Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3509/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Zagreb, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10869/2023-3 od 15. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10869/2023-3 od 15. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1.1. Pobijanom presudom u stavku I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrv-7119/04 od 05.05.2004.g. kojim je naloženo tuženiku VŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da plati tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva 1, Zagreb, iznos od 2.672,47 eura / 20.135,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako slijedi:
na iznos od 309,05 eura/2.328,57 kn od 21.03.2001.g. do isplate
na iznos od 305,86 eura/2.304,49 kn od 21.05.2001.g. do isplate
na iznos od 301,93 eura/2.274,90 kn od 29.07.2001.g. do isplate
na iznos od 318,01 eura/2.396,08 kn od 21.09.2001.g. do isplate
na iznos od 318,01 eura/2.274,90 kn od 21.11.2001.g. do isplate
na iznos od 301,93 eura/2.232,60 kn od 21.01.2002.g. do isplate
na iznos od 296,32 eura/2.159,40 kn od 21.03.2002.g.d o isplate
na iznos od 286,60 eura/2.274,90 kn od 23.05.2002.g. do isplate
na iznos od 250,84 eura/1.889,97 kn od 20.07.2002.g. do isplate
a koja kamata se do 31.12.2007.g. obračunava po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 45,66 eura/344,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi, 05.05.2004.g. do 31.12.2007.g po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena“.
II. Nalaže se tuženiku VŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da plati tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., OIB: 83416546499, Folnegovićeva 1, Zagreb, troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
1.2. U stavku III. izreke (pogrešno označene kao stavak II.) osporene presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-14964/04 od 26. srpnja 2004. godine u cijelosti.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/2023 - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je potraživanje tužitelja kojim od tuženika traži plaćanje najamnine za hidrantski nastavak za razdoblje od veljače 2001. godine do lipnja 2002. godine na temelju Ugovora za iznajmljivanje hidrantskog nastavka od 11. travnja 1996.
5. Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj izrijekom i sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8 ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, učinjenim pred sudom prvog stupnja.
6.1. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP jer nije uopće naveo kako je ocijenio pojedini dokaz i sve dokaze zajedno te da ih nije ocijenio ni savjesno ni brižljivo. Nadalje se u žalbi navodi da iz presude nije razvidno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio činjenice te da pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zbog čega je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
6.2. Za razliku od žalbenih navoda tužitelja, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.
6.3. U odnosu na žalbeni navod relativno bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 8. ZPP i čl. 220. ZPP ističe se da je odredbom čl. 220. st. 2. ZPP određeno da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pri čemu se u žalbi ne navodi koje to dokaze sud neosnovano nije proveo, dok je ocjena provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP. Stoga nije počinjena relativno bitna povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. koju u žalbi ističe tužitelj.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće bitne činjenice:
- prijedlog za ovrhu podnesen je 2. srpnja 2004. protiv ovršenika označenog kao: VŽ, [adresa], te je na temelju takvog prijedloga doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-14964/2004 od 26. srpnja 2004., koje je ovršenik VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zaprimio 17. rujna 2012. te je na isto izjavio prigovor 21. rujna 2012.,
- podneskom od 27. prosinca 2013. (list 57 spisa) ovrhovoditelj prvi put označava pravog ovršenika i to kao: VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i predlaže nastavak postupka u odnosu na tako označenog ovršenika te ujedno povlači prijedlog za ovrhu u odnosu na: VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] budući da se radi o osobi koja nije dužnik ovrhovoditelja, odnosno ovršenik u ovoj pravnoj stvari,
- rješenjem posl. br. Ovrv-1263/2013-8 od 26. rujna 2018. stavljeno je izvan snage rješenje ovrsi posl. br. Ovrv-14964/2004 od 26. srpnja 2004. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- dana 22. listopada 2013. održano je ročište kako bi se utvrdilo je li rešenje o ovrsi posl. br. Ovrv-14964/2004 od 26. srpnja 2004. dostavljeno krivoj osobi, nakon čega je ovrhovoditelj podneskom od 27. prosinca 2013. predložio da se navedeno rješenje dostavi VŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresu [adresa], koji je rješenje o ovrsi zaprimio 23. siječnja 2018. te protiv istog uložio prigovor 31. siječnja 2018. povodom kojeg je sud prvog stupnja rješenjem posl. br. P-5975/2017-13 od 20. svibnja 2019. stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-14964/2004 od 26. srpnja 2004. u dijelu kojim je određena, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,
- tuženik je na navedeno rješenje podnio žalbu navodeći da je sud trebao prijedlog za ovrhu odbaciti budući isti nije sadržavao sve potrebne podatke za provedbu ovrhe, nakon čega je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.br. Gž-3865/2021-2 od 22. ožujka 2022. odbio žalbu tuženika i potvrdio rješenje posl. br. P-5975/2017-13 od 20. svibnja 2019.,
- podneskom od 9. svibnja 2018. tužitelj se očituje na prigovor ovršenika VŽU te dostavlja u spis preslike računa, Ugovor o iznajmljivanju hidrantskog nastavka te uređuje tužbeni zahtjev,
- u nastavku postupka tuženik je ostao kod prigovora zastare istaknutog u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, istaknuo da dvadeset godina nije bio obaviješten o postojanju duga, time da nije ni znao da se isti odnosi na najam hidrantskog nastavka, da je u međuvremenu najamnina za jedan dan najma takvog nastavka porasla sa 0,30 kuna na 30,00 kuna po danu o čemu da nikada nije bio obaviješten od strane tužitelja, da je nekretninu koja se nalazi na adresi u odnosu na koji je ugovorena najamnina prodao još 1998., odnosno prije utuženog razdoblja.
8. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi, da je prijedlog za ovrhu protiv pravilno označenog ovršenika, sada tuženika, VŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], podnesen 27. prosinca 2013. (list 57 spisa) kada je ovrhovoditelj prvi puta pravilno naznačio OIB tuženika budući se do tada ovršni postupak vodio protiv VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na kojega je ovrhovoditelj, sada tužitelj, povukao ovršni prijedlog. Stoga se u konkretnom slučaju podnesak od 27. prosinca 2013. uzima kao prijedlog za ovrhu te se zastara računa prema datumu ovako podnesenog ovršnog prijedloga.
9. Odredbom čl. 360. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze te da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, time da je odredbom čl. 362. ZOO/91 određeno da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
10.1. U konkretnom slučaju, utužena tražbina se odnosi na dospjela potraživanja na ime najamnine za hidrantski priključak pa kako se radi o potraživanju iz najamnog odnosa primjenjuje se čl. 372. st. 1. ZOO/91 u vezi čl. 379. st. 2. ZOO/91 kojim je određeno da povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, dok je čl. 373. st. 1. ZOO/91 određeno da samo pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja.
10.2. Kako je najstarija utužena tražbina dospjela na naplatu s danom 21. ožujka 2001., a prijedlog za ovrhu podnesen je 27. prosinca 2013. to je nastupila zastara ne samo dospjelih povremenih potraživanja za razdoblje koje prethodi trogodišnjem zastarnom roku prije pokrenutog postupka ovrhe, već je zastarjelo i samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja protekom roka od pet godina od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja.
10.3. Nadalje, prema čl. 227. st. 2. ZOO kada zastari pravo iz kojega proistječu povremena potraživanja vjerovnik gubi pravo zahtijevati ne samo buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.
10.4. Slijedom svega navedenog, osnovan je tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja jer je cjelokupno potraživanje u smislu citiranih odredbi zakona zastarjelo na dan podnošenja prijedloga za ovrhu 27. prosinca 2013.
11. Ostalim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude te je stoga valjalo primjenom čl. 386. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku I. izreke ove odluke.
12. Budući tužitelj sa žalbom nije uspio u odnosu na glavno potraživanje o zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP kao u stavku II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gabrijela Topić Kordej
