Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-75/2025-2

Šibenik, S. Radića 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupa Marina Lacković odvjetnica u Daruvaru, Stjepana Radića 14, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-891/2024-60 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-891/2024-60 od 3. siječnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjev tuženice i tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužitelj stekao pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] Jasenina livada od 4186 m2 koja se uspostavlja od dijela kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao sjenokoša Jasenine od 14056 m2 sukladno Geodetskom elaboratu broj 3/2020 od 19. studenoga 2020. potvrđen od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar Klasa: 932-06/2021-02/90, Urbroj: 541-18-03/1-21-8 od 20. travnja 2021., što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja, u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je naloženo tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak od 4.318,81 EUR s zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti navedenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu od 200,00 eur.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti istu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR i sudsku pristojbu odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju od bitnih povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

6. Neosnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i trpljenje uknjižbe, utemeljen na tvrdnji da su njegovi pravni prednici dosjelošću, a on na temelju ugovora o kupoprodaji, stekao pravo vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], od kojeg dijela će se uspostaviti nova kč. br. [katastarska čestica] od 4186 m2 na temelju priloženog Geodetskog elaborata s prijavnim listom za zemljišnu knjigu potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar nekretnina Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Daruvar 20. travnja 2021. radi evidentiranja stvarnog položaja pojedinačne već evidentirane katastarske čestice i provedbe elaborata u zemljišnoj knjizi (kako to proizlazi iz naslovne strane elaborata), te na uknjižbu prava vlasništva predmetne kč. br. [katastarska čestica] u njegovu korist, za cijelo, dok je nesporno u postupku (jer to ističu i tužitelj i tuženice) da je kč. br. [katastarska čestica] od 1952. bila upisana u zemljišnoj knjizi iste k. o. kao Općenarodna imovina, a 1997. upisana je kao vlasništvo tuženice na temelju statusa poljoprivrednog zemljišta u ranijem društvenom vlasništvu, slijedom čega je bila u društvenom vlasništvu i na dan 8. listopada 1991.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (stanja zemljišne knjige, Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar od 27. svibnja 2019., očevida na licu mjesta, iskaza svjedoka i tužitelja), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, prema kojem, kao i podacima iz predmeta spisa proizlazi:

- da je kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi iste k. o. upisana kao sjenokoša Jasenina s 2 j i 708 čhv (14056 m2) u vlasništvu tuženice,

- da je sporna kč. br. [katastarska čestica] od 4237 m2 u katastru uspostavljena 1968. od dijela površine kč. br. [katastarska čestica] obavljenom revizijom katastarskih podataka, od kada je evidentirana na Posjedovnom listu broj 436 kao posjed DZ do 1971., nakon čije smrti na temelju nasljeđivanja posjed s njega prelazi na ĐZ, koji je bio evidentirani posjednik sve do svoje smrti 2005. kada kao njegova ostavina prelazi u posjed njegovih unuka RZ i ĆZ za po ½ dijela, a 2011. na temelju ugovora o darovanju evidentira se kao isključivi posjed i izvanknjižno vlasništvo ĆZ za cijelo, koja evidencija egzistira u katastru i u vrijeme podnošenja tužbe (podaci iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 27. svibnja 2019.),

- da je 21. veljače 2019. sklopljen kupoprodajni ugovor kojim ĆZ prodaje a tužitelj kupuje kč. br. [katastarska čestica] od 4237 m2 kao izvanknjižno vlasništvo prodavatelja, od kada je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine,

- da je prije potvrde naprijed navedenog elaborata od strane nadležnog katastra, Ministarstvo poljoprivrede tuženice dalo suglasnost na predmetni elaborat radi rješavanja vlasničkih odnosa u sudskom postupku (list 89 spisa),

- da je kč. br. [katastarska čestica] koja se uspostavlja navedenim elaboratom s prijavnim listom sada u površini od 4186 m2 koja je utvrđena novom izmjerom za potrebe predmetnog elaborata, te da ista u naravi predstavlja livadu jasno omeđenu od susjednih pa tako i od preostalog dijela kč. br. [katastarska čestica] (skica izmjere i podaci s očevida na licu mjesta),

- da su (prema iskazu tužitelja kojeg prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnim) prednici prodavatelja (očito djed ĐZ i pradjed VZ) prije prodavatelja bili u posjedu navedene nekretnine više od 60 godina, jednako kao i iskaz svjedoka GZ (koji je vlasnik i posjednik susjedne nekretnine) oko 50 i više godina, te da prednicima tužitelja nitko nikada nije osporavao posjed predmetne nekretnine.

9. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da su na strani tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zbog čega je tužitelj nekretninu kupio od izvan knjižnog vlasnika, slijedom čega je pravilno ocijenio osnovanost zahtjeva u smislu odredbe čl. 159. st. 3. i 4. i čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

10. Na takvu pravilnu ocjenu ne utječe okolnost što je prvostupanjski sud propustio ocijeniti na temelju kojih činjenica zaključuje da je u ovom postupku riječ o kupoprodaji nekretnine od izvan knjižnog vlasnika a ne o kupoprodaji od nevlasnika, imajući u vidu načelo da nitko ne može prenijeti više prava drugome pravnim poslom nego što ga sam ima (čl. 115. st. 2. ZVDSP). Međutim, takav zaključak proizlazi iz naprijed navedenih pravilno i potpuno utvrđenih činjenica (čl. 8. ZPP), prema kojima je u vrijeme kada je sklopljen kupoprodajni ugovor (2019.) prodavatelj bio izvan knjižni vlasnik (bez upisa u zemljišnu knjigu), jer je to vidljivo iz dovođenja u međusobnu vezu podataka Odjela za katastar nekretnina u Daruvaru s iskazom tužitelja i navedenog svjedoka, prema kojima je očigledno prodavateljev pradjed (VZ) bio pošteni posjednik kč. br. [katastarska čestica] iste k. o. i prije nego je revizijom posjeda 1968. evidentiran takav njegov posjed u katastru, računajući da 60 godina u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji predstavlja 1959. godinu, od kada je najmanje od te godine bio u poštenom posjedu pa sve do svoje smrti (2005.), nakon čega je prema podacima katastra kao njegova ostavina nekretnina prešla na njegove nasljednike, odnosno unuke RZ i ĆZ svakom od po ½ dijela. Pored toga, prodavatelj je na temelju valjane pravne osnove (isto prema podacima katastra) odnosno ugovora o darovanju iz 2011. stekao isključivi posjed predmetne nekretnine.

11. Slijedom navedenog, na strani prednika prodavatelja (ĐZ), u vrijeme njegove smrti 2005., bile su ispunjene sve materijalno pravno pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću (poštenim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme od 40 godina), imajući u vidu da je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP propisivala da se u rok za stjecanje nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim što je navedena odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. Kako je prije ukidanja navedene odredbe odnosno već u to vrijeme (1999.) proteklo razdoblje od 40 godina neprekidnog, istinitog, poštenog i samostalnog posjedovanja od strane ĐZ, nastavno čemu su tada bile ispunjene materijalno pravne pretpostavke u smislu odredbe čl. 129. st. 1. ZVDSP koje se tiču kvalitete posjeda te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti u smislu odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP.

12. Sukladno tome, njegovi potomci RZ i ĆZ su u času ostaviteljeve smrti nasljeđivanjem stekli pravo suvlasništva sukladno odredbi čl. 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje ZN), pa kako je RZ svoj suvlasnički dio na valjan način (darovanjem) prenio na ĆZ, koji je pak istu prodao tužitelju, valjano je prvostupanjski sud ocijenio osnovanost zahtjeva na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva imajući u vidu i odredbu čl. 130. st. 1. ZVDSP.

13. Neutemeljeno tuženica u žalbi osporava činjenicu posjedovanja prednika tužitelja (RZ i ĆZ) od vremena kada su isti evidentirani kao posjednici u katastru i dalje do sklapanja ugovora o kupoprodaji, ističući da su 2014. odselili i evidentirali prebivalište u drugoj državi (prema podacima katastra) što upućuje na prekid dosjedanja ističući da nije jasno na temelju čega su ostvarivali svoja vlasnička ovlaštenja, jer tuženica suprotno svojoj obvezi prema čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazala, jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, odlučnu činjenicu - da bi njihov posjed do kupoprodaje bio njihovom voljom napušten u smislu odredbe čl. 28. st. 1. ZVDSP, a sama činjenica prijave prebivališta u drugoj državi nema značaj izražavanja nedvojbene volje za napuštanje predmetne nekretnine i prestanak posjeda.

14. Jednako tako, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenicu poštenja i istinitosti posjeda prednika tužitelja (čl. 18. st. 2. i 3. ZVDSP), sukladno iskazima svjedoka i rezultatima ostalih izvedenih dokaza, dok se poštenje u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP predmnjeva, a tuženica protivno svojoj obvezu u ovom postupku suprotno od toga nije dokazala, niti je isticala i jednu činjenicu koja bi ukazivala na nepošten posjed od strane prednika tužitelja.

15. Pored toga, neodlučan je žalbeni prigovor da je predmetna nekretnina bila uvrštena u program gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u njezinom vlasništvu, jer to ne proizlazi niti iz jednog dokaza, a sve i da je tomu tako, ta činjenica ne bi bila odlučna imajući u vidu da je tužitelj u ovom postupku oborio predmnjevu iz čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23, - dalje ZZK) prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga (odnosno postojeći upisi u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]) istinito i potpuno održavaju činjenično i pravno stanje zemljišta, jer je tuženica očigledno samo formalno upisana kao vlasnica i predmetnog fizičkog dijela od kojeg se uspostavlja nova katastarska čestica.

16. Nadalje, tuženica neodređeno pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi troškova, jer pri tome ne ističe niti obrazlaže razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa kako drugostupanjski sud više ne pazi po službenoj dužnosti na taj žalbeni razlog u odnosu na odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), time žalba tuženice u tom dijelu nije posebno razmatrana.

17. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Odluka i z točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, te je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe odbijen jer sa podnesenom žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe odgovora na žalbu valjalo odbiti, jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o podnesenoj žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 3. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić