- 1 -              Rev 326/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 326/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Ž. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u R., protiv tuženice A. b. d.d. Z., OIB:... (raniji naziv H. A. A. b. d.d.) koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. u Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-1410/2019-3 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-1462/2016-29 od 2. svibnja 2019., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-1410/2019-3 od 24. veljače 2021. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkama III., V. i VII. izreke i presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-1462/2016-29 od 2. svibnja 2019. pod točkama III., V. i VII. izreke, pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6 Ugovora o kreditu od 14. kolovoza 2007. godine, broja 306-415/2007, kreditne partije ..., potvrđenog po javnoj bilježnici M. G. D. iz R. pod brojem OV-21198/2007, sklopljenog između tužitelja T. Ž., kao korisnika kredita, te tuženice čiji je sadašnji naziv A. B. d.d., a čiji je raniji naziv bio H. A. A. B. d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je imenovana tuženica ovlaštena jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s vlastitim promjenama Odluke o kamatnim stopama i sukladno tome povećavati ugovoreni anuitet pa zato tužitelj T. Ž. za razdoblje iz t. III. ove presude nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženice.

 

II. U preostalom dijelu, kojim je zatraženo da se utvrdi da tužitelj T. Ž. nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženice za razdoblje izvan onog iz t. I., tužbeni zahtjev se odbija.

 

III. Nalaže se tuženici čiji je naziv A. B. d.d. da tužitelju T. Ž. isplati iznos od 4.955,50 švicarskih franaka (slovima: četiri tisuće devetsto pedeset pet švicarskih franaka i 50 rapena), u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. ožujka 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. lipnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje te za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 132,39 CHF od 02. ožujka 2009. godine do isplate

- na iznos od 132,07 CHF od 31. ožujka 2009. godine do isplate

- na iznos od 131,76 CHF od 30. travnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 131,44 CHF od 01. lipnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 131,13 CHF od 30. lipnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 130,80 CHF od 31. srpnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 130,48 CHF od 31. kolovoza 2009. godine do isplate

- na iznos od 130,15 CHF od 30. rujna 2009. godine do isplate

- na iznos od 129,83 CHF od 02. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 129,50 CHF od 30. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 129,17 CHF od 31. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 128,84 CHF od 01. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 128,51 CHF od 01. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 128,17 CHF od 31. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 127,83 CHF od 30. travnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 127,50 CHF od 31. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 127,15 CHF od 30. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 126,81 CHF od 02. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 126,46 CHF od 31. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 126,12 CHF od 30. rujna 2010. godine do isplate

- na iznos od 125,78 CHF od 02. studenog 2010. godine do isplate

- na iznos od 125,42 CHF od 30. studenog 2010. godine do isplate

- na iznos od 109,44 CHF od 04. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 109,13 CHF od 31. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 108,81 CHF od 28. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 108,48 CHF od 31. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 108,17 CHF od 30. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 107,84 CHF od 31. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 107,52 CHF od 30. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 107,19 CHF od 31. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 106,86 CHF od 31. kolovoza 2011. godine do isplate

- na iznos od 106,53 CHF od 30. rujna 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,87 CHF od 31. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,61 CHF od 30. studenog 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,36 CHF od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 75,11 CFH od 31. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 74,86 CHF od 29. veljače 2012. godine do isplate

- na iznos od 74,61 CHF od 31. ožujka 2012. godine do isplate

- na iznos od 74,35 CHF od 30. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 74,10 CHF od 31. svibnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 73,84 CHF od 30. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 73,59 CHF od 31. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 73,33 CHF od 31. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 73,06 CHF od 30. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 72,81 CHF od 31. listopada 2012. godine do isplate

- na iznos od 0,00 CHF od 30. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 0,00 CHF od 30. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 70,70 CHF od 30. studenog 2012. godine do isplate te

- na iznos od 1,02 CHF od 07. prosinca 2012. godine do isplate, u roku od 15 dana.

 

IV. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. III., a do zatraženog iznosa od 5.119,81 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu u kojemu je kamate na kunsku protuvrijednost iznosa od 132,39 CHF iz t. III. zatražio za razdoblje od 28. veljače 2009. godine do 01. ožujka 2009. godine, tužbeni zahtjev se odbija.

 

V. Nalaže se tuženici čiji je naziv A. B. d.d. da tužitelju T. Ž. nadoknadi parnične troškove, u iznosu od 10.350,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. svibnja 2019. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. V., a do zatraženog iznosa od 11.650,00 kn, s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja T. Ž. za nadoknadu parničnih troškova odbija se.

 

VII. Odbija se zahtjev tuženice, čiji je naziv A. B. d.d., za nadoknadu parničnih troškova, u zatraženom iznosu od 6.250,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. svibnja 2019. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1462/2016-29 od 2. svibnja 2019. u točkama I., III., V. i VII. njezine izreke.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 4381/2021-2 od 1. prosinca 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-1410/2019-3 od 24. veljače 2021., u odnosu na pitanje:

 

"U slučaju kad sud utvrdi ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu sklopljenom uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (CHF), pripada li tužitelju pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne ugovorne odredbe u valuti švicarski franak (CHF) ili u domaćoj valuti, u kunama, u kojoj je tužitelj i vršio uplate radi ispunjenja svoje ugovorne obveze?"

 

4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, a tužitelja obvezati da joj nadoknadi trošak revizijskog postupka.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 14. kolovoza 2007., u dijelu u kojem je tuženica ovlaštena jednostranom odlukom mijenjati kamatnu stopu i sukladno tome povećavati ugovoreni anuitet, te zahtjev za isplatu iznosa preplaćenog na temelju te ništetne ugovorne odredbe s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu od 14. kolovoza 2007. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu ništetna, u smislu odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP) i čl. 97. st. 1. alineja 11. ZZP jer je nerazumljiva i o istoj nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja. U postupku je utvrđeno da je tuženica primjenom ništetne odredbe o visini kamatne stope, bez osnove stekla iznos od 4.955,50 CHF koji predstavlja razliku između početno ugovorene kamatne stope od 4,2% i iznosa koji je plaćen primjenom odluke tuženice o promjeni visine kamatne stope. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO/05) kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, naloženo je tuženici vratiti tužitelju preplaćeni iznos.

 

9.1. Pritom su sudovi izrazili pravno shvaćanje da je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu u valuti CHF, premda je na temelju ugovora o kreditu tužitelju stavljen na raspolaganje kunski iznos i tužitelj je plaćanja svih spornih anuitete izvršio u kunama, pozivajući se na čl. 4. st. 3. ugovora o kreditu od 14. kolovoza 2007. prema kojem je tužitelj bio u obvezi anuitete plaćati u CHF po srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja.

 

10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u odluci broj Rev 258/2021-2 od 28. rujna 2022. u slučaju kada sud utvrdi ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope ugovorne kamate u ugovorima o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, tužitelju pripada pravo na isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne ugovorne odredbe, u valuti kuna, u kojoj je tužitelj vršio uplate u ispunjenju ugovora.

 

11. Iz navedenog proizlazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka, nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, pa je stoga revizija tuženice osnovana u smislu odredbe čl. 385.a alineja 1. ZPP.

 

12. Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjski sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno nisu utvrdili iznos preplate u kunama, u ovoj pravnoj stvari ne postoje uvjeti za preinačenje presude. Stoga su na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinute obje nižestupanjske odluke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem, utvrditi sve relevantne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.