Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-27/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Željko Štapek odvjetnik u Karlovcu, Kralja Tomislava 10 A, protiv tuženice NG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju po punomoći zastupa Iva Zlatić odvjetnica u Karlovcu, Trg hrvatskih branitelja 4, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-118/2019-10 od 19. listopada 2022., u sjednici održanoj dana 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-118/2019-10 od 19. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma o diobi bračne stečevine sklopljen 22. siječnja 2018. između tužitelja i tuženice na kojem su Sporazumu tužitelj i tuženica ovjerili svoje potpise 22. siječnja 2018. kod Ivanke Antić javnog bilježnika u [adresa] broj OV-344/2018 i radi utvrđenja da Sporazum ne proizvodi nikakve pravne učinke, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka I. izreke), te naloženo tužitelju da tuženici u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 8.706,25 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U pravu je tužitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog kojeg nedostataka se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum o diobi bračne stečevine od 22. siječnja 2018. utemeljen na tvrdnji da je tuženica koristeći se nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću tužitelja istim ugovorila za sebe korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je ona tužitelju dala ili učinila pa je ugovor zelenaški i ništetan u smislu čl. 322. st. 1. u vezi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje; ZOO), ističući da je temeljem Sporazuma tuženica u svoje isključivo vlasništvo stekla cjelokupnu bračnu stečevinu stranaka, a pored toga tužitelj se obvezao da će u korist tuženice izvršiti isplatu značajnog novčanog iznosa od 15.000,00 EUR kao i u cijelosti otplaćivati kredit u mjesečnom iznosu od 1.550,00 kn/184,72 EUR sve do rujna 2024., obvezujući se i da će hipoteku radi osiguranja vraćanja kredita predmetnog kredita brisati sa stana koji je kao bračna stečevina pripao tuženici, prijenosom iste na drugu nekretninu koja nije vlasništvo tuženice.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje, što je i sukladno podacima predmeta spisa:

- da su stranke bile u braku od 2010. do 6. lipnja 2018. kada je brak prestao sporazumnim razvodom temeljem pravomoćne presude broj R1 Ob-82/18 od 6. lipnja 2018. pravomoćne istoga dana), da je u braku rođeno mldb. dijete stranaka koje će temeljem presude stanovati s majkom a tužitelju naloženo da za uzdržavanje mldb. djeteta doprinosi 200 eura mjesečno,

- da su od sklapanja do razvoda braka stranke živjele u stanu u [adresa] u vlasništvu tužiteljeve majke u odnosu na kojeg nisu plaćale stanarinu već samo režije, kojeg su postupno uređivale,

- da je sporni Sporazum sklopljen u siječnju 2018., kada su se na inicijativu tuženice dogovorili da će se sporazumno razvesti, da je tekst Sporazuma sastavila odvjetnica koja u ovom postupku zastupa tuženicu na temelju njezine punomoći, a svoje potpise stranke su ovjerile kod javnog bilježnika u [adresa],

- da je Sporazumom utvrđeno kako bračnu stečevinu predstavlja osobni automobil marke Nissan Juke kupljen od kredita od 89.086,35 kn na ime tuženice kojeg je otplaćivala tijekom trajanja braka a i nakon toga do 2020., jednosobni stan u [adresa] od 37,33 m2 koji je kupljen sredstvima iz ugovora s bankom o stambenom kreditu čiji korisnik i nositelj tužitelj za iznos od 30.000,00 EUR s fiksnom kamatnom stopom od 6,25% za osiguranje vraćanja kredita je upisana hipoteka na stanu, da je ugovoren rok otplate kredita od 30 godina, te je utvrđeno i da bračnu stečevinu predstavlja i naprijed navedeni stan u vlasništvu majke tužitelja u kojem su stranke živjele od sklapanja do razvoda braka,

- da su Sporazumom osobni automobil i stan u [adresa] pripali u isključivo vlasništvo tuženici, te da se tužitelj obvezao da će do kraja 2018. prenijeti naprijed navedenu hipoteku na drugu nekretninu koja nije u vlasništvu tuženice, obvezujući se i da će podmirivati naprijed navedeni kredit kao i isplatiti tuženici i iznos od 15.000,00 EUR u roku od 3 godine, koji iznos prema iskazu tuženice predstavlja ono što je dano od strane njenih roditelja kao svadbeni poklon od 50.000,00 kn, protu vrijednost od 10.000,00 kn na ime kupnje jastuka i pokrivača i iznos 18.000,00 kn kojeg su im dali za zatvaranje minusa na tekućem odnosno duga tužitelja,

- da su stranke uredile stan u [adresa] u vlasništvu majke tužitelja u kojem su živjele tako da je tuženica 2016. podigla kredit od 120.000,00 kn koji je odobren kao nenamjenski radi zatvaranja obveza po ranijem drugom kreditu, da su izveli radove tako da su uredili novu kuhinju, kupaonu, podove, radili prezide te da te radove nije sama financirala jer je s tužiteljem bila u braku (iskaz tuženice),

- da je i tužitelj tijekom trajanja braka podigao kredit od 70.000,00 kn koji je utrošen za život i kojim su zatvarali dugove na karticama,

- da je nakon odlaska na rad u Irsku u periodu od 2016. do 2018. tužitelj poslao tuženici na njezin račun iznos od 23.500,00 eura a prema iskazu tuženice taj iznos je dijelom upotrijebila za život, dijelom od 20.000,00 kn je podmirila dug prema banci za tužiteljev stambeni za kupnju predmetnog stana u [adresa], te dijelom za plaćanje svojih rata kredita navedenog osobnog automobila, podmirivanje režijskih troškova ističući (a što utvrđuje i prvostupanjski sud ) da je u braku imala veća primanja od tužitelja,

- da je prema iskazu tužitelja prije potpisivanja Sporazuma na inicijativu tuženice u prosincu 2017. iz Irske razgovarao s njom u vezi rastave, da je u tom telefonskom razgovoru tužena vodila glavnu riječ i da mu je rekla da njoj ide auto i stan a da on otplaćuje kredit i da će sklopiti nekakav ugovor u vezi toga, da je htio vezano uz razvod braka sve što bezbolnije završiti kada je u siječnju 2018. boravio u [adresa] te se s tuženom našao u odvjetničkom uredu njezine punomoćnice iz ovog postupak koja je sastavila Sporazum, da mu prije toga tužena nije ništa rekla o sadržaju kao ni odvjetnica, niti mu je bilo tko bilo što objasnio, da mu je Sporazum dan na potpis i on je potpisao a da prije potpisivanja nije pročitao što potpisuje tako da nije znao što potpisuje ističući da nitko "normalan" ne bi potpisao takav Sporazum, da se Sporazum ne izvršava, te da je završio gimnaziju i dvije godine više ugostiteljske škole,

- da je prema iskazu tuženice, problem u vezi Sporazuma nastao nakon razvoda braka i pod utjecajem majke tužitelja kada su "gledajući svako slovo u Sporazumu, nešto krivo navedeno išli kod odvjetnice Andreje Nejak".

8. Na temelju tako utvrđenog prvostupanjski sud ocjenjuje da sporni Sporazuma ne predstavlja složeni pravni posao za kojeg je potrebno posebno znanje i iskustvo, da se iskaz tužitelja ne može podvesti pod nedovoljno iskustvo i lakomislenost, a okolnost što prije potpisivanja Sporazuma isti nije pročitao ide samo na njegovu štetu jer nije postupao s pažnjom koja se u prometu zahtijeva, te da je ovdje riječ prvenstveno o nerazmjeru onoga što što je tužena sporazumom dobila (cjelokupnu bračnu stečevinu, a tužitelj je još preuzeo i ispunjenje novčanih obveza u korist tužene) a ne o lakomislenosti, pa smatrajući da postojanje nerazmjera između ugovorenog i danog kao objektivnog kriterija za ocjenu zelenaškog ugovora samo za sebe ne čini ugovor zelenaškim, jer nisu ispunjene druge kumulativno potrebne subjektivne pretpostavke lakomislenosti i nedovoljnog iskustva, pa dalje smatrajući da niti okolnost da je tužena predmetnim Sporazumom bolje prošla od tužitelja ne znači samo po sebi da je Sporazum protivan moralu društva, ocjenjuje neosnovanost tužbenog zahtjeva i isti odbija.

9. Osnovano tužitelj ukazuje u žalbi, da je imajući u vidu naprijed utvrđene okolnosti slučaja, prvostupanjski sud olako zaključio da se ne radi o zelenaškom ugovoru, jer je glede lakomislenosti i nedovoljnog iskustva i iskorištavanju te okolnosti od strane tuženice, između ostalog, i kao konkretnu okolnost isticao da je Sporazum sastavila punomoćnica tuženice iz ovog postupka (u čiji sadržaj je očito uneseno sve ono što je tuženica predlagala), a o toj činjenici prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije dao nikakve razloge zbog čega je ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, osobito time, imajući u vidu i ostale nesporne okolnost prema kojima tužitelj prije potpisivanja Sporazuma nije kontaktirao drugog odvjetnika, dakle stručnu osobu, dok niti o toj činjenici prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge.

10. Pored toga, osnovano tužitelj ističe u žalbi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti, samu za sebe a ne u okviru zelenaškog ugovora, odnosno neovisno od postojanja subjektivnih kriterija na strani tužitelja u vidu lakomislenosti i nedovoljnog iskustva za koje je tuženica znala i to upotrijebila u svoju korist, okolnost da se tužitelj prilikom isticanja ništetnosti Sporazuma pozvao i na činjenicu da je predmetnim Sporazumom cjelokupna bračna stečevina pripala u isključivo vlasništvo tuženici, a da su k tomu, tužitelju nametnute još i značajne financijske obveze u vidu plaćanja mjesečnih anuiteta kredita do rujna mjeseca 2024. za stan koji je pripao u isključivo vlasništvo tuženici, obvezujući se tuženici i da će hipoteku s tog stana prenijeti na drugu nekretninu koja nije njezino vlasništvo, isplatu tuženici iznosa od 15.000,00 EUR po osnovi svadbenog poklona od strane roditelja tuženice. Stoga, nije jasno uslijed takvih okolnosti, je li predmetni Sporazum uopće predstavlja dogovor o podjeli bračne stečevine imajući u vidu odredbu čl. 36. st. 3. ObZ koja određuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili, glede čega prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge.

11. Slijedom navedenog, za sada se ne može prihvatiti kao pravilna niti ocjena prvostupanjskog suda da značaj nemoralnog ugovora nema okolnost što je uslijed takvog Sporazuma tužena "bolje prošla" u odnosu na tužitelja, u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO prema kojoj je ništetan, između ostalih, i ugovor koji je protivan moralu društva, imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o osobama koje su u vrijeme potpisivanja Sporazuma bili bračni drugovi koji su se na inicijativu tuženice odlučiti razvesti, a da se pri tome ne radi tek o pukim sudionicima u obvezno pravnom odnosu, pa okolnost što tužitelj prije potpisivanja Sporazuma isti nije pročitao ne može se promatrati i sankcionirati samo kao ponašanje protivno prosječno savjesnom i pažljivom čovjeku kao sudioniku obvezno pravnog odnosa u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZOO.

12. Zbog navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, osnovanu žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP kako bi otklonio nedostatke ukazane ovim rješenje, te posljedično tome bio u mogućnosti, nakon nove pravilne ocjene svih izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) do potrebe i drugih (dopunskog saslušanja stranaka na okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem ukoliko koja od stranaka to predloži) odlučiti o predmetu spora valjanom i zakonitom odlukom.

13. Nadalje, kako je zbog ukidanja odluke o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i u dijelu u kojem odlučeno o naknadi troškova postupka.

14. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić