Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-156/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Tihane Marije Miladin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Neveni Oulovski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saja Oulovski i Nevena Oulovski iz Pakraca, P. Preradovića 5/13, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Franje Račkog 6, OIB 02535697732, zastupane po punomoćnici Ivani Miloš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1037/19-34 od 22. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1037/19-34 od 22. studenoga 2021., u izreci pod I i III.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 11.230,21 kn / 1.490,51 € sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose, pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine iznose, pobliže određene u izreci pobijane presude (stavak II izreke), te je tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 10.925,00 kn / 1.450,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak III izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I i III, žali se tužena, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica od tužene potražuje isplatu utuženog iznosa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF zbog povišenja kamatne stope kredita, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine iznose.

5. Prvenstveno valja reći da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju se u žalbi poziva tužena, ističući da je u očitovanju na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka predložio da se izvrši dopuna nalaza i mišljenja na način da se izračuna realna kamatna stopa za sporno razdoblje otplate kredita, a uzimajući u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kamatne stope, no da je prvostupanjski sud iznesene prigovore i prijedloge tužene apsolutno zanemario, kao i da se o navedenom nije ni na koji način očitovao. Naime, na drugu dopunu vještačenja se tužena nije pismeno očitovala, dok je na ročištu 11. listopada 2021. ponovio da ostaje kod prijedloga za provođenjem vještačenja na okolnost realne kamatne stope, a uzimajući u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kamatne stope, te kako smatra da iz nalaza i mišljenja nije razvidno je li vještak uzeo u obzir parametre kao što su marža banke, referentna kamatna stopa, premija i regulatorni trošak.

6. Sud prvog stupnja je potom odbio prijedlog tužene za provođenjem vještačenja na okolnost realne kamatne stope, uz obrazloženje kako to, po ocjeni suda, s obzirom na ostale provedene dokaze i dokumentaciju u sudskom spisu nije potrebno, nakon čega je tužena odustala od prijedloga za usmenim očitovanjem i saslušanjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka na raspravi, te su se stranke suglasile da ne stavljaju daljnje dokazne prijedloge i da se pročitaju svi provedeni dokazi. Stoga ne stoji tvrdnja žaliteljice da je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijane odluke, prigovore i prijedloge tužene zanemario, kao i da se o navedenom nije očitovao.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP, te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338 ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tužene, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju posebno ukazuje tužena.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom čl. 8 ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tužena, kao kreditor, dana 24. studenoga 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj [broj kredita] (u daljnjem tekstu - Ugovor), da je tužena kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita, stavila na raspolaganje iznos od 31.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita s kamatnom stopom 4,70% godišnje, koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama banke. Rok otplate kredita ugovoren je na 132 mjeseca, da bi Dodatkom ugovoru o kreditu broj [broj kredita] 21. srpnja 2011. stranke sporazumno produžile rok otplate nedospjele glavnice kredita sa 132 mjeseca na 134 mjeseca, te utvrdile da na dan sklapanja toga Dodatka preostali rok otplate kredita iznosi 80 mjeseci. Konačno, stranke su Dodatkom ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 21. srpnja 2011. suglasno izmijenile način otplate kredita tako da se preostali rok otplate kredita (od ukupno 80 mjeseci) dijeli na četiri jednaka otplatna razdoblja s tim da korisnik kredita u prvom otplatnom razdoblju otplaćuje 10%, u drugom otplatnom razdoblju 20%, u trećem otplatnom razdoblju 30% i u četvrtom otplatnom razdoblju 40% iznosa nedospjele glavnice kredita, time da svako od ovih četiri otplatnih razdoblja traje po 20 mjeseci.

11. Također je utvrđeno da se kamatna stopa kroz utuženo razdoblje mijenjala u više navrata, te je bila povećana od 5,55% do 6,45% godišnje, te da je tužiteljica u razdoblju od siječnja 2007. do zaključno siječnja 2014. zbog povišene kamatne stope u odnosu na onu u vrijeme ugovaranja preplatila tuženoj iznos od ukupno 11.230,21 kn.

12. Nije sporno niti da tužiteljici nije bilo objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa, o čemu ona ovisi, niti temeljem kojih parametara se donosi, već je tužiteljici odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4 Ugovora predočena na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužiteljici tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu, kao niti da se po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tužena unaprijed formulirala u standardnom ugovoru, a da tužiteljica kao korisnik kredita nije upozorena o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni ugovorne kamate, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti, kao i da je jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva.

14. Naime, odredbama čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu ZZP/03), a koje su u osnovi identične odredbama iz čl. 96 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i kako nije osnovan prigovor zastare tužene, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 48/08 i 125/11, u daljnjem tekstu ZOO/05), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. S time u vezi valja istaknuti da je udruga Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača Zagreb, 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv banaka, radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja tužba je pokrenuta u smislu odredbe iz čl. 502 ZPP, te da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 ZPP, pa iako tužiteljica nije osobno podnijela tužbu radi zaštite kolektivnih interesa, takova kolektivna tužba koja je podnijeta Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovog postupka, te se stoga podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida zastara temeljem odredbe iz čl. 241.ZOO/05.

16. Pritom zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe 13. lipnja 2014., pa obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019., to nije protekao zastarni rok od 5 godina.

17. Iz naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako je potraživanje tužiteljice u cijelosti osnovano.

18. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužena svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda, pa je stoga činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

19. Prema odredbi iz čl. 323 ZOO/05, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

20. Suprotno žalbenim navodima tužene, valja reći da je ista povrijedila prava tužiteljice, kao potrošača - korisnika kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijenjena u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Naime, visina kamatne stope bitan je element ugovora o kreditu, pa je za svaku njezinu promjenu, kao i za promjenu svih bitnih elemenata kod svake vrste ugovora, potrebno sklapanje dodatka ugovora, a za sklapanje kojeg je ponovna potrebna suglasnost volja obiju ugovornih strana.

21. Iz navedenoga jasno proizlazi da je tužena jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile određene nikakvim parametrima,neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja ugovora, tako i za vrijeme njegova trajanja, postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja te na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužiteljice.

22. Tuženoj valja ukazati da je ujedno odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. U odnosu na žalbeni navod tužene da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bilo zakonito i dopušteno, tuženoj valja ukazati na shvaćanje izraženo u sudskim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.. Naime, radi se o odlukama koje su donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i kojima se sukladno čl. 136. ZZP/03 utvrđuje čin povrede propisa o zaštiti potrošača iz čl. 131 st. 1 tog zakona, te kojim se naređuje tuženiku da prekine s postupanjem koje je protivno propisima o zaštiti potrošača iz čl. 131 st. 1 tog zakona te mu se zabranjuje takvo ili slično ponašanje ubuduće.

24. Navedenim odlukama je odlučeno da su banke, a među njima i tužena, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovornom potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženi kao trgovci s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenim na jednostranom povećavanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa su time tuženici, u razdoblju od 10. rujna 2003. postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 i to čl. 81, 82 i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) i to čl. 96 i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je naložio svim tuženicima da prekinu s gore opisanim ponašanjem te da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda, te zabranio tuženima takvo ili slično postupanje ubuduće.

25. Stoga, odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatu, bile su sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljen od banke, o tim odredbama nije s potrošačem pojedinačno pregovaralo, potrošač nije imao utjecaj na njihov sadržaj, tim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču je nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati, kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, te je takva ugovorna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača, kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao druge ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelo dužnosti njihove suradnje te načelo zabrane zloupotrebe prava, pa da stoga odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, su bile nepoštene, a onda sukladno čl. 87 st. 1 ZZP/03 i ništetne, a kako je to pravilno kao prethodno pitanje utvrdio i prvostupanjski sud.

26. Odredbom čl. 138 a ZZP/03 propisano je da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131 st. 1 tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje, prema odredbi čl. 502a st. 1 ZPP, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502 b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502 a ZPP, dok je u čl. 502 c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502 a st. 1 ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

27. Suprotno navodima tužene, citirane odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502 a st. 1 ZPP.

28. Nadalje, na žalbene navode tužene, kako prvostupanjski sud nije proveo dokazivanje na okolnost jesu li utvrđenja u kolektivnom sporu uopće primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, odnosno kako sud nije ispitao i utvrdio pripada li tužitelj kategoriji „prosječnog potrošača“ o kakvom potrošaču se raspravljalo u kolektivnom sporu pa da bi, eventualno, nakon provedenog dokaznog postupka, istog mogao kao takvog i opisati, odnosno kako prvostupanjski sud nije uopće utvrdio jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na ovaj pojedinačno određeni slučaj, valja odgovoriti da tužena u tom smjeru nije niti predlagala dokaze.

29. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani navodi tužene kako se utvrđenja iz tog postupka ne mogu primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari.

30. Također, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio istaknuti prigovor zastare koji stav je detaljno obrazložio, te je donio pravilnu odluku da navedeni prigovor nije osnovan jer je tužba podnesena unutra zastarnog roka od pet godina.

31. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, temeljem odredbe iz čl. 1111 ZOO/05, te odredaba iz čl. 29 st. 1 i čl. 183 st. 1 ZOO/05, u vezi s čl. 29 st. 2 ZOO, odlučio kao u izreci pod I pobijane presude.

32. Konačno, nisu osnovani niti žalbeni navodi u odnosu na dosuđeni trošak parničnog postupka. Naime, pogrešno žaliteljica smatra da trošak objave presude nije bio potreban za vođenje parnice. To stoga, što sukladno Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu - Tarifa) , za ročište na kojem se objavljuje presuda, odvjetniku pripada pravo na naknadu 50% nagrade iz Tbr. 7/1, 3, 6 i 7 Tarife.

33. Neosnovano žaliteljica osporava i priznati trošak pristojbi, obzirom da iz uvida u e-spis vidljivo da su navedene pristojbe plaćene svaka u iznosu od 400,00 kn, odnosno ukupno 106,18 €.

34. Slijedom navedenoga, a obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač