Poslovni broj: Usž-620/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Stručne službe Gradske uprave, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-840/2024-10 od 17. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužiteljice i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-840/2024-10 od 17. prosinca 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/22-04/364, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 30. listopada 2023.

III. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/22-008/2616, URBROJ: 251-10-31/07- 22-2AB od 26. listopada 2022.

IV. Nalaže se tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,50 EUR (slovima: četiritisućešesdesetidvaeuraipedesetcenti), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/364, URBROJ: 531-03-4-23-2 od 30. listopada 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/22-008/2616, URBROJ: 251-10-31/07-22- 2AB od 26. listopada 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 30. listopada 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/22-008/2616, URBROJ: 251-10-31/07-22-2AB od 26. listopada 2022. godine

1.2. Tim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu, nezakonito, izgrađenu stambenu zgradu razlike obujma 433,49 m3 i ozakonjenu, nezakonito, izgrađenu pomoćnu zgradu – garažu i spremište obujma 63,2 m3 (njezin suvlasnički dio) u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 6.328,46 EUR, prema proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-363-02/16-008/12634, URBROJ: 251-13-32-2/007-20-2NŽ od 8. listopada 2020. godine.

2. Tužiteljica presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra da je sukladno odredbama Općeg poreznog zakona nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, s obzirom na to da je zastara naplate komunalnog doprinosa nastupila 1. siječnja 2021., a osporeno rješenje tuženika je doneseno 26. listopada 2022., dakle nakon proteka šestogodišnjeg zastarnog roka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje drugom prvostupanjskom sucu, uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom presudom povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je Odjel za graditeljstvo, Prvi područni odsjek za graditeljstvo prvostupanjskog tijela zatražio od nadležnog Odjela za komunalne poslove i zelenilo istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 1. ožujka 2016. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 29. svibnja 2014. (pravomoćno od 26. rujna 2014.) i rješenje o ispravku greške u rješenju o izvedenom stanju od 19. veljače 2015. (pravomoćno 10. ožujka 2015.), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 26. listopada 2022. tužiteljici utvrđena obveza komunalnog doprinosa prema Proračunu troškova komunalnog doprinosa od 8. listopada 2020. godine.

7. Po ocjeni ovog Suda, u predmetnom postupku je mjerodavan Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20.), koji člankom 83. stavkom 3. propisuje da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stoga je za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju mjerodavna odredba članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. 114/22. 152/24., dalje: OPZ), prema kojoj odredbi rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Sukladno članku 108. stavku 2. OPZ-a, zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

8. Kako je u konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno 26. rujna 2014., to je zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2015. i nastupila je 1. siječnja 2021., protekom roka od 6 godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ-a.

9. Stoga je osporavano drugostupanjsko rješenje od 30. listopada 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 26. listopada 2022. doneseno nakon proteka zastarnog roka, čime je učinjena povreda odredbe članka 108. stavka 1. i članka 109. stavka 3. OPZ-a, sukladno kojoj su na nastup zastare prava na utvrđivanje obveze po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

10. Pored svega navedenog, valja istaknuti da se i u primjeni Zakona o komunalnom gospodarstvu iz 1995. (dalje: ZKG/95), iako nije izrijekom propisivao prekluzivni rok za utvrđenje obveze komunalnog doprinosa, primjenjuju odredbe OPZ- a o zastari porezne obveze, kako na izvršenje obveze komunalnog doprinosa, tako i na utvrđenje te obveze jer je OPZ-om izrijekom propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na druga javna davanja, a kakvo je i komunalni doprinos. Takvo shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj:

U zpz 12/2016-8 od 10. rujna 2024., na koju odluku se tužiteljica i pozivala tijekom upravnog spora. Sukladno navedenom, ovaj Sud se ne može složiti sa shvaćanjem prvostupanjskog suda da u primjeni ZKG/95 godine nema osnove za utvrđivanje zastare prava na utvrđenje obveze komunalnog doprinosa.

11. Kako je u predmetnoj upravnoj stvari nedvojbeno nastupila zastara prava na utvrđivanje obveze komunalnog doprinosa, ovaj Sud je usvojio žalbu tužiteljice i poništio presudu prvostupanjskog suda, kao i osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.

12. Obzirom da je tužiteljica uspjela u predmetnom upravnom sporu, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, ima pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih tijekom i u povodu spora, stoga je tužiteljici dosuđen zatraženi trošak sastava tužbe i trošak pristupa na ročište od 10. prosinca 2024. (svaka radnja u iznosu od po 1.250,00 EUR) i trošak sastava žalbe (u iznosu od 1.562,50 EUR), odnosno trošak spora u ukupnom iznosu od 4.062,50 EUR (PDV uključen), a koji trošak predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude je odbijen kao neosnovan jer na to ročište njezina opunomoćenica nije pristupila.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 2., članka 117. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić