Poslovni broj: Usž-1178/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1639/2024-3 od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1639/2024-3 od 3. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužitelja kao nedopuštena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da sud nije dokazao da je tuženik nevladina organizacija, što je odlučno za utvrđenje da li se radi o upravnoj stvari. Pravno shvaćanje izneseno u rješenju smatra proizvoljnom interpretacijom članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, te navodi da je sudac donošenjem rješenja počinio kazneno djelo opisano u članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11. do 36/24. – dalje: KZ). Iznosi mišljenje o nezakonitosti i nepravilnosti ranijih odluka ovoga Suda (rješenje poslovni broj: Usž-2906/17-2 od 23. ožujka 2018., presuda poslovni broj: Usoz-152/2022-6 od 28. studenog 2022., rješenje poslovni broj: Usž-1613/2021-2 od 21. svibnja 2021.), kao i shvaćanje ovoga Suda da odluka koju jedinica lokalne samouprave donosi temeljem članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96. – dalje: ZV) nema karakter upravnog akta. Ističe da mu je onemogućeno razvijanje poduzetničkog potencijala utemeljenog na stručnom znanju odnosno da je tvrtki VIR STAN j.d.o.o. onemogućen ulazak na tržište upravljanja nekretninama po sili zakona. Navodi da temeljem članka 14. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ima ustavom zajamčeno pravo na svoje mišljenje i pravo na podnošenje predstavke javnopravnom tijelu ili ovlašteniku javnog prava i dobivanje odgovora na predstavku, a da temeljem članka 19. stavka 1. i članka 46. Ustava Republike Hrvatske ima pravo da javnopravna tijela svoje odluke kojima odlučuje o njegovom pravu, pravnom interesu ili obvezi utemelje na izvoru objektivnog prava. Poziva se na članak 19. stavak 2. i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (zajamčeno pravo na sudsku kontrolu postupanja ili odlučivanja i pravo na pristup sudu). Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi te da mu da odgovor u kojem pravnom postupku jedinica lokalne samouprave primjenjuje članak 385. stavak 1. ZV-a, koju vrstu pravnog akta donosi temeljem te odredbe, koji je pravni lijek i sudska zaštita protiv takvog pravnog akta predviđen, te da li je jedinica lokalne samouprave dužna putem javnog natječaja izabrati poslovni subjekt iz članka 378. stavka 2. ZV-a koji će odrediti za prinudnog upravitelja. Također traži da ovaj Sud pojasni pravni temelj za ovlaštenja odnosno nadležnost za ocjenu suglasnosti sa zakonom općeg pravnog akta koji nije upravni odnosno koji nema upravni karakter.
3. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
4. Prvostupanjski je sud osnovano odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, te je svoju odluku potpuno i jasno obrazložio, pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine 20. svibnja 2024. podnio prigovor radi neizdavanja obavijesti o tijeku postupka u svezi provedenog postupka savjetovanja s javnošću za Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, pozivajući se na članak 156. ZUP-a. Iz tužbe podnesene Upravnom sudu u Splitu 26. lipnja 2024. proizlazi da je istu podnio radi propuštanja tuženika da u roku propisanom člankom 122. stavkom 3. ZUP-a riješi njegov prigovor, navodeći da osporava u cijelosti postupanje tuženika, te da tužbu podnosi radi zaštite ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske i financijskih interesa Republike Hrvatske i Europske unije, kao i da zahtijeva od suda postupanje po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tuženik u podnesku od 20. svibnja 2024. prigovara jednom stadiju u postupku donošenja propisa, te da se ne radi o postupanju javnopravnog tijela iz članka 156. ZUP-a, za što je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
7. Naime, prema odredbi članka 156. ZUP-a osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. U postupku donošenja zakona ne radi se o postupanju iz područja upravnog prava za koje je predviđena zaštita prava podnošenjem prigovora, kao redovnog pravnog lijeka. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o propuštanju javnopravnog tijela da donese odluku o prigovoru sukladno članku 122. ZUP-a, pa time niti o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravnosudska zaštita u slučaju šutnje uprave.
8. Imajući u vidu i odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano što može biti predmet upravnog spora, prvostupanjski je sud pravilno odbacio tužbu na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, budući da je tužba podnesena u stvari o kojoj se ne može voditi upravni spor.
9. Pozivanje tužitelja na članak 46. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, te tužitelj pogrešno smatra da se svaka zaprimljena predstavka od strane javnopravnog tijela mora rješavati u upravnom postupku. Također nisu odlučni niti navodi žalbe kojima tužitelj osporava pravilnost pravomoćnih odluka ovoga Suda i pravna shvaćanja izražena u tim odlukama.
10. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
