Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-602/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Vinčić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3006/20-20 od 26. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se osnovanom, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3006/20-20 od 26. srpnja 2024. preinačava se i sudi se:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JŽ koji glasi:

“Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb , OIB: 26187994862, u roku od 15 dana platiti tužitelju JŽ iz [adresa], (unatrag 2. god. na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.171,23 eura (23.893,61 kn) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a tekućim od 22.03.2018. god. do isplate.

Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb , OIB: 26187994862, u roku od 15 dana platiti tužitelju JŽ iz [adresa], (unatrag 2. god. na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.”

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana platiti tužitelju JŽ iz [adresa], (unatrag 2. god. na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.171,23 eura (23.893,61 kn) tekućim od 22.3.2018. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoj posljednji plan operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana platiti tužitelju JŽ iz [adresa], (unatrag 2. god. na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak iznos 1.812,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 26.7.2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoj posljednji plan operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a po potrebi vratiti na ponovno suđenje uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog, kao i žalbenog postupka, koji se sastoji od plaćenog troška sudske pristojbe. Žalbom posebno ukazuje kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom da je ista nejasna i nerazumljiva.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja, kao osiguranika tuženika, prema tuženiku, kao njegovom osiguratelju, u visini od 23.893,61 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 22. ožujka 2018..

7. Iz pobijane odluke, kao i stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud donio odluku nakon što je utvrdio:

- kako je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-377/11 od 31. prosinca 2014., a koja je postala pravomoćna 25. rujna 2017., naloženo ovdje tužitelju platiti tvrtki HEP d.d. ukupni iznos od 23.893,61 kn;

- da je iznos od 23.893,61 kn naplaćen sa računa tužitelja u razdoblju od 2. ožujka 2018. do 21. ožujka 2018. u korist tvrtke HEP d.d.;

- da je tužitelj na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom broj: [broj police] za razdoblje od 11. kolovoza 2007. do 11. kolovoza 2008.;

- da je tužitelj oslobođen optužbe da bi dana 21. prosinca 2007. upravljao automobilom registarske oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola, kojom prilikom je prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je nastupila materijalna šteta osim za sudionike prometne nezgode i na predmetima u vlasništvu poduzeća HEP d.d.;

- da je tuženik otklonio zahtjev tužitelja u mirnom postupku, te je tijekom postupka istaknuo kako je tužitelj bio alkoholiziran kada je počinio prometnu nezgodu, kao i da je nastupila zastara potraživanja;

- da nije osnovan prigovor zastare tuženika, pozivajući se na odredbe članka 234. stavak 4. i članak 225. Zakona o obveznim odnosima, te zaključuje kako tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku, te kako je tužba podnesena 16. studenog 2020., a presuda u predmetu P-377/11 od 31. prosinca 2014. postala pravomoćna 25. rujna 2017., pa stoga nije nastupila zastara potraživanja;

- iz iskaza saslušanog svjedoka LŽ, kao i provedenim toksikološkim vještačenjem prvostupanjski sud navodi kako nije mogao utvrditi je li u trenutku prometne nezgode tužitelj bio pod utjecajem alkohola i time zaključuje kako tuženik nije dokazao da je tužitelj izgubio prava iz osiguranja na temelju čl. 3. st. 1.2a Općih uvjeta.

8. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i to nakon što je u provedenom postupku utvrdio kako mu prema odredbi članka 234. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO) osnovano pripada potraživati regres od tuženika u utuženom iznosu.

9. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 234. stavak 4. ZOO-a.

10. Naime, člankom 234. stavak 4. ZOO-a propisani su rokovi zastare kod ugovora o osiguranju, odnosno ista odredba glasi: Kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.

11. Analiziranjem navedene odredbe jasno je da je ista primjenjiva na konkretan slučaj obzirom da je oštećena osoba (tvrtka HEP d.d.), u ranijem parničnom postupku, zahtijevala naknadu od osiguranika (ovdje tužitelja), kao i da zastara tužiteljeva zahtjeva prema osiguratelju (ovdje tuženiku) počinje od dana kada je tvrtka HEP d.d., kao oštećena osoba, tražila sudskim putem naknadu od ovdje tužitelja. Kako iz stanja spisa proizlazi da je oštećena osoba podnijela tužbu tijekom 2011. (predmet Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-377/11), a tužitelj u ovome predmetu podnosi tužbu 16. studenog 2011. jasno je kako je zastarni rok višestruko protekao bio on tri ili pet godina.

12. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je uvažiti žalbu tuženika preinačiti prvostupanjski odluku i odbiti tužbeni zahtjev obzirom da je nastupila zastara potraživanja.

13. Ostale žalbene navode ovaj sud nije razmatrao obzirom da je utvrdio osnovanim istaknuti prigovor zastare kako je naprijed i obrazloženo.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio u parnici istome trošak ne pripada, te je i u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjski presudu.

15. Tuženik je zatražio dosudu troška sudske pristojbe na žalbu, međutim iz stanja spisa utvrđeno je kako navedeni trošak nije plaćen, odnosno nije niti nastao, pa stoga ne može tuženiku biti ni dosuđen.

16. Slijedom naprijed navedenog, temeljem odredbe članka 373. stavak 3.

ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Vukovaru, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin