REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-439/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Restović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić, Vrsalović d.o.o. iz Splita, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću br. Gž- 570/2022-2 od 2. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-209/2021-15 od 25. ožujka 2022., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan u odnosu na prvo, drugo, treće, peto i osmo postavljeno pitanje.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao neodopušten na četvrto, šesto i sedmo postavljeno pitanje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću br. Gž-570/2022-2 od 2. rujna 2022. od 2. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-209/2021-15 od 25. ožujka 2022.

2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja tuženik smatra da su važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.

5. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li u suprotnosti s načelom „Pacta sunt servanda“ iz čl. 9. ZOO-a i odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a isticati ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koji je u cijelosti ispunjen od strane obje ugovorne strane prije podnošenja tužbe, a zabrana je bila manje značenja?

2. Da li se zabrana manjeg značenja iz čl. 326. st. 2. ZOO-a tumači na način da se utvrdi postojanje pojedinačnog ili pak javnog interesa za isticanjem ništetnosti odredaba pojedinačnih ugovora o kreditu ili pak matematičkim obračunom/omjerom postavljenog kondemnatornog zahtjeva na isplatu u odnosu na realizirani iznos kredita, kod parnica koje se pozivaju na kolektivni spor P-1401/12, a ugovori su ispunjeni i zatvoreni prije podnošenja pojedinačnih tužbi?

3. Je li pravno osnovano isticati ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu koji je u cijelosti ispunjen prije podnošenja pojedinačne tužbe na utvrđenje ništetnosti i isplatu, kada je iznos pretplate s osnova djelomične ništetnosti znatno manji u odnosu na realizirani iznos kredita i je li navedeno (matematički omjer) predstavlja osnov za utvrđivanje postojanja zabrane manjeg značenja iz čl. 326. st. 2. ZOO-a?

4. Predstavlja li zahtjev tužitelja radi isplate više plaćenih iznos s osnova primjene promjenjive kamatne stope i(ili) valutne klauzule pojedinačni interes ugovorne strane ili javni interes, sve u smislu odredbe članka 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?

5. Čini li sud bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku ako propusti obrazložiti sve istaknute prigovore stranke?

6. Smatra li se restitucijski zahtjev tužitelja temeljem stjecanja bez osnove posebnom parnicom radi naknade štete u smislu odredbe članka 502. c Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14)?

7. Je li tuženik u obvezi podmirenja zakonski zateznih kamata u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a s tijekom od dana podnošenja pojedinačnih tužbi ili od dana saznanja za ništetnost pojedinačnih odredaba Ugovora o kreditu o (promjenjivoj kamatnoj stopi) i valutnoj klauzuli po pravomoćnom okončanju parnice P-1401/12?

8. Je li sud dužan provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, potpisnika Ugovora o kreditu, u parnicama proizašlim iz kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12, ukoliko su stranke takve dokaze predložile na okolnosti obavješćivanja korisnika kredita o fluktuacijama u tečaju CHF?“.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da u odnosu na prvo, drugo, treće, peto i osmo postavljeno pitanje tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti za postavljena pitanje. Naime, u odnosu na prva tri pitanja tuženik se poziva na odluku Rev-3010/1994, koja se ne odnosi na pitanje potrošačkih ugovora. U odnosu na peto postavljeno pitanje tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve relevantne žalbene razloge. U odnosu pak na osmo postavljeno pitanje tuženik nije priložio prijedlogu za dopuštenje revizije žalbu iz koje bi bilo vidljivo je li te razloge, navedene u tom pitanju, iznosio u žalbi protiv prvostupanjske presude (čl. 387. st. 3. ZPP).

7. Slijedom navedenog valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije, glede tih pitanja, odbiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP (toč. I.).

8. Prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije mora, uz ono što treba sadržavati svaki podnesak, sadržavati i oznaku presude koja se podnosi, određeno pravno pitanje, te jasno naznačene razloge važnosti za postavljeno pitanje.

9. U odnosu na četvrto, šesto i sedmo postavljeno pitanje tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge važnosti postavljenih pitanja, niti ukazuje na postojanje eventualno drugačije sudske prakse, radi čega glede tih pitanja prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten. Stoga je u tom dijelu odlučeno primjenom odredbe čl. 389. a st. 3. ZPP (toč. II.).

Zagreb, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug