Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-555/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja te Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po punomoćnici, zaposlenici tužitelja KV, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 13. srpnja 2021. godine broj Pn-179/2021-38 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. srpnja 2021. godine broj Pn-179/2021-38 od 2. listopada 2024., pod točkom I izreke, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.698,01 EUR (slovima: sedam tisuća šesto devedeset osam EUR i jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 2.506,09 EUR od 29. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 2.553,16 EUR od 15. travnja 2018. do isplate, a na iznos od 2.638,76 od dana donošenja ove presude do isplate.''

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.274,31 Eur, dok se zahtjev za više traženo od dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 7.698,01 EUR (slovima:

555/2024-3

sedam tisuća šesto devedeset osam EUR i jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 2.506,09 EUR od 29. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.553,16 EUR od 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 2.638,76 od dana donošenja ove presude do isplate, i to: od 29.6.2017. do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužiteljevog zahtjeva za isplatu zatezne kamate, kojim zatezne kamate za tražbinu iz 2016. godine u iznosu od 2.506,09 EUR potražuje od 29. ožujka 2017. do 28. lipnja 2017. te dio njegovog tužbenog zahtjeva kojim zatezne kamate na tražbinu iz 2017. godine u iznosu od 2.553,16 EUR potražuje od 29. ožujka 2018. do 14. travnja 2018.

III Zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 za naknadu parničnih troškova odbija se u cijelosti.''

2. Presudu žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP, predlažući ukinuti ju i vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj odgovorom osporava žalbene navode tuženika.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno čl. 365 st. 2 ZPP, ovaj sud, ne nalazi da je pobijana presuda donesena uz bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne razloge o činjenicama na kojima je utemeljio presudu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, radi čega žalba u tom dijelu nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidskih mirovina svom osiguraniku RV zbog profesionalne nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 7.698,01 EUR.

7. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud već donio presudu posl.br. Pn- 132/2019-13 od 13. srpnja 2021. kojom je, pozivom na odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/2021, 119/22, dalje: ZMO), prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 58.000,62 Kn sa zateznim kamatama.

8. U postupku nije bila sporna odgovornost tuženika, ali je bila sporna visina štete budući je tuženik prigovorio da su se na strani tužiteljeva osiguranika RV

555/2024-3

RV, rođenog **.**.1950., uslijed navršenih 65 godina života, 2015., ostvarili uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu, koja bi bila manja od invalidske mirovine istoga, i koju bi mu tužitelj, da nije stradao u prometnoj nezgodi, bio u obvezi isplaćivati.

9. Povodom žalbe tuženika u kojoj je istaknut isti prigovor, rješenjem ovog suda posl.br. Gž-746/2021-2 od 8. prosinca 2021. prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno postupanje, uz obrazloženje kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo potraživati puni iznos naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, činjenično stanje ostalo neutvrđeno, te uputu prvostupanjskom sudu na provođenje financijskog vještačenja koje je tuženik predložio, kako bi se utvrdila eventualna razlika između visine invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku i visine starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao nakon navršenih 65 godina života.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud proveo vještačenje na koje je upućen te je utvrđeno kako je iznos isplaćene invalidske mirovine (58.000,62 Kn/7.698,01 Eur), osiguraniku tužitelja, u utuženom razdoblju manji od iznosa obračunate simulirane starosne mirovine koja bi: uz pretpostavku da je radio, za utuženo razdoblje iznosila 96.844,66 Kn (12.853,50 Eur); i uz pretpostavku da nije radio iznosila 83.638,66 Kn (11.100,76 Eur), odnosno za slučaj povrede na radu, iznosila 99.659,21 Kn (13.227,05 Eur).

11. Unatoč uputi ovog suda, te naprijed navedenim rezultatima vještačenja, prvostupanjski sud ponovno primjenom odredaba čl. 161 ZMO prihvaća tužbeni zahtjev radi isplate 7.698,01 Eur u cijelosti.

12. Neosnovano tuženik ističe kako su za odlučivanje o zahtjevu tužitelja mjerodavne odredbe koje su bile na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja osiguraniku tužitelja (4.9.1974.), već su mjerodavne odredbe važeće u vrijeme kad je tužitelj sporne iznose mirovine isplatio svom osiguraniku (od 1.1.2016. do 31.12.2018.), a koje shvaćanje zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske brojnim odlukama (Rev-x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev- 713/2024 od 5. studenog 2024. i dr.

13. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja mjerodavne odredbe čl. 27 st. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Naime, odredbama čl. 27 ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju (st.1.); da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.); da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.); da se odredbe st. 1 i 2 primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

13.1. Nadalje, prema pravnom shvaćanju VSRH izraženog u brojnim odlukama (Rev x 388/2018, Rev-1067/2012-2, Rev-454/2008-2, Rev-1061/2003-2 i dr.) za odlučivanje u konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe upravo ZOOP a ne odredbe ZMO pozivom na koje je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

555/2024-3

14. Slijedom svega navedenog, a kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je iznos isplaćivane invalidske mirovine manji od iznosa koji bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku po osnovi starosne mirovine (u svim varijantama), to je tužbeni zahtjev, u smislu odredaba čl. 27 st. 3 ZOOP neosnovan, radi čega je žalba tuženika prihvaćena, a pobijana presuda temeljem odredaba čl. 373 st. 3 ZPP preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 7.698,01 Eur sa zateznim kamatama (kako je dosuđeno točkom I izreke pobijanog rješenja), dok u nepobijanom dijelu, pod točkom II izreke, presuda ostaje neizmijenjena.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166 st. 2 u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP, te odredbama čl. 52 st. 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23, dalje: Tarifa).

16. Tuženiku su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8 st. 1 Tarife), 5x100 bodova za zastupanje na ročištima 15.3. 2021., 31.5.2021., 5.12.2022., 14.2.2023. i 5.6. 2024. (T.br. 9 st. 1 Tarife), 4x100 bodova za sastav obrazloženih podnesaka od 29.3.2021., 23.2.2022., 3.6.2022., 23.8.2022. (T.br. 8 st.1. Tarife), 2x 50 bodova za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 19.5.2023. i 9.5 2024. (prema T.br. 8 st. 3 Tarife, umjesto traženih 100 bodova, budući je već dosuđen trošak za četiri obrazložena podneska), 25 bodova za sastav podneska od 27.2. 2023. (T.br. 8. st. 4, umjesto traženih 100 bodova, jer se ne radi o obrazloženom podnesku), te trošak sastava žalbe od 22. 7. 2021. u zatraženom iznosu od 100 bodova (T.br. 10 st. 4 Tarife), što zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda (T.br. 54 Tarife) i uvećano za PDV (25%) iznosi 2.812,50 Eur, a uvećano za troškove vještačenja u ukupnom iznosu 461,81 Eur iznosi 3.274,31 Eur, koji je trošak naloženo tužitelju naknaditi mu, dok je zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe za žalbu bez navođenja novčanog iznosa odbijen jer nije određeno naveden.

U Šibeniku, 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić