Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-895/2023-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ĆT i dr., zbog kaznenog djela trgovanje ljudima iz čl. 106. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1561/2020-253 od 17. lipnja 2022, podnijeli 1. optuženi ĆT, 2. optužena OT i oštećena ČT, u sjednici vijeća održanoj 03. lipnja 2025. u prisutnosti branitelja 1. optuženika, odvjetnika BT i branitelja 2. optuženika, odvjetnika ŽT,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba oštećene ČT, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed gornje odluke žalbe 1. optuženog ĆT i 2. optužene OT su bespredmetne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivima

1. optuženog ĆT i 2. optuženu OT zbog kaznenog djela trgovanje ljudima iz članka 106. stavak 1. KZ/11, a 1. opt. ĆT i zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, te je 1. optuženom ĆT za kazneno djelo pod točkom 1.) pobijane presude na temelju članka 106. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo pod točkom 2.) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 51. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, te na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ako 1. optuženi ĆT u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a 2. optužena OT je na temelju članka 106. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te joj je na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci se neće izvršiti ako 2. optužena OT u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom ĆT je u neuvjetovani dio kazne uračunato vrijeme lišenja slobode od 17. travnja 2020. do 25. studenog 2020., a 2. optuženoj OT od 17. travnja 2020. do 17. studenog 2020., te od 18. studenog 2020. do 25. studenog 2020.

1.1. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženicima je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene ČT u trajanju od 3 (tri) godine, te su isti upozoreni da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora iz djelomične uvjetne osude onom optuženiku koji bez opravdanog razloga krši sigurnosnu mjeru.

1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11od 1. optuženog ĆT oduzeta je droga opisana u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. 00076546 koja će se nakon izvršnosti presude dostaviti nadležnom tijelu radi uništenja.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena ČT je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 250.000,00 kuna[1] s pripadajućom zakonskom kamatom upućena u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 1. optuženi ĆT obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP s osnova paušala u iznosu od 3.000,00 kuna[1] u roku od petnaest dana od izvršnosti presude, na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 s osnova provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, temeljem članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti BT, odvjetnika iz [adresa], te trošak iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP s osnove nagrade i nužnih izdataka punomoćnice oštećene ABC , odvjetnice iz Zagreba, u visinama koje će biti određene posebnim rješenje.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP 2. optužena OT obvezna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP s osnova paušala u iznosu od 3.000,00 kuna[1] te trošak iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP s osnova nagrade i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti Dore Ljevar, odvjetnice iz Zagreba, u iznosu od 17.906,25 kuna[1] u roku od petnaest dana od izvršnosti presude, temeljem članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP s osnova provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, trošak iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti ŽT, odvjetnika iz [adresa], te trošak iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP s osnova nagrade i nužnih izdataka punomoćnice oštećene ABC, odvjetnice iz Zagreba, u visinama koje će biti određene posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi ĆT, putem branitelja BT, odvjetnika iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe, a podredno presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz prijedlog da se obavijesti o sjednici vijeća.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 2. optužena OT, putem branitelja ŽT, odvjetnika iz [adresa], navodeći da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga, a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela oštećena ČT, putem punomoćnice Sanje Bezbradice Jelavić, odvjetnice iz Zagreba zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači presudu u dijelu koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev, te da dosudi oštećenoj postavljeni imovinskopravni zahtjev kako je postavljen podneskom od 11. rujna 2020., a podredno, da u pobijanom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Odgovor na žalbu oštećene podnio je 1. optuženi ĆT, po branitelju Hrvoju Butkoviću, odvjetniku iz Zagreba s prijedlogom da se žalba oštećene odbije.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda pozvani su ŽDO u Zagrebu, 1. optuženi ĆT i njegov branitelj BT, odvjetnik iz [adresa], koji su zahtijevali obavijest o sjednici, a na istu su pristupili branitelj 1. optuženog, BT, odvjetnik iz [adresa] i branitelj 2. optuženog, ŽT, odvjetnik iz [adresa], dok uredno pozvani ŽDO u Zagrebu i 1. optuženi ĆT nisu pristupili, uredno obaviješteni. Oboje branitelja na sjednici vijeća su izjavili da su 1. i 2. optuženici obaviješteni o sjednici vijeća. Oboje branitelja izjavili su da ostaju u cijelosti kod podnesenih žalbi i žalbenih prijedloga, te je branitelj 1. optuženika ĆT, odvjetnik BT naveo da je kazna izrečena njegovom branjeniku prestroga i predlaže izricanje blaže kazne, dok je branitelj 2. optužene OT, odvjetnik ŽT posebno istaknuo da je kazna izrečena 2. optuženoj previsoka te predlaže da se istoj izrekne blaža kazna kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

5. Žalba oštećene ČT je osnovana, a žalbe 1. optuženog ĆT i 2. optužene OT su bespredmetne.

6. Pravilno oštećena ČT u podnesenoj žalbi zbog odluke prvostupanjskog suda kojom je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenice u odnosu na njen postavljeni imovinskopravni zahtjev te time povrijedio odredbe Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.

7. Prvostupanjski je sud svoju odluku o upućivanju oštećene s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu obrazložio na način da podaci kaznenog postupka, pa ni nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja, nisu pružili pouzdanu osnovu temeljem koje bi sud mogao procijeniti intenzitet povrede prava oštećene i shodno tome osnovanost visine imovinskopravnog zahtjeva, a provođenjem dodatnog vještačenja na tu okolnost nepotrebno bi se odugovlačio kazneni postupak radi čega je oštećena upućena u parnicu.

8. Kada je riječ o žrtvama nasilja, naročito onakvog o kakvome je riječ u ovome predmetu, a radi se o žrtvi kaznenog djela trgovine ljudima radi prostitucije kao obliku nečovječnog i ponižavajućeg postupanja kojim se krše temeljne odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava koje zabranjuju zlostavljanje i trgovinu ljudima, jedan od ciljeva kaznenog postupka je i zaštita žrtve od sekundarne viktimizacije i retraumatizacije. Na to Republiku Hrvatsku i sve uključene u takve slučajeve osim domaćeg zakonodavstva obvezuju, između ostalih, Konvencija za zaštitu ljudskih prava (v., primjerice, predmet ESLJP-a Y. protiv Slovenije, br. 41107/10, presuda od 28. svibnja 2015.), Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koja zahtijeva od ugovornih strana da poduzmu potrebne zakonodavne i druge mjere za zaštitu prava i interesa žrtava i Direktiva 2012/29/EU . Pri tome je važno naglasiti, što prvostupanjski sud gubi iz vida, da bi u parničnom postupku u koji je oštećena upućena, ona trebala biti tužiteljica u kojem bi bila dužna dokazivati svoje tvrdnje i iskazivati o svojim traumatskim iskustvima po treći put, i to sada pred drugim sucem, u uvjetima u kojima ne bi mogla biti zaštićena kao u kaznenom postupku, te bi se morala ponovo suočiti s optuženicima. To bi zasigurno dovelo do ponovljene viktimizacije i retraumatizacije žrtve. (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-641/2021. od 12. studenog 2024.)

9. U ovom predmetu, tijekom dokaznog postupka žrtva je iznijela detaljan i iscrpan iskaz o okolnostima kaznenog djela stavljenog na teret optuženicima, te je provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje kojim je utvrđeno da je žrtva pretrpjela povredu prava osobnosti te akutnu reakciju na stres uzrokovanu ponašanjem optuženika i strahom od njih. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da podaci kaznenog postupka nisu pružali pouzdanu osnovu temeljem koje bi sud mogao procijeniti intenzitet povrede prava žrtve. U prirodi je neimovinske štete da se ne može precizno izračunati (usporedi s predmetom ESLJP-a W. protiv Slovenije, navedeno, § 83.). Takva odluka prepuštena je slobodnoj procjeni suda koji o tome odlučuje. Pri procjeni te štete sud treba biti fleksibilan, objektivan, razuman i pravičan, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice prirodu i težinu djela, njegovo trajanje, posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu, kao i ukupni kontekst u kojem je došlo do povrede. Naposljetku, u Republici Hrvatskoj postoje kriteriji koji pojednostavljuju sudačku diskreciju u ocjenjivanju visine naknade neimovinske štete, a to su "Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. S obzirom na sve navedeno u cilju zaštite žrtve od ponovljene viktimizacije i retraumatizacije, valjalo je prihvatiti njenu žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog čega su žalbe oboje optuženika bespredmetne.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve dokaze, po potrebi će provesti dopunsko psihijatrijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine neimovinske štete radi odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećene, te će uzimajući u obzir primjedbe i navode ovog rješenja kao i obvezu primjene Direktive 2012/29/EU kao izravno primjenjive norme, donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po članku 459. ZKP.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem članka 483. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 03. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac