tužitelja EI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stečeno građenjem po tužitelju kao investitoru i da na istoj čestici predstavlja njegov posebni etažni dio, te je tužena PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti brisanje na nju glasećeg idealnog suvlasničkog dijela na toj poslovnoj zgradi uz upis vlasništva tužitelja u cijelosti. 1. Stambena zgrada u [adresa] tlocrtne pov. 128 m2, upisana na suvlasnički dio tužitelja u 5/8 idealnih suvlasničkih dijelova i tužene na 3/8 suvlasničkih dijelova izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] pov. 2438 m2 i upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, odnosno po kat. oznaci kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naziva [adresa] pov. 2438 m2 upisana u posjedovni list 1432 Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, dijeli se geometrijskom diobom na posebne etažne dijelove u posebnom etažnom vlasništvu tužitelja EI i tužene PI na način da: a) EI kao njegovo vlasništvo u 1/1 na posebnim etažnim dijelovima pripadaju:-Posebni dio 1, stan s udjelom od 253/800 u ukupnoj korisnoj vrijednosti površine nekretnine, koji se nalazi u suterenu ukupne površine podova 98,37 m2, koji se sastoji od stubišnog prostora, 2 sobe, halla, kuhinje, kupaonice i wc-a, kotlovnice, spremišta i natkrivene terase Poslovni broj P-929/2020-35 2- Posebni dio 2, stan s udjelom od 293/800 u ukupnoj korisnoj vrijednosti površine nekretnine, koji se nalazi u visokom prizemlju, ukupne-površine podova 106,74 m2 koji se sastoji od hodnika i halla, dnevnog boravka, 2 sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a i nenatkrivene terase b) PI kao njezino vlasništvo u 1/1 na posebnim etažnim dijelovima pripada:-Posebni dio 3, stan s udjelom od 243/800 u ukupnoj korisnoj vrijednosti površine nekretnine, odnosno s ukupnim udjelom računajući sporedne pripadne prostore od 254/800, koji se nalazi u potkrovlju, ukupne površine podova 98,12 m2 koji se sastoji od hodnika, 2 sobe, kuhinje, kupaonice, garderobe i stubišta i 2 balkona, označen oznakom ST3, kojem pripadaju sporedni dijelovi i to spremište u suterenu pov. poda 4,93 m2 označeno oznakom ST3/a i ulaz u visokom prizemlju pov. poda 1,44 m2 označeno oznakom ST3/b. Zajednički dijelovi i uređaji zgrade kao i zemljište ostaju u suvlasništvu stranaka-etažnih vlasnika sukladno suvlasničkom omjeru odgovarajućem veličini posebnih etažnih dijelova. Suvlasnički omjer na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade kao i zemljištu sukladno veličini posebnih etažnih dijelova utvrđuje se prema nalazu i mišljenju vještaka. Nekretninom kao cjelinom vlasnici posebnih etažnih dijelova upravljaju sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Troškove posebnih etažnih dijelova snosi svaki vlasnik posebnog etažnog djela, a troškove održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade snose etažni vlasnici-suvlasnici sukladno suvlasničkom omjeru." Pod II se nalaže tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u svoti od 5.658,18 eur s zateznim kamatama od 5. prosinca 2024. godine do isplate.

Rješenjem o ispravku od 24. prosinca 2024. ispravlja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P929/2020-35 od 5. prosinca 2024. godine tako da u izreci presude, točka II, na stranici drugoj, umjesto nalaže se "tuženiku ŠI" treba pisati "tužitelju ŠI".

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, odnosno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Tužitelj u tužbi tvrdi kako je suvlasnik 5/8 dijela a tužena u 3/8 dijela nekretnine te je moguće podijeliti kuću geometrijskom diobom, poslovna zgrada je tužiteljevo vlasništvo koju je izgradio sam kao dvojnu garažu na osnovi odobrenja za gradnju od 8. travnja 1991. godine te rješenje o izvedenom stanju od 10. studenog 2014. godine te je isključivi posjednik iste gdje je obavljao obrt, a tužena je ozakonila rješenjem o izvedenom stanju od 27. studenog 2014. godine rekonstrukciju na izvedbi balkona i krovne kućice u potkrovlju te prenamjenu istoga u stambeni prostor što je i provedeno u zemljišnim knjigama, te je tužitelj načinio elaborat za samu kuću radi geometrijske diobe. Tužena je tijekom spora priznala kako su stranke suvlasnici nekretnine u navedenim suvlasničkim omjerima, te se nije protivila diobi suvlasničke zajednice sukladno uknjiženim suvlasničkim omjerima, ali je osporila da bi tužitelj građenjem stekao samovlasništvo poslovnog objekta jer su se nakon smrti njihova oca ABC 1990. godine stranke dogovorile sagraditi dvojnu garažu u dvorištu kako bi se iz prizemlja kuće premjestila očeva radionica jer je u to vrijeme tužitelj koristio polovicu prizemne etaže kuće, a u drugoj da je bila ta radionica te da je tužena isključivo platila izgradnju stana u potkrovlju kuće, pa da je tužitelj trebao platiti izgradnju dvojne garaže radi izjednačenog ulaganja u nekretninu pri čemu da je i tužena kod izgradnje bila u suposjedu dvojne garaže posjedujući ključ i čuvajući stvari u njemu. Nakon smrti majke FI tužena tvrdi kako su ona i tužitelj podijelili nekretninu u omjerima koju su uknjiženi u zemljišnoj knjizi, vodeći računa o obostranim ulaganjima.

6. U žalbi tužitelj tvrdi kako je tužbom tražio da se predmetna poslovna zgrada utvrdi posebnim etažnim dijelom na istoj čestici, a ne da se prenese u poseban zk uložak ili da se za tu zgradu formira posebna čestica, kako se obrazlaže, pa da nije bilo potrebno niti prilagati prijavni list niti izraditi vještačenje niti je tražen otpis zgrade u drugi zk uložak na posebnoj čestici. Tužbom je naime traženo upisivanje te zgrade kao posebnog etažnog dijela, pa žalitelj tvrdi kako nije jasno zašto sud smatra da na temelju čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje ZZK) nije moguće udovoljiti tužbenom zahtjevu jer da se tako ne bi ni na koji način mijenjali podaci i oznake katastarske čestice, te ne bi bilo nikakvih promjena u upisu same čestice, a s obzirom da ta zgrada ostaje na istoj čestici, u kojoj je već i upisana i ucrtana. Nadalje, čl. 19. st. 1. ZZK propisuje da se u zk uložak upisuje samo jedno zk tijelo ali tužitelj tvrdi da ovdje nije zatraženo da se formira posebno zk tijelo nego da se poslovna zgrada, kao dio cijele nekretnine, upiše kao poseban etažni dio što ne znači i formiranje novog, posebnog zk tijela, dok se ovdje traži formiranje posebnog etažnog dijela nekretnine.

7. Radi se po mišljenju žalitelja o slučaju u kojem su posebne zgrade upisane kao posebni etažni dijelovi cijele nekretnine pa da nema nikakve zapreke da se i ova poslovna zgrada upiše kao poseban etažni dio cijele nekretnine a ne kao posebno zk tijelo. Stoga, tvrdi žalitelj, nema govora o primjeni čl. 19. st. 4. ZZK, koji propisuje da se zk tijelo može promijeniti samo otpisom ili pripisom katastarskih čestica a niti o primjeni čl. 164. st. 1. ZZK jer prema toj odredbi da se sastav zk tijela mijenja otpisom ili pripisom čestica te da se za otpisano tijelo osniva novi zk uložak. Žalitelj tvrdi kako se ovdje uopće ne radi o novom zk tijelu niti formiranju nove katastarske čestice i njezinom otpisu u novi zk uložak, te se ne može primijeniti niti čl. 177. ZZK koji je brisan Zakonom o izmjenama i dopunama ZZK Narodne Novine br. 127/24). Poslovna zgrada već je upisana i trebala je i ostati upisana kao poseban tužiteljev etažni dio cijele nekretnine stečen građenjem.

8. Pogrešno po mišljenju žalitelja sud odbija i drugi dio zahtjeva prema čl. 74. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje ZVDSP) prema kojemu da se poseban suvlasnički dio nekretnine formira prema korisnoj površini, a ne prema podnoj površini kako je postavljen tužbeni zahtjev jer su ovdje izračunate i podne i korisne površine posebnih dijelova nekretnine u obje inačice, odnosno ovisno o tome ulazi li poslovni prostor u postojeće suvlasničke omjere stranaka ili čini posebnu imovinu, pa je prema tome vještačenjem točno određeno kolike su površine posebnih dijelova (podne i korisne), koji su tako i označeni.-Tužbenim zahtjevom je i zatraženo da se formiraju posebni dijelovi nekretnine a sud je morao navesti korisnu vrijednost površina, a ne podne površine, kako je postavljeno u tužbenom zahtjevu. Zakon nalaže stavljanje posebnog dijela u razmjer i određivanje je li taj dio jednak ili veći od odnosa korisne vrijednosti stana prema korisnoj površini svih stanova, a vještak je u svom nalazu to i utvrdio, Dakle, sud je morao utvrditi procjenu korisnih površina svakog posebnog dijela u odnosu na sve dijelove, kako bi suvlasnicima pripao poseban dio nekretnine koji odgovara njihovom suvlasničkom omjeru. Po žalitelju je odlučno da opisani dijelovi odgovaraju suvlasničkim omjerima, a tužitelj da je predložio podjelu s tako formiranim posebnim dijelovima nekretnine. Ako je sud i zaključio da presuda mora imati navedene korisne površine posebnih dijelova nekretnine prilikom podjele, a ne podne površine posebnih dijelova, kako su navedene u tužbenom zahtjevu, s obzirom da su podne površine veće od korisnih površina tako da je sud mogao utvrditi u kojem dijelu prihvaća tužbeni zahtjev, uz navođenje i korisnih vrijednosti površina koje su manje od podnih površina, pa nema mjesta primjeni pravila o ispravku podneska kako to obrazlaže sud u pobijanoj odluci.

9. Sud u pobijanoj odluci pak utvrđuje kako je tužitelj kao samovlasnik predmetnog dijela nekretnine bio dužan priložiti prijavni list potvrđen putem Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba ili predložiti mjerničko vještačenje radi izradbe nalaza i mišljenja u ovom postupku o otpisu i pripisu predmetne poslovne zgrade u [adresa]/1 jer dio nekretnine ne može biti otpisan iz navedenoga zemljišnoknjižnog uloška i ostati neupisan u posebnomu zemljišnoknjižnom ulošku i bez utvrđene nove katastarske čestice s opisom nekretnine koji stav zauzima još Vrhovni sud RH u svojoj odluci Revx 1075/12-2 od 29. siječnja 2014.). Pri tome valja još istaknuti kako je tužitelj, ukoliko traži diobu koja je geometrijska, bio dužan u korist svog zahtjeva doprinijeti akt ovlaštenog upravnog tijela kojim bi isti elaborat bio odobren, što je ovdje izostalo, pa je ovaj dio zahtjeva pravilno odbijen.

10. U odnosu na drugi dio zahtjeva, sud utvrđuje kako je mišljenjem građevinskog vještaka utvrđen suvlasnički udjel obje stranke u obje inačice tj. ulazi li poslovni objekt u suvlasničke omjere ili je posebno tužiteljeva imovina i to po podnoj površini i korisnoj vrijednosti površine. Pri tome vještak obračunava i spremište u suterenu i ne postoji osnova po kojoj bi se stubište moglo izuzeti iz izračuna stana u potkrovlju dok predprostor u visokom prizemlju mora biti zajednički budući omogućuje pristup stanu u visokom prizemlju i u potkrovlju te je obračunao i površinu terase s obzirom da je natkrivena. Vještak je površine obračunao po Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne Novine br. 105/15).

11. Tužitelj zahtjev postavlja samo po podnoj površini u metrima četvornim za sve tri etaže i to za suteren 98,37 m2 stan u visokom prizemlju od 106,74 m2 i stan u potkrovlju od 98,12 m2 sa spremištem u suterenu od 4,93 m2 te ulazu u visoko prizemlje od 1,44 m2 svega 104,49 m2. Vještak pak obračunava u slučaju da bi poslovna zgrada bila tužiteljevo vlasništvo ove korisne vrijednosti površine u metrima četvornim i to za stan u suterenu 80,82 m2, stan u visokom prizemlju 93,61 m2, stan u potkrovlju 77,97 m2 sa spremištem u suterenu od 1,73 m2 i ulazom u visoko prizemlje od 1,44 m2 tj. potonje ukupno 81,14 m2. Sud međutim pravilno primjenjuje čl. 74. ZVDSP prema kojem se odgovarajući suvlasnički dio nekretnine osobe koja zahtijeva uspostavu vlasništva na nekom određenom posebnom dijelu nekretnine prosuđuje u odnosu prema vlasništvu cijele nekretnine, pri čemu valja odrediti je li isti dio jednak ili veći u odnosu korisne vrijednosti stana odnosno druge samostalne prostorije glede koje se traži uspostava vlasništva posebnog dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, a korisna površina je ukupna podna površina stana ili druge samostalne prostorije, umanjeno za širinu zidova koji je prekidaju. Stoga sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj morao postaviti tužbeni zahtjev po korisnoj vrijednosti stana odnosno samostalnih prostorija, pa se ne radi o prihvaćanju određenog dijela zahtjeva, jer nije moguće utvrđivati manje korisne površine od onih koje je u odnosu na ukupnost nekretnine utvrdio vještak. Ovdje valja istaknuti to kako utvrđena korisna vrijednost posebnog dijela nekretnine jednog od suvlasnika ne mora nužno odgovarati veličini njegova upisanog suvlasnički dijela nekretnine, s obzirom da se korisna vrijednost izračunava ovisno o korisnoj vrijednosti korisne površine posebnog dijela nekretnine. Kada među strankama ne postoji suglasnost za uspostavu vlasništva posebnih dijelova zgrade, one imaju pravni interes zahtijevati da se u posebnom postupku utvrde korisne vrijednosti posebnih dijelova zgrade. Sukladno članku 66. st 3. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela zgrade može biti uspostavljeno na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom. U smislu članka 73. stavak 5. ZV-a vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok ne postaje pravomoćnom odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti tog stana, odnosno, druge prostorije, te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kada ovaj zakon određuje da pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava suvlasnika. Dakle, pravomoćna sudska odluka o utvrđivanju korisnih vrijednosti posebnih dijelova je pretpostavka za uspostavu vlasništva posebnog dijela pa je pitanje jesu li korisne vrijednosti bile utvrđene protivno odredbi članka 74. stavak 2. ZV-a. Ukoliko su iste pogrešno obračunate, to suvlasnički omjeri nisu pravilno utvrđeni temeljem postojećih korisnih vrijednosti površina.

12. Pri tome pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je opisani razmjer morao biti sačinjen u odnosu na korisne vrijednosti, te je u tom smislu prema čl. 221. a ZPP tužitelj morao predložiti dopunu nalaza i mišljenja vještaka, što sud ne može i ne smije u skladu sa načelom akuzatornosti iz čl. 7. ZPP činiti sam, a bez dopune ovog dokaza u tom smislu sud ne smije niti može intervenirati niti u vještački nalaz i sam obračunavati ove razmjere, pa je utvrđenje suda o tome da tužbeni zahtjev nije dokazan osnovano.

13. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu a kako iste nisu uspjele u tijeku žalbenog postupka, odbijen je i zahtjev stranaka za dosuđenje troškova povodom istog.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić