REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-4179/2024-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi izdavanja potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-5359/2023-9 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje točka III. izreke presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024.
II. Poništava se točka IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5359/2023-9 od 30. rujna 2024. u dijelu u kojem je tužitelj odbijen u preostalom dijelu zahtjeva te se nalaže tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke, isplatiti tužitelju na dosuđeni iznos troškova upravnog spora od 1.250,00 € (slovima: tisućudvjestopedeset eura) i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/526 URBROJ: 251-02-01/001-23-10 od 2. listopada 2023. (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude izdati tužitelju potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/526, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 8. ožujka 2023. (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka, a točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen.
2. Protiv točke III. izreke prvostupanjske presude, tuženik je podnio žalbu u kojoj navodi da je nalog iz te točke izreke suprotan odredbi članka 161. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), kraj činjenice da je predmetni upravni postupak nesporno pokrenut na zahtjev stranke. Budući da prema navedenoj odredbi ZUP-a, tužitelj sam snosi trošak postupka, očitim smatra da je pobijana točka III. izreke nezakonita te mu se istom nameće obveza nezakonitog, nemogućeg i neostvarivog postupanja. U odnosu na primjenu navedene odredbe ZUP-a, poziva se na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi, broj: Us II -145/2021 od 9. rujna 2021. Pored navedenog upućuje da prvostupanjska presuda u odnosu na pobijanu točku izreke ne sadrži valjano obrazloženje sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku III. izreke prvostupanjske presude.
3. Tužitelj je izjavio žalbu kojom osporava točku IV. presude prvostupanjskog suda u kojoj ističe da je u konkretnom slučaju u potpunosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, jer je dokazao da je upravni postupak nezakonito obustavljen, ali mu je unatoč tome dosuđen trošak u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška nezakonito odbijen. Pored navedenog ukazuje da mu nisu određene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak postupka, iako ih je sukladno odredbi članka 144. stavka 4. ZUP-a, zatražio u tužbi. Pojašnjava da o tom dijelu tužbenog zahtjeva sud nije uopće odlučio, iako je trebao o tome odlučiti izrekom presude. Nezakonitim dijelom presude smatra i odbijanje njegovog zahtjeva za naknadom troška za sastav podneska, jer je riječ o podnesku kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, dostavio relevantnu praksu i u konačnici uspio je u sporu. Stajalište prvostupanjskog suda o nepotrebnosti podneska smatra arbitrarnim i nezakonitim, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci poslovni broj U-III-3895/2021 od 24. travnja 2024. Iznosi da je do predmetnog upravnog spora dovelo nezakonito rješenje tuženika u upravnog postupku pa on sam ne bi trebao snositi trošak radnji koje su morale biti poduzete da bi se obranio od tuženikovog nastojanja da se njegova tužba odbaci, odnosno tužbeni zahtjev odbije. Predlaže preinačiti točku IV. izreke presude prvostupanjskog suda u smislu žalbenih navoda i dosuditi mu trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura zajedno sa zateznom kamatom.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
7. U konkretnom slučaju, prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika od 3. listopada 2023. kojim je obustavljen upravni postupak pokrenut po prigovoru tužiteljice radi ne postupanja tuženika po njezinom zahtjevu od 13. srpnja 2023., te je odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka.
7.1. Navedenim zahtjevom od 13. srpnja 2023. tužitelj je od tuženika zatražio izdavanje potvrde izvršnosti i pravomoćnosti rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/526, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 8. ožujka 2023., obzirom da je to rješenje, prema podacima spisa predmeta, postalo izvršno, odnosno pravomoćno.
8. Dakle, kako je u konkretnom slučaju, poništavanjem rješenja tuženika od 2. listopada 2023. poništena i točka II. izreke tog rješenja te uzimajući u obzir da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja zatražene potvrde izvršnosti i pravomoćnosti, pravilna je odluka suda kojom je tuženiku naloženo da, u nastavku postupka, (ponovno) odluči o zahtjevu tužitelja za naknadom zatraženih troškova za zastupanje odvjetnika u tom postupku, a što je tuženik dužan učiniti sukladno odredbi članka 161. stavka 4. ZUP-a, prema kojoj se o troškovima postupka odlučuje rješenjem.
9. Iz naprijed navedenih razloga, tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude niti se takvom odlukom suda tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja, već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužitelja, o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem sukladno mjerodavnoj procesnoj odredbi.
10. Ovdje se napominje da se u troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom odredbi članka 161. ZUP-a, prema kojoj javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2.).
11. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka, u koje, prema ocjeni ovog Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi, se mogu smatrati samo troškovi koji su nužni za rješavanje konkretne upravne stvari, dakle, oni bez kojih se upravna stvar ne bi mogla zakonito riješiti.
12. Kako se, prema podacima spisa predmeta, radi o postupku koji je pokrenut na zahtjev tužitelja i stoga predstavlja jednostranačku stvar, to je u smislu odredbe članka 161. stavka 2. ZUP-a, odluku o troškovima postupka potrebno donijeti pravilnom primjenom navedene mjerodavne zakonske odredbe.
13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.
14. Nadalje, kako je predmetni upravni spor okončan u korist tužitelja, to mu je, ovdje pobijanom točkom IV. izreke presude, kao opravdani izdatak učinjen tijekom upravnog spora priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen.
15. Odredbom članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
16. Kako je tužitelj uspio u sporu jer je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika od 3. listopada 2023., tužitelj je ostvario pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, a koji je odmjeren u skladu s Tbr. 27. točka 1. alineja 2. te Tbr. 46. i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23.).
17. Međutim, imajući na umu naprijed navedene odredbe ZUS-a, treba reći da je sud dužan provjeriti ulazi li pojedina stavka troškovnika u opravdane izdatke učinjene u tijeku ili u povodu spora odnosno u troškove potrebne za vođenje spora. Opravdanost izdataka učinjenih tijekom ili u sporu ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, predmeta spora i provedenim dokazima.
18. U okolnostima konkretnog slučaja sastav podnesaka od 1. veljače 2024., kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu tuženika ne može se smatrati nužnim ni opravdanim, a niti je pridonio rješavanju upravnog spora budući da je sud svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima iz tužbe, a za koji sastav je tužitelju već priznat trošak, kao i podacima spisa predmeta temeljem kojih se moglo utvrditi stvarno stanje stvari.
19. Stoga je tužitelju na ime zastupanja po odvjetniku, a s obzirom na njegov uspjeh u ovom sporu pravilno prvostupanjskom odlukom utvrđeno pravo na trošak koji se sastoji od sastava tužbe uvećan za iznos PDV-a, a što ukupno iznosi 1.250,00 eura.
20. Nadalje, člankom 144. člankom 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
21. Obzirom da je tužitelj uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražio i zatezne kamate, a o kojima prvostupanjski sud nije odlučio, trebalo je, imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a, tužitelju dosuditi zatražene kamate te odlučiti kao pod točkom II. izreke.
22. Imajući na umu činjenice konkretnog predmeta, to jest da je tužitelj djelomično uspio sa svojom žalbom, ovaj Sud je ocijenio da u konkretnom slučaju, s obzirom na razmjer uspjeha u žalbenom postupku i u smislu odredbe članka 147. stavka 2. ZUS- a, svaka stranaka snosi svoje troškove žalbenog postupka kako je to odlučeno točkom III. izreke.
23. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke, a na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 147. stavkom 2. ZUS-a odlučiti kao pod točkama II. i III. izreke, dok je, u smislu članka 147. stavka 2. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
U Zagrebu, 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
