Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž R-68/2024-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 3. tužitelja RA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama 1. tužitelja LA, 2. tužitelja JA, 3. tužitelja RA i tuženika [adresa] – Ministarstvo obrane, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu,Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-195/2019-30 od 29. travnja 2024., dana 03. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe 1. tužitelja LA, 2. tužitelja JA, 3. tužitelja RA i tuženika [adresa] – Ministarstvo obrane se uvažavaju kao osnovane te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu,Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-195/2019-30 od 29. travnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

II. Odluka o trošku sastava žalbe 1. tužitelja LA, 2. tužitelja JA i 3. tužitelja RA i tuženika [adresa]- Ministarstvo obrane se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-195/2019-30 od 29. travnja 2024, presuđeno je: " I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane OIB: 52634238587, da I.tužitelju ZA,[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 185,41 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku na: na iznos od 0,06 EUR od 15.5.2018. godine, na iznos od 88,38 EUR od 15.10.2018. godine, -na iznos od 97,02 EUR od 15.05.2019. godine pa do isplate, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane OIB: 52634238587 da II. tužitelju JA, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 232,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke: na iznos od 0,10 EUR od 15.01.2016. godine na iznos od 11,50 EUR od 15.06.2018. godine na iznos od 75,84 EUR od 15.08.2018. godine na iznos od 28,84 EUR od 15.09.2018. godine na iznos od 24,63 EUR od 15.11.2018. godine na iznos od 39,00 EUR od 15.12.2018. godine na iznos od 52,64 EUR od 15.01.2019. godine godine pa do isplate, sve u roku 8 dana

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane OIB: 52634238587, da I. tužitelju KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju JA iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u ukupno iznosu od 173,17 eura, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 29. travnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Odbijaju se tužitelji u dijelu tužbenog zahtjeva i to:

I. tužitelj LA u iznosu od 638,29 eura

II. tužitelj JA u iznosu od 372,05 eura

III. tužitelj RA u iznosu od 260,78 eura, sve sa pripadajućom kamatom. "

2. Pravovremeno podnesenom žalbom 1. tužitelj LA, 2. tužitelj JA i 3. tužitelj RA pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1., st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku), pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno presudu ukinuti i vratiti sudu na ponovno odlučivanje. Također, tuženik Republika Hrvatska- Ministarstvo obrane pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu te naložiti tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka.

3. 1. tužitelj LA, 2. tužitelj JA i 3. tužitelj RA su se u odgovoru na žalbu protivili svim navodima iz žalbe tuženika te su predložili odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi presudu.

4. Žalbe 1. tužitelja LA, 2. tužitelja JA i 3. tužitelja RA i tuženika [adresa] su osnovane.

5. Kako se, u konkretnom slučaju, radi o sporu male vrijednosti, pobijana presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) , osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode 1. tužitelja LA, 2. tužitelja JA i 3. tužitelja RA i tuženika [adresa] - Ministarstvo obrane, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. No, počinjene su bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno o odlučnim činjenicama presuda nema razloga.

8. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za 1. tužitelja LA za vremenski period od 07. svibnja 2014. do 07. svibnja 2019, za 2. tužitelja JA za vremenski period od 23. prosinca 2015. do 31. prosinca 2018. i za 3. tužitelja RA za vremenski period od 03. ožujka 2016. do 01. travnja 2017.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su 1. tužitelj LA, 2. tužitelj JA i 3. tužitelj RA djelatne vojne osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske zaposlene u Hrvatskoj kopnenoj vojsci

- da su 1. tužitelj LA, 2. tužitelj JA i 3. tužitelj RA podnijeli tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate naknade na ime godišnjeg odmora i to za 1. tužitelja LA za vremenski period od 07. svibnja 2014. do 07. svibnja 2019., za 2. tužitelja JA za vremenski period od 23. prosinca 2015. do 31. prosinca 2018. i za 3. tužitelja RA za vremenski period od 03. ožujka 2016. do 01. travnja 2017.

- da je financijsko – knjigovodstveni vještak Ručević vještačenje d.o.o. izvršio obračun razlike neisplaćene razlike plaće za vrijeme korištenja za svakog tužitelja pojedinačno u dvije varijante i to računajući u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužiteljima trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, na način da se podijeli s fondom sati tog mjeseca. Druga varijanta koju je navedeni vještak izvršio se sastojala na način da je korištena satnica koja je obuhvaćala osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnove plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca

- da je razlika naknade za godišnji odmor za 1. tužitelja LA u visini prosječne mjesečne plaće u iznosu od 823,70 eur, za 2. tužitelja FA u iznosu od 604,60 eur i za 3. tužitelja RA u iznosu od 260,78 eur

- da je razlika naknade plaće za godišnji odmor za 1. tužitelja LA kao da su radili u redovnom radnom vremenu u iznosu od 185,41 eur, za 2. tužitelja FA u iznosu od 232,25 eur i za 3. tužitelja RA u iznosu od 0,00 eur.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev 1. tužitelja LA i 2. tužitelja JA, prema varijanti (A) kojom navedenim tužiteljima pripada naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao za rad u redovnom radnom vremenu, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/2014). Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu kojim je vještak vrednovao podatke o osnovnoj plaći i dodacima na osnovnu plaću koju tužitelji ostvaruju za rad u redovnom radnom vremenu, primjena Pravilnika (Narodne novine 54/14) u vezi sa odredbom čl. 136. i čl. 137. ZOSRH te u vezi s odredbom čl. 91. st. 3. ZOR (Narodne novine 94/14). U obrazloženju presude prvostupanjski sud je dodatno naveo kako se Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika iz 2014. godine djelatnim vojnim osobama isplaćivala naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radili u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće za redovno radno vrijeme u prethodna tri mjeseca po primjeni Pravilnika od 09. kolovoza 2018.

11. Iz navedenog razloga osnovano 1., 2. i 3. tužitelji i tuženik ističu u žalbi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP jer postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

12. Naime, proturječnost prvostupanjske presude se sastoji u činjenici što prvostupanjski sud navodi kako se tužiteljima isplaćivala naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da su radili u redovnom radom vremenu, a kako je to propisano čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba. No, unatoč tome što je prvostupanjski sud utvrdio kako se tužiteljima isplaćivala naknada, prvostupanjski sud dosuđuje istu naknadu za koju je utvrdio da se isplaćivalo stoga nije jasno iz kojeg razloga 1. i 2. tužiteljima prvostupanjski sud dosuđuje naknadu. Također, prvostupanjski sud utvrđuje kako tužiteljima pripada naknada najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, iako prihvaća varijantu B u kojoj takva naknada nije izračunata. Sve navedeno ukazuje kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

13. Prvostupanjska presuda također nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na prigovor tuženika iznijet tijekom postupka, a i u žalbi, koji se odnosi na tražbinu 1. tužitelja LA koja dospijeva 15. svibnja 2019. godine jer tuženik smatra kako navedena tražbina nije obuhvaćena zahtjevom za mirno rješenje spora, a prvostupanjski sud o navedenom nije dao nikakve razloge pa je i iz navedenog razloga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

14. Prema čl. 375. st. 4. ZPP, a u okviru iznijetih žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud će naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava.

15. S pravom upiru tužitelji u žalbi kako prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14) kojom odredbom je propisano kako dodatak za vojnu službu treba ulaziti u redovan rad.

16. Također, odredbom čl. 136. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13, 75/15, 50/16, u daljnjem tekstu ZSOSRH) je propisano da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću, dodatke na plaću i druga materijalna prava, na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, dok je čl. 136. st. 1. i 2. istog Zakona propisano kako se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu. Nadalje, čl. 137. st. 1. ZSOSRH propisano je da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Isto tako, čl. 139. ZSOSRH je propisao kako su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, a dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

17. Odredbom čl. 142. ZSOSRH je propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

18. U glavi II. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (kao i u čl. 139. st. 2. ZSOSRH).

19. Odredbom čl. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., propisano je da djelatne vojne osobe stječu pravo na korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama ZSOSRH i odredbama toga Pravilnika.

20. Nadalje, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a st. 3. istog članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

21. Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14), koja je donijeta na temelju odredbe čl. 153. st. 3. ZSOSRH, u točki II. je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Odredbom točke III. Odluke o rasporedu radnog vremena određeno je da se pod radnim vremenom iz točke II. te Odluke podrazumijeva: redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

22. Odredbom točke V. Odluke o rasporedu radnog vremena (koja odredba je u glavi pod nazivom „redovno radno vrijeme“) određeno je da redovno radno vrijeme, koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka, kao i da redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

23. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH i propisima donesenim na temelju ZSOSRH.

24. Prema tome, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-347/2023-2 od 24. travnja 2024. i Rev- 1151/2024 od 10. rujna 2024.).

25. U konkretnom slučaju, sa pravom prigovaraju tužitelji kako redovnu plaću čini i dodatak za vojnu službu te da je vještak koristio samo podatke o osnovnoj plaći pa izračun vještaka ne prikazuje stvarne podatke o radu tužitelja stoga predmetni izračun (varijante B) ne može biti temelj za određivanje visine naknade razlike za naknadu plaće za godišnji odmor.

26. Tužitelj je u podnesku od 06. ožujka 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u varijanti B, no vještak nije bio pozvan očitovati se na primjedbe tužitelja iz navedenog podneska.

27. Dakle, da bi prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku potrebno je da se zatraži očitovanje vještaka o tome jesu li u varijanti B u obračunu naknade razlike za naknadu plaće za godišnji odmor uračunati i dodatak za vojnu službu, odnosno je li vještak izvršio obračun za vremenski period nakon 07. travnja 2018. godine prema čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 30/18).

28. Prema pravnom stavu ovoga suda, u odnosu na žalbene navode o preinaci tužbe valja naglasiti kako je doista došlo do preinake tužbe o odnosu na 2. tužitelja NA, iako je podnesena stupnjevita tužba. Naime, kako je već navedeno, tužba je podnesena kao stupnjevita, međutim, tijekom postupka, odnosno podneskom od dana 06. ožujka 2023. godine, 2. tužitelj ŽA je potraživao isplatu iznosa od 262,93 eura, dok je podneskom od dana 18. lipnja 2023.godine, povisio tužbeni zahtjev te je potraživao isplatu iznosa od 604,60 eur.

29. Sukladno odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

30. U konkretnom slučaju, povećanjem tužbenog zahtjeva s osnova visine naknade 2. tužitelj je preinačio tužbu.

31. Dakle, osnovno je pravilo da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a samo iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda kako se ne radi o preinaci jer su tužitelji podnijeli stupnjevitu tužbu. Naime, u konkretnom slučaju u odnosu na 2. tužitelja NA tužba je preinačena pa prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, treba odlučiti o preinaci tužbe, imajući u vidu svrsishodnost preinake za konačno rješenje odnosa među strankama i legitiman cilj kojem čl. 190. ZPP teži.

32. U odnosu na prigovor kako se radi o povlačenju tužbe, pravni stav ovoga suda je kako se u konkretnom slučaju ne radi o povlačenju tužbe iz razloga što tužitelji nisu postavili točno određen tužbeni zahtjev u tužbi, stoga, a kako se ne radi o smanjenu tužbenog zahtjeva, ne može se raditi niti o povlačenju tužbe, kako to pogrešno smatra tuženik.

33. Glede potraživanja zateznih kamata, sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) i čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16 i 106/18) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je obzirom na navedeno pogrešan stav prvostupanjskog suda i u ovom dijelu.

34. U odnosu na trošak parničnog postupka, treba naglasiti kako se primjenjuje odredba čl, 161. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 154. ZPP.

35. U konkretnom slučaju, s obzirom da pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Tužitelji u ovom sporu nisu jedinstveni suparničari i stoga tužbeni zahtjevi predstavljaju samostalne tužbe svakog od njih pa se vrijednost predmeta spora utvrđuje za svakog tužitelja posebno. Pritom postojanje udjela suparničara podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju zbroj vrijednosti pojedinih zahtjeva, pa je stoga kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka vrijednost predmeta spora pravilno utvrditi zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja.

36. Naime, ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova nadoknaditi svaki od suparničara. Prema tome, treba odrediti udio svakog od tužitelja u vrijednosti predmeta spora, a nakon toga primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno utvrditi postotak svakog od tužitelja sa kojim je uspio u postupku primjenjujući kvalitativni (osnova) i kvantitativni (visina) uspjeh u postupku. Zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

37. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP prilikom donošenja pobijane presude pa se ista ne može ispitati. Slijedom navedenog, žalba 1. tužitelja LA, 2. tužitelja JA, 3. tužitelja RA i tuženika [adresa] – Ministarstvo obrane protiv presude je osnovana, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuta presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

38. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno pozvati vještaka na očitovanje povodom primjedbi tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s iznijetim pravnim stavom ovoga suda sve kako bi se otklonila proturječnost u razlozima presude. Nakon provođenja postupka, prvostupanjski sud će donijeti odgovarajuću odluku u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva vodeći brigu i o žalbenim navodima te će odlučiti o troškovima postupka.

39. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i o troškovima žalbenog postupka ( čl. 166. st. 3. ZPP).

Vukovar, 03. lipnja 2025.

Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević