Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-693/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, protiv I. tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Split, Poljička cesta 73, OIB: 46830600751 i II. tuženika ĐV, kao vlasnika građevinskog obrta "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-1264/24-7 od 20. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn-1264/24-7 od 20. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u kojem je zahtjev tužiteljice prihvaćen za iznos od 1.586,97 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2024. pa do isplate te u dijelu pod t. II. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice prihvaćen za razdoblje od 6. lipnja 2012. pa do 19. studenog 2024. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice prihvaćen za razdoblje od 6. lipnja 2012. pa do 19. studenog 2024.

III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku pod 1. HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751 i tuženiku pod 2. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.586,97 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 6. lipnja 2012. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po kamatnoj stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku pod 1. HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751 i tuženiku pod 2. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno u roku od 15 dana tužiteljici BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.898,16 eura s pripadaju sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 20. studenog 2024. pa do isplate, a koje zatezne kamate se obračunavaju po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude žali se I. tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio II. tuženik zbog svih žalbenih razloga predlažući da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine. Traži trošak žalbe.

4. Žalbe I. i II. tuženika su djelomično osnovane u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice.

5. Neosnovano tuženici u žalbi navode da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP-a, jer je izreka pobijane presude razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, razlozi iste presude ne proturječe stanju spisa pa stoga ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 345. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 1. ZPP-a dok okolnost što navedenu odredbu nije primijenio na način kako to tuženici smatraju da je trebao učiniti nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženici pobijaju te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Među strankama nije sporno kako je I. tuženik kao investitor, zaključio s tuženikom II. tuženikom kao izvođačem radova, ugovor o izvođenju građevinskih i zanatskih radova za potrebe polaganja nisko naponskog kabela u svrhu priključka na elektro mrežu potrošača Banko d.o.o. te da je uslijed priliva oborinskih voda 4. i 5. lipnja 2012. došlo do plavljenja u objektima tužiteljice na način da se voda prelila preko iskopanih kanala pod temelje potpornog zida prometnice i pod kaldrmu betonskog poda prostorija tužiteljice smještenih uz zid prometnice.

10. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je I. tuženik kao naručitelj radova zaključio s II. tuženikom kao izvođačem radova Ugovor o izvođenju građevinskih i zanatskih radova za potrebe polaganja niskonaponskog kabela,

- da je I. tuženik ishodio od Ministarstva unutarnjih poslova suglasnost za privremenu regulaciju prometa za vrijeme izvođenja navedenih radova,

- da je I. tuženik ishodio odobrenje za prekop javne prometne površine u svrhu izvođenja radova za polaganje kabela u kojem je između ostalog navedeno da će ukupni radovi trajati od 2. svibnja 2012. do 31. svibnja 2012. (30 dana),

- da je u navedenoj odluci o odobrenju za prekop odlučeno da svu štetu nastalu na javno-prometnim površinama, uzrokovanu radnjama i aktivnostima na njima, kao i štetu nastalu trećim osobama snosi investitor (izvođač) radova,

- da je u građevinskom dnevniku za razdoblje od 4. do 5. lipnja 2012. navedeno da su u tom razdoblju izvedeni radovi strojnog iskopa rova, odvoz viška materijala, priprema posteljice za polaganje kablova, razbijanje asfalta i betoniranje betonskih prokopa, dok je u dnevniku od 6. lipnja 2012. navedeno da su izvedeni radovi strojnog iskopa rova, odvoz viška materijala na trajni deponij, polaganje kablova, zatrpavanje kablova i nasipanje sitnim materijalom,

- da je velika količina kiše padala u noći sa 4. na 5. lipnja 2012. te je voda napunila iskopani kanal, ušla pod temelje potpornog zida prometnice, zatim pod betonirani pod prostorija na nekretnini tužiteljice te su na taj način oštećene prostorije na nekretnini prednika tužiteljice,

- da je prednik tužiteljice 6. lipnja 2012. zbog plavljenja u objektima koji su u njegovu vlasništvu i radi oštećenja alata u podrumu pozvao djelatnike policije koji su o tome sačinili službenu bilješku,

- da je djelatnicima policije prilikom dolaska 6. lipnja 2012. prednik tužiteljice naveo da su prilikom izvođenja radova, odnosno kopanja kanala za polaganje kabela ispred njegove kuće nastala oštećenja u njegovom podrumu u vidu napuknuća zida na više mjesta te napuknuća tla, i da je tom prilikom u podrum ušlo više od cca 70 cm visine vode, uslijed čega je došlo do oštećenja raznog alata (bušilica, brusilica, aparata za varenje, ubodne pile),

- da su prilikom dolaska na lice mjesta 6. lipnja 2012. djelatnici MUP-a obavili razgovor s poslovođom izvođača radova OV koji ih je izvijestio o činjenici da je radove polaganja kabela izvodio za I. tuženika kao investitora i to bagerom gusjeničarom,

- da je prednik tužiteljice angažirao sudskog vještaka Jozu Čotića, dipl. ing., koji je 8. lipnja 2012. sačinio nalaz u kojem navodi da je u noći sa 4. na 5. lipnja 2012. na predmetnoj lokaciji bio prolom oblaka s olujnom kišom i da je tada zatečena prokopana asfaltirana saobraćajnica s obilnim površinama i padovima s tri strane prema tom prokopanom dijelu, i to baš na najnižoj točci uz potporni zid, kojim je zatvoreno i oštećeno poplavom, spremište alata na nekretnini prednika tužiteljice (list 5-11 spisa),

- da je vještak Jozo Čotić, dipl. ing. konstatirao da se radi o oštećenim pomoćnim zgradama u vlasništvu prednika tužiteljice, koje se nalaze ispod potpornog zida prometnice, koja prometnica je prokopana od strane II. tuženika te nalazi da je kameni nasip uz zid i iskopani kanal naglo primio stupac vode visine preko 2m koji je hidrostatskim tlakom ulaskom pod temelj potpornog zida i kaldrmu nearmiranog i neotpornog na tlak, betonskog poda spremišta, isto potpuno razrušio te se voda popela nad podom po zaostalom tragu do visine od 60cm,

- da vještak Jozo Čotić, dipl. ing. u svojem nalazu navodi da je voda oštetila temeljno tlo potpornog zida te da je kroz manje pukotine na zidu koje su nastale slijeganjem terena, voda prodrla u prostor spremišta, wc-a i konobe,

- da vještak Jozo Čotić, dipl. ing. zaključuje da je uzrok prodora vlage u prostore pomoćnih zgrada olujna kiša koja se slila u iskopani kanal iza potpornog zida ceste te je visokim hidrostatskim tlakom kroz temelje razrušila betonski pod te poplavila pomoćne prostore spremišta alata, dok je u ostale prostore (konoba i wc) u manjim količinama prodirala kroz pukotine potpornog zida pri čemu vještak nalazi da zatečene pomoćne zgrade zadovoljavaju stabilnost i mehaničku otpornost kao i zaštitu od prodora vode s asfaltirane neiskopane kanalom prometnice, ali ne zadovoljavaju utjecaj iznimno visokog hidrostatskog tlaka koji je nastao kao posljedica iskopanog kanala i prodora vode kroz taj kanal pod temelje kao posljedica olujne kiše,

- da su pomoćne prostorije naslonjene na potporni zid prometnice, odnosno taj potporni zid predstavlja sjeverni zid pomoćnog objekta na nekretnini prednika tužiteljice, koji na podu nema izvedenu hidroizolaciju,

- da potporni betonski zid prometnice nema ugrađene barbakane koje služe za propust (odvodnju) vode,

- da je između prednika tužiteljice i Mjesne zajednice [adresa] 31. srpnja 1979. zaključen dogovor prema kojem Mjesna zajednica preuzima punu odgovornost i obvezu da će uskladiti izmjenu postojećeg objekta izgradnje puta i umjesto predviđenog nasipa postaviti potporni zid, dok se prednik tužiteljice kao vlasnik zemljišta obvezao da će bez naknade ustupiti potrebno zemljište na cijeloj dužini parcele, široko u temeljima cca 2,5 m,

- da iako ZOO izričito ne određuje što se smatra opasnom djelatnošću, prema shvaćanju pravne teorije i sudske prakse opasnu djelatnost čine sve one ljudske aktivnosti kojima se stvara povećana opasnost štete za okoliš i da pri tom nije od značenja potječe li ta djelatnost od opasne stvari ili je djelatnost opasna sama po sebi bez neke povezanosti s opasnom stvari te da je djelatnost povećana opasnost kada u njezinom redovitom tijeku, već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, mogu biti ugroženi životi, zdravlje ljudi i imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost, kako osoba koje obavljaju tu djelatnost, tako i osoba koje s njom dolaze u doticaj pa da je stoga riječ je o djelatnostima koje predstavljaju povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, zbog čega ih treba nadzirati povećanom pozornošću, a što bi svakako bila i djelatnost izvođenja građevinskih radova prekopavanjem javne prometnice i polaganjem kabela za niskonaponsku mrežu u takve iskope (posteljice za kablove),

- da kako se u slučaju štete nastale u vezi s opasnom djelatnošću, uzročnost predmnijeva pa je na oštećeniku/tužitelju samo teret dokazivanja da je opasna djelatnost sudjelovala u štetnom događaju, a da je ista sudjelovala sud je utvrdio čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jure Malenice u kojem se navodi kako su stranke učinile nespornim da je na saobraćajnici uz objekt tužiteljice anagrafske oznake [adresa], vršen iskop kanala u dubini od cca 70 cm sa polaganjem elektro kabela, a koji je u trenutku uviđaja zatrpan te je izvršeno završno asfaltiranje i iskapanje površine, s time što je radove na iskopu i zatrpavanju kanala vršio II. tuženik, a polaganje elektro kablova I. tuženik, zatim čitanjem Službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske II Policijske postaje u kojoj se navodi kako su po dojavi prednika tužiteljice 6. lipnja 2012. pristupili na adresu u [adresa] kojom prilikom je prednik tužiteljice izjavio da je prilikom izvođenja radova tj. kopanja kanala za polaganje kabela ispred njegove kuće, nastala oštećenja u njegovom podrumu u vidu napuknuća zida na više mjesta te napuknuće tla te je tom prilikom u njezin podrum ušla voda cca 70 cm, uslijed čega je došlo do oštećenja raznog alata, kao i to da bi od strane službenika policije bio obavljen razgovor sa poslovođom II. tuženika koji je kazao kako je angažiran od strane I. tuženika za izvođenje radova tj. kopanje kanala i polaganje kabela te da radove izvodi sa bagerom JCB 806 (gusjeničar),

- da navedeno proizlazi i iz iskaza prednika tužiteljice koji je kazivao kako je radnik II. tuženika "kašikom" bagera lupao po većem kamenu pokušavajući ga razbiti uslijed čega je došlo do podizanja sloja asfalta u širini 1m sjeverno, čime su se stvorile pukotine po asfaltu koje i danas usmjeravaju vodu prema njegovoj nekretnini,

- da je uslijed tog lupanja pukao potporni zid ceste u dužini od 4m te u dubini od 30 cm ispod površine njegovog objekta i da kroz tako oštećen potporni zid na njegovu nekretninu lije voda,

- da iz iskaza svjedoka VV, zaposlenika I. tuženika koji u iskazu navodi kako je u konkretnom slučaju došlo do prodora vode iz kanala u objekt tužiteljice, a što je utvrdio jer je u objekt tužiteljice pristupio po pozivu prednika tužiteljice,

- da je svjedok iskazivao kako je uslijed prodora vode došlo do sloma poda objekta tužiteljice, prvenstveno zbog propusta u gradnji (debljini ploče poda),

- da u tom trenutku teret dokazivanja prelazi na tuženike koji, da bi se oslobodili odgovornosti, moraju dokazati da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a što je tuženik propustio učiniti,

- da kako prema ustaljenoj sudskoj praksi oborine u vidu jake kiše tijekom mjeseca lipnja u obalnom području Republike Hrvatske jesu prirodna i ne tako rijetka pojava, koja je dakle predvidiva pa kiša i njome prouzročeno plavljenje iskopanog kanala u ovoj konkretnoj situaciji ne predstavljaju višu silu u smislu odredbe članka 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), već slučaj, time da je slučaj je štetan događaj ili ljudska radnja koji se ne može pripisati krivnji određene osobe, a nije riječ o višoj sili koja je u pravnoj teoriji objektivno nepredvidiva i neuklonjiva dok se kod slučaja nepredvidivost i neuklonjivost ne zahtijevaju, jer je slučaj je takav događaj koji bismo, da smo ga predvidjeli, mogli spriječiti, naspram više sile gdje je riječ o događaju koji, da smo ga i predvidjeli, ne bismo mogli spriječiti,

- da su toga tuženici trebali poduzeti radnje koje bi spriječile da uslijed velike količine oborina - kiše, koja je očekivana u mjesecu lipnju u obalnom području Republike Hrvatske, dođe do nastanka štete na objektu tužiteljice,

- da kako se u situaciji kada se za štetu odgovara po objektivnom kriteriju (a što je u konkretnom predmetu slučaj) ne utvrđuje krivnja štetnika, već štetnik odgovara bez obzira na krivnju, na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena (kriteriji kauzaliteta),

- da nije osnovan ni prigovor tuženika kako je do štete na objektu tužiteljice došlo jer je isti izgrađen protivno pravilima struke (jednim zidom je naslonjen na potporni zid javne prometnice, a koji zid nema ugrađene "barbakane", debljina ploče poda objekta tužiteljice nije odgovarajuća te objekt nije bio hidroizoliran) i bez potrebnih dozvola, a ovo jer da bi došlo do oslobođenja od odgovornosti sukladno odredbi članka 1067.st. 2. ZOO-a potrebno je da oštećenik poduzme radnju koju štetnik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti,

- da je u postupku utvrđeno da bi objekt tužiteljice bio izgrađen 1985. ili 1986.,

- da je svjedok VV, zaposlenik I. tuženika, u svojem iskazu naveo kako niti jedan od tuženika nije mogao znati da je objekt tužiteljice potencijalno opasan u smislu prodora vode u isti, budući niti jedan od tuženika u fazi izvođenja ovakvih radova ne vrši kontrole objekata koji se nalaze uz cestu niti postoji obveza provođenja takve kontrole po zakonu.

11. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje:

- da tuženici nisu provjeravali stanje tužiteljičine nekretnine jer su smatrali da takvo što nisu u obvezi,

- da su I. tuženik kao naručitelj radova i II. tuženik kao izvođač građevinskih radova za potrebe polaganja niskonaponskog kabela, koji poslovi su obavljani tijekom svibnja i lipnja 2012. u [adresa] u [adresa], na prometnici ispod koje se nalaze objekti tužiteljice, sukladno odredbama čl. 1045. st. 3. i 1108. ZOO-a, solidarno odgovorni za štetu koja je uslijed plavljenja iskopa (posteljica za kablove) i prodora vode u objekte tužiteljice, u noći s 4. na 5. lipnja 2012. nastala na objektima tužiteljice, a koju su joj sukladno odredbi čl. 1085. i 1090. ZOO-a dužni nadoknaditi,

- da je visinu štete sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke Jure Malenice koji je štetu procijenio u visini od 1.586,97 eura, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora te ga je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i izrađen u skladu sa pravilima struke.

12. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebom sigurnošću proizlaze iz stanja spisa i jer ih tuženici svojim žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u sumnju. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom u cijelosti postupio sukladno uputi ovog suda izraženoj u rješenju ovog suda posl. br. Gž-74/2024-2 od 16. travnja 2024. te utvrdio da su za štetu odgovorni upravo tuženici, da postoji štetna radnja, šteta i uzročna veza.

13. U odnosu na žalbene navode oba tuženika kojima upućuju da u njihovom postupanju nije bilo protupravnosti te da je za štetu isključivo kriva tužiteljica (njezin prednik) koja je objekte u kojima je došlo do štete izgradila protivno pravilima struke i bez dozvola valja reći da je sud prvog stupnja detaljno obrazložio razloge postojanja odgovornosti tuženika za nastalu štetu, kao i utvrđenu činjenicu da su oštećeni objekti izgrađeni još 1985. i da sve do prekopa ceste zbog polaganja predmetnog kabela u njima nije bilo plavljenja. Činjenica je li na susjednim objektima bilo ili nije bilo plavljenja nije pravno relevantna u ovom predmetu. Također ovaj sud je u ukidnoj gornje navedenoj odluci već ukazao da u ovom konkretnom slučaju nije odlučna činjenica je li prednik tužiteljice imao dopuštenje za naslanjanje pomoćnog objekta na potporni zid prometnice ili ne.

14. Međutim, primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u vezi s čl. 1086. ZOO-a tužiteljici na ovaj vid imovinske štete pripada pravo na početak tijeka zateznih kamata počev od dana kada je ta šteta nastala, ali je visina štete utvrđena tek donošenjem pobijane odluke. Stoga tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana donošenja prvostupanjske odluke.

15. Time je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a), time da tuženici određeno niti ne prigovaraju načinu obračuna te broju i vrstama radnji na koji je dosuđen parnični trošak.

17. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 168. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod t. I. i II. izreke.

18. Zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen jer su tuženici sa žalbom uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu (dijelu odluke o troškovima parničnog postupka) pa je stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno kao pod t. III. i IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević