REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1716/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3388/2024-3 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-536/2024-44 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3388/2024-3 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-536/2024-44 od 25. listopada 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li tužitelj, koji je fizička osoba i korisnik kredita, prilikom sklapanja ugovora o kreditu namijenjenog profesionalnoj djelatnosti, dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima – pažnjom dobrog stručnjaka?
2. Može li se u takvoj situaciji tužitelj osnovano pozivati na to da u pojedinim odredbama sklopljenog ugovora o kreditu nije sadržana prava volja stranaka odnosno da je odredba kojom je ugovorio promjenjivost kamatne stope ništetna?
3. Je li sud prilikom ocjene nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) prilikom njihovog tumačenja i procjene dužan voditi računa o stupnju pažnje koju je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj upotrijebio?
4. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđenja ništetnosti dijela ugovorne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, kojega su sklopili kreditor i osoba koja nije potrošač?
5. Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a slijedom čega je sukladno čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku dužan tuženiku nadoknaditi parnične troškove?
6. Smatra li se u slučaju smanjenja kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja usmjerenog na isplatu određenog iznosa novca, da je tužitelj samo djelomično uspio i to u preostalom dijelu nakon smanjenja tužbenog zahtjeva sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega tuženiku pripada pravo na razmjerni parnični trošak u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
7. Prvo do četvrto naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se radi o pitanjima od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora.
8. Naime, s obzirom da iz utvrđenja nižestupanjske odluke proizlazi da je tužitelj potrošač jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stana i to isključivo kao fizička osoba, a ne u svrhu poslovne djelatnosti, postavljena pitanja polaze od drugačijeg činjeničnog utvrđenja od onog u postupku te ne predstavljaju moguća pravna pitanja kojima bi eventualno bilo potrebno preispitati odluku suda.
9. U petom i šestom pitanju predlagatelj osporava odluku o parničnom trošku u konkretnom predmetu, odnosno primjenu odredbi čl. 154. i čl. 158. ZPP. Postavljenim pitanjima izražava nezadovoljstvo odlukom o troškovima postupka. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
11. Prema ocjeni vijeća predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
13. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug