Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-642/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijan Vugić te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović & Vrdelja d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4734/2021-20 od 20. prosinca 2024. u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4734/2021-20 od 20. prosinca 2024. godine pod toč. I, II i IV izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Uvjeti ugovora 5.1. PLAĆANJE Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 19.09.2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

''5.1. Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.''

II Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, isplatiti tužiteljici IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.546,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to na iznos od

- 4,03 EUR od 20.11.2008. do isplate

- 0,23 EUR od 22.12.2008. do isplate

- 10,88 EUR od 03.02.2009. do isplate

- 13,64 EUR od 23.03.2009. do isplate

- 14,90 EUR od 23.04.2009. do isplate

- 11,75 EUR od 21.05.2009. do isplate

- 10,14 EUR od 23.06.2009. do isplate

- 7,32 EUR od 29.07.2009. do isplate

- 5,10 EUR od 31.08.2009. do isplate

- 5,09 EUR od 05.10.2009. do isplate

- 7,47 EUR od 28.10.2009. do isplate

- 6,06 EUR od 25.11.2009. do isplate

- 5,98 EUR od 29.12.2009. do isplate

- 7,08 EUR od 03.02.2010. do isplate

- 10,34 EUR od 08.03.2010. do isplate

- 12,50 EUR od 12.04.2010. do isplate

- 12,69 EUR od 03.05.2010. do isplate

- 19,48 EUR od 07.06.2010. do isplate

- 16,50 EUR od 05.07.2010. do isplate

- 19,38 EUR od 26.07.2010. do isplate

- 30,31 EUR od 23.08.2010. do isplate

- 26,50 EUR od 01.09.2010. do isplate

- 38,84 EUR od 22.09.2010. do isplate

- 33,40 EUR od 27.10.2010. do isplate

- 28,97 EUR od 19.11.2010. do isplate

- 42,03 EUR od 30.12.2010. do isplate

- 54,35 EUR od 10.02.2011. do isplate

- 45,73 EUR od 02.03.2011. do isplate

- 49,04 EUR od 14.04.2011. do isplate

- 40,89 EUR od 18.05.2011. do isplate

- 45,63 EUR od 18.05.2011. do isplate

- 63,10 EUR od 01.08.2011. do isplate

- 57,53 EUR od 01.08.2011. do isplate

- 83,31 EUR od 20.09.2011. do isplate

- 96,06 EUR od 22.09.2011. do isplate

- 62,75 EUR od 07.11.2011. do isplate

- 65,51 EUR od 06.12.2011. do isplate

- 64,18 EUR od 29.12.2011. do isplate

- 67,57 EUR od 17.01.2012. do isplate

- 71,46 EUR od 20.02.2012. do isplate

- 70,41 EUR od 14.03.2012. do isplate

- 68,64 EUR od 12.04.2012. do isplate

- 69,37 EUR od 30.05.2012. do isplate

- 71,22 EUR od 19.06.2012. do isplate

- 69,76 EUR od 23.07.2012. do isplate

- 70,45 EUR od 30.08.2012. do isplate

- 68,26 EUR od 24.09.2012. do isplate

- 66,26 EUR od 25.10.2012. do isplate

- 69,07 EUR od 22.11.2012. do isplate

- 67,51 EUR od 02.01.2013. do isplate

- 69,57 EUR od 19.02.2013. do isplate

- 64,86 EUR od 15.03.2013. do isplate

- 66,90 EUR od 02.04.2013. do isplate

- 68,31 EUR od 03.05.2013. do isplate

- 66,95 EUR od 03.06.2013. do isplate

- 62,51 EUR od 01.07.2013. do isplate

- 60,24 EUR od 01.08.2013. do isplate

- 63,30 EUR od 26.08.2013. do isplate

- 65,14 EUR od 11.09.2013. do isplate

za razdoblje od 20. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 885,96 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.586,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude pod toč. I, II i IV izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba.

5. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi:

"Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 19.09.2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 21489 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu od 22.074,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan isplate uz rok otplate od 84 mjeseci. Nadalje, nesporno je da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je u razdoblju otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Među strankama nije sporno da je kredit otplaćen prije utuženja."

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o odredbi ugovora o valutnoj klauzuli o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da prilikom dogovaranja ugovaranja predmetnog kredita tužitelju nije na razumljiv i jasan način pojašnjen rizik valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF, da tužitelj kao potrošač nije imao nikakve mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora te da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje ZZP) obzirom da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Stoga prvostupanjski sud, a otklanjajući prigovor tuženika zastare kao neosnovan, tužitelju traženu pravnu zaštitu kao pod toč. I, II i IV izreke prvostupanjske presude.

9. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

10. Na navode žalbe valja reći da odgovara da sukladnu čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koji nisu namijenjeni njegovom zanimanju niti poslovne aktivnosti u poduzetničkoj djelatnosti.

11. Ovaj sud ukazuje na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 23. studenog 2023. godine po kojem u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti o zaštiti potrošača, ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

12. Suprotno navodima žalbe, tužitelj je dokazao da ima status potrošača obzirom da je iz ugovora o kreditu razvidno da ga je sklopio kao fizička osoba a kao svrha kredita je navedena kupnja osobnog vozila, a i iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je kupila da je to vozilo koristila za osobne potrebe te da nikada nije bila vlasnik trgovačkog društva niti obrta radi kojeg bi koristila to vozilo.

13. Nije jasno na koji bi to način tužiteljica još trebala dokazati da je vozilo koristila za privatne potrebe, a tuženik koji tvrdi suprotno, takve tvrdnje nije ničim dokazao.

14. Na navode žalbe da pregled prometa po kreditu ne prikazuje tko je izvršio uplate, već samo vrijeme kad je tuženik uplatu zaprimio, a čime se i dovodi u sumnju da je tužitelj izvršio uplate, treba reći da samo iskazana sumnja u to da tužitelj nije osobno izvršio uplate nije osnovana u situaciji kada iz ugovora o kreditu je jasno razvidno da je upravo tužitelj preuzeo obvezu isplate rata kredita.

15. Neosnovano se u žalbi prigovara zaključku prvostupanjskog suda da nije nastupjela zastara tražbine.

16. Naime, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je ovdje u konkretnom slučaju donošenjem prvostupanjske odluke i to neovisno o tome što je utvrđena samo djelomično ništetnost ugovora o kreditu.

17. Na daljnje žalbene navode valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da je tuženik kao trgovac bio svjestan rizika po korisnike kredita kao potrošača zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima te da je tuženik svjesno propustio o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, onda nije odlučno to što je potrošač izabrao kredit u valuti CHF kao najpovoljniju.

18. Takvo ponašanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja kada nisu priopćeni svi elementi koji bi mogli biti od utjecaja na opseg obveze potrošača, i na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svoga zajma, sve to uzrokuje znatno neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Tuženik samo paušalno osporava odluku o trošku postupka, a ista je pravilno donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP.

20. Zbog navedenog kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP) to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (toč. I).

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP(toč. II).

U Zagrebu

2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić