REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-493/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Neri Radas članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, Jurja D. Matejeva 4, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. (OIB 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. Zagreb, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1215/2023-5 od 31. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj P-66/2020-37 od 27. ožujka 2023., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu 658,17 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208853048 zaključen 11. travnja 2007. između tužitelja i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega je nalaženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.488,12 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke). Nadalje je utvrđeno da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 11. travnja 2007. pa na dalje (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene tečaja, ukupno 2.019,57 EUR zajedno sa zateznom kamatom (točka III. izreke), kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.907,95 EUR sa zateznom kamatom (točka IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1942/2024-2 od 7. svibnja 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije radi pravnog pitanja:
„Može li se opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kad sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne sukladno važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cijelost?“.
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelj podnosi reviziju protiv navedene presude pobijajući je u dijelu kojim je pravomoćno odbijen njegov zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i isplate iznosa od 13.488,12 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja je posljedica te ništetnosti, pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, a revident predlaže pobijanu presudu preinačiti prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno u istom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
8. U revizijskom je postupku sporna ništetnost cijelog Ugovora o namjenskom kreditu, s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi valutnoj klauzuli.
9. Nižestupanjski sudovi su djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja zaključili da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 11. travnja 2007. ništetne u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu te su pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) tuženiku naložili isplatu na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule iznosa 2.109,57 EUR sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu su se pozvali, ovisno o razdoblju, na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP 03), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP 07), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 - dalje: ZZP15.) te odredbe, članka 241., 322., 323., 324., 1021. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), dok su odbili zahtjev u dijelu kojim je traženo da se utvrdi da je u cijelosti ništetan ugovor o kreditu kao i zahtjev za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa pozivom na odredbe članka 1021. ZOO i članka 87. ZZP/03 i članka102. ZZP/07.
11. Tužitelj i kao revident ustraje u tvrdnji iznošenoj tijekom postupka da su navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.
13. Ovaj sud je u gotovo istovjetnoj pravnoj situaciji o naznačenom pitanju, neovisno što se ona odnosi na kredite u CHF, može primijeniti i na predmetnu činjeničnu i pravnu situaciju, već je izrazio shvaćanje u odluci broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. koje glasi: "Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.", a s kojim shvaćanjem je sukladno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci.
14. Potvrđujući izneseno pravno shvaćanje, ovaj sud je ocijenio da je revizija neosnovana jer je shvaćanje u pobijanoj presudi glede postavljenog pitanja u skladu sa navedenim shvaćanjem ovoga suda te je primjenom odredbe članka 391. stavka 6. ZPP odlučio kao u toč. I. izreke.
15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu članka 155. stavka 1. ZPP, pa je riješeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
