Poslovni broj: Usž-1083/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, Trgovačka 3/1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 924/2024-10 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-924/2024-10 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/821, URBROJ: 443-01-15- 24-23 od 16. svibnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 22. veljače 2023. postalo izvršno rješenje o uklanjanju istoga tijela, KLASA: UP/I-362-02/22-02/821, URBROJ: 443-02-02-12-22-07/NS od 16. studenog 2022., kojim je tužiteljici, kao investitorici, naloženo u roku od 90 dana ukloniti:

– na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] (dijelom) k. o. [katastarska općina] izgrađen armirano - betonski bazen vanjskih tlocrtnih veličina 9,50 m x 4,50 m, dubine 1,30 m, s jugoistočno od bazena ispod pomoćne građevine, izgrađenom strojarnicom bazena, tlocrtnih veličina 2,7 x 1,6 m;

– jugoistočno od bazena na k. č. br. [katastarska čestica]/3k.o. [adresa], izgrađenu pomoćnu građevinu zgradu nepravilna tlocrta unutarnjih veličina duljine 4,94 m i širine od 1,80 m do 3,34 m, unutarnje visine 2,24 m;

– okolo bazena na k. č. br. [katastarska čestica] i dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen armirano – betonski plato dijelom nepravilna tlocrta maksimalnih veličina cca. (10,00 x 2,60) + (2,40 x 2,85) + (4,00 x 7,10) m

– na k.č.br. k. o. [katastarska općina] unutar tlocrta omeđenog potpornim zidovima, koji su predmet drugog inspekcijskog postupka KLASA: UP/I-362-02/22-02/823, izveden plato popločen betonskim tlakovcem, nepravilna tlocrta, duljine 14,90 m i širine od 6,30 m do 8,10 m, sa sjeverozapadno od istog izvedenim armirano-betonskim stepeništem duljine 5,30 m i širine 1,60 m, sve izgrađeno bez građevinske dozvole.

2.1. Nadalje, utvrđeno je da je rješenje, KLASA: UP/I-362-02/22-02/821, URBROJ: 443-01-15-24-20 od 12. ožujka 2024., kojim je tužiteljici izrečena prva novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje, postalo izvršno 27. ožujka 2024., te da tužiteljica opisane građevine nije uklonila u roku od jednog mjeseca od izvršnosti prvog rješenja o novčanoj kazni. Stoga se tužiteljica na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava drugom novčanom kaznom u iznosu od 5.300,00 eura.

3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija odluku prvostupanjskog suda iz svih razloga propisanih odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS). U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je prilikom izvođenja građevinskih radova, koji su predmetom navedenog upravnog postupka, raspolagala građevinskom dozvolom izdanom od strane Primorsko - goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Crikvenici, KLASA: UP/I-361-03/19-06/72, URBROJ: 2170/1-03/02/8-20-32 od dana 8. lipnja 2020., za koju je bila izdana potvrda pravomoćnosti - izvršnosti od 13. studenog 2020. godine. Navodi da je, kao pravni laik i osoba koja više od 20 godina živi u stranoj zemlji (SR Njemačka) poklanjajući vjeru navedenoj javnoj ispravi izdanoj od strane nadležnog javnopravnog tijela, pristupila izvođenju građevinskih radova - iskorištavanju (stečenih) prava, a da pritom nije imala saznanja da o njezinom zahtjevu još nije bilo pravomoćno odlučeno. Nadalje, navodi da je tuženik pobijanim rješenjem naredio uklanjanje građevinskih radova na nekretninama oznaka k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], obrazloživši da su izvedeni bez izvršne građevinske dozvole (toč. I. izreke), što je proturječno utvrđenju prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane odluke (toč. 13. - 14.) da je žalitelj izvođenju spornih građevinskih radova pristupio temeljem izvršne građevinske dozvole. Stoga, smatra da prvostupanjski sud nije kritički pristupio ocjeni zakonitosti pobijanog rješenja, već je istog samo formalno potvrdio. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud na opisani način počinio povredu iz članka 126. stavka 1. točke 1. ZUS-a. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pobijanom presudom pogrešno primijenio i odredbu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09., 110/21.), koja uređuje načelo zaštite stečenih prava stranaka. Ističe da je u dobroj vjeri pristupila izvođenju građevinskih radova na nekretninama u njezinom vlasništvu, odnosno iskorištavanju prava za koja je opravdano smatrala da joj pripadaju temeljem navedenog upravnog akta. U odnosu na odluku o odbijanju prijedloga za odgodni učinak tužbe navodi da, sama činjenica da je tuženik protiv tužiteljice donio tri rješenja o izricanju novčanih kazni radi uklanjanja/usklađenja građevinskih radova u ukupnom iznosu od 13.910,00 EUR, koji su svi predmetom upravnih sporova, jasno ukazuje da bi tužiteljici izvršenjem pobijanog rješenja - prisilnom ovrhom izrečene novčane kazne, bila nanesena šteta koja bi se pritom mogla teško popraviti bez dovođenja u pitanje životne egzistencije tužiteljice i njezine obitelji. Smatra da se ne može prihvatiti ispravnim konstatacija suda da u konkretnom slučaju javni interes preteže nad privatnim, što je razlog za odbijanje prijedloga za odgodu, jer je tužiteljica započela rekonstrukciju objekta na temelju izvršne građevinske dozvole, zbog čega smatra da nije gradila nesavjesno. Nadalje, navodi da sud nije dovoljno cijenio okolnosti da je tužiteljica u postupku ishodovanja „nove“ građevinske dozvole. Slijedom navedenog, prema mišljenju tužiteljice, prvostupanjski sud nije dao valjane i dostatne razloge za odbijanje prijedloga za odgodnim učinkom tužbe. Temeljem svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i rješenje te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS- a, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja izricanjem druge novčane kazne, u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21., 67/23., dalje: ZDI) te u skladu s Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23.).

8. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 16. studenog 2022. tužiteljici naloženo uklanjanje građevina, detaljno opisanih u izreci osporavanog rješenja. Nije sporno ni da tužiteljica nije postupila po naredbi o uklanjanju iz tog rješenja, nakon čega joj je izrečena prva novčana kazna rješenjem od 12. ožujka 2024., koje je postalo izvršno 27. ožujka 2024. godine. Kako tužiteljica niti u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o izrečenoj prvoj novčanoj kazni nije uklonila predmetne građevine, i po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ostvareni su uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem druge novčane kazne, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 16. studenog 2022. godine.

9. Tužiteljica u predmetnom upravnom sporu ne osporava da nije izvršila naređenu obvezu uklanjanja te ne osporava mjesto, vrijeme i način izvršenja u smislu odredbe članka 139. stavka 4. ZUP-a, već iznosi razloge kojima upire na nezakonitost rješenja o uklanjanju.

10. Međutim, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, takvi navodi se ne mogu isticati u postupku izvršenja, već se ispituju u postupku ocjene zakonitosti rješenja o uklanjanju, koje je izvršni naslov u ovoj upravnoj stvari. S tim u vezi, Sud je kroz sustav e-spisa izvršio uvid u povezane spise te je utvrdio da je predmetno rješenje o uklanjanju od 16. studenog 2022. postalo pravomoćno donošenjem presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-2078/2023-2 od 9. srpnja 2024., kojom je odbijena žalba tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 Us I – 1351/2023-8 od 30. ožujka 2023. godine.

11. Iako prigovor tužiteljice da je gradila na temelju izvršne građevinske dozvole, pri čemu se poziva na načelo zaštite stečenih prava, nije od utjecaja na predmetnu upravnu stvar u kojoj je predmet ocjene zakonitosti rješenje o izvršenju, valja istaknuti da je tužiteljica pristupanjem građenju bez pravomoćne građevinske dozvole na sebe preuzela rizik i odgovornost koji sa sobom nosi gradnja na temelju izvršne građevinske dozvole prije njene pravomoćnosti (članak 106. stava 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.)).

12. Pored navedenog, ovaj Sud je kroz sustav e-spisa utvrdio da je, u međuvremenu, u ponovnom postupku, pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem, KLASA: UP/I-361-03/19-06/72, URBROJ: 2170-03-02/3-22-48 od 29. kolovoza 2022., odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje predmetne građevinske dozvole.

13. Nije pravno odlučan ni prigovor tužiteljice kojim smatra da je trebalo udovoljiti zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe. Naime, o predmetnoj tužbi donesena je meritorna odluka kojom je tužbeni zahtjev odbijen, a koja je potvrđena ovosudnom presudom, radi čega ovaj Sud nalazi nepotrebnim razmatrati osnovanost navedenog prigovora.

14. Kako tužiteljica ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi dovela u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. S obzirom da je tužiteljica izgubila upravni spor, temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno je odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova spora, iz kojeg razloga je neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

16. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić