Republika Hrvatska
Gž-412/2025-2
Županijski sud u Šibeniku
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč-Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Kallay & Partneri" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-1132/2021 od 5. ožujka 2025. godine, u sjednici održanoj 3. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru broj P-1132/2021 od 5. ožujka 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3627090 zaključenog između stranaka dana 29. kolovoza 2006. godine, i to u članku 1. u dijelu koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u članku 2. koji glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, u članku 7. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...“, te u članku 9. koji glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“ (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime pretplaćenih iznosa anuiteta zbog ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 4.184,40 eura sa
G ž
- 4 1 2 / 2 0 2 5 - 2
zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to navedeno u točki II. izreke, te je obvezana tuženica nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.009,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Nije počinjena ni bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 338. stavka 4. ZPP, jer suprotno neutemeljenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, obrazložio je koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, te se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora i o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima tijekom postupka nije dao razloge.
5.2. Ne stoji ni žalbeni prigovor da je ostvarena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer tuženica neutemeljeno ističe u žalbi da "sud tijekom postupka nije primijenio odredbu čl. 288. st. 2. ZPP-a, a prema kojoj je trebao odbaciti tužbu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbe o tzv. promjenjivoj kamatnoj stopi s obzirom da je razvidno kako tužitelj uopće nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. predmetnog ugovora o kreditu".
5.3. Budući da nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba tuženice zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.
6. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženicom kao kreditorom dana 29. kolovoza 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 528-50-3627090 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 34.502,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem
G ž
- 4 1 2 / 2 0 2 5 - 2
tečaju banke za CHF važećem na dan korištenja kredita, za kupnju novog vozila, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca,
- da je u točki 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama banke,
- da je u točkama 1. i 7. Ugovora isplata anuiteta vezana uz valutu CHF (kunska protuvrijednost po srednjem tečaju banke na dan plaćanja),
- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita,
- da je tužitelj otplatio kredit 2013. godine, te da razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženice za CHF u odnosu na početni tečaj iznosi 4.184,40 eura,
- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.
6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO).
6.3. Kako su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.184,40 eura iz osnova povrata preplaćenog iznosa temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.
7. Neutemeljeno tuženica u žalbi ističe prigovore o nemogućnosti neposredne primjene odluka donesenih na kolektivnoj razini u pojedinačnom potrošačkom sporu, kao i da tužitelj glede spornih ugovornih odredbi nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke ništetnosti u smislu odgovarajućih odredbi ZZP.
G ž
- 4 1 2 / 2 0 2 5 - 2
7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
7.2. Nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih anuiteta kredita – jer da je protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO, računajući od dana isplate svakog pojedinog anuiteta, kao i da su odredbe ZOO o prekidu zastare pogrešno primijenjene, budući je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe.
7.3. Izloženo stajalište žaliteljice nije pravilno, jer je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. studenog 2021. godine – to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.
7.4. Ujedno, ne stoji ni žalbeni prigovor tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženica pošteni stjecatelj, pa da tužitelja pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe. Naime, time što je u ovom predmetu utvrđeno da su odredbe Ugovora nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije – tuženice.
8. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.
9. Zbog navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti,
G ž
- 4 1 2 / 2 0 2 5 - 2
jer tuženica nije uspjela sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP) i odlučiti kao u točki II. izreke.
U Šibeniku, 3. lipnja 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić
