REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5872/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Goranu Goluži, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u parničnom predmetu tužiteljice LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.657,58 EUR (slovima: dvije tisuće šesto pedeset sedam eura i pedeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,13 EUR od 16. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 3,63 EUR od 16. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR od 16. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR od 16. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,52 EUR od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 3,95 EUR od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 7,13 EUR od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 9,98 EUR od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 3,77 EUR od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,69 EUR od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 16. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 0,03 EUR od 16. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR od 16. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 4,32 EUR od 16. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 8,27 EUR od 16. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 8,66 EUR od 16. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,63 EUR od 16. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 19,67 EUR od 16. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 21,16 EUR od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 18,49 EUR od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 17,90 EUR od 16. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,75 EUR od 16. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 10,70 EUR od 16. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 12,10 EUR od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 14,15 EUR od 16. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 11,82 EUR od 16. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR od 16. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 14,98 EUR od 16. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 18,23 EUR od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 20,72 EUR od 16. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 20,12 EUR od 16. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 26,19 EUR od 16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 24,33 EUR od 16. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 27,50 EUR od 16. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 42,71 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 39,00 EUR od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 51,97 EUR od 16. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 45,39 EUR od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 39,48 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 43,16 EUR od 16. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 52,31 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 43,94 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 44,97 EUR od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 43,93 EUR od 16. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 45,51 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 58,84 EUR od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 62,39 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 75,40 EUR od 16. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 70,83 EUR od 16. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 68,31 EUR od 16. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 58,57 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 58,86 EUR od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 64,18 EUR od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 65,57 EUR od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 65,70 EUR od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 65,92 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 67,03 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 68,65 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 66,90 EUR od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 67,05 EUR od 16. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 65,43 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 62,44 EUR od 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 66,09 EUR od 16. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 67,41 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,88 EUR od 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 61,56 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 70,16 EUR od 16. travnja 2071. do isplate,

- na iznos od 71,01 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 69,35 70 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 64,44 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 61,40 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 69,00 EUR od 16. rujna 2013. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, nadoknaditi tužiteljici LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice LE za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e:

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom tužitelja od 20. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. lipnja 2023. u bitnome navodi da je 2. svibnja 2006. sklopio s prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj: 782977 kojim mu je prednik tuženika odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF obračunato po kupovnom tečaju za devize tuženika važećem na dan isplate, kao i da je tužitelj svoju preuzetu obvezu u cijelosti ispunio. Navodi da je kredit dogovoren uz primjenu promjenjive kamatne stope koju svojom jednostranom odlukom mijenja banka, tj. tuženik te da je kredit ugovoren u valuti CHF. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 2.654,46 EUR, kao posljedica ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog preplaćenog anuiteta, kao i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka uvećano za zatezne kamate od dana donošenja presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti i to stoga što je potraživanje tužitelja u zastari, navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet ove tužbe, a sve kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, navodi da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude, kao i da sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe o ugovoru o kreditu koje su ovom tužbom ocijenjene kao ništetne nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Navodi i da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik prigovara i načinu postavljanja tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 9. lipnja 2023. pa prigovara zastari utuženih iznosa jer je protekao rok iz čl. 230. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao naknada štete, a rok iz čl. 226. ZOO, ako bi se spor kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, a ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, tada je zastarni rok od 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla pa obveza vraćanja dospijeva u trenutku nastupa ništetnosti. Smatra da nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita pa je u individualnom sporu zadatak suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Smatra da je odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora jasna, uočljiva i lako razumljiva i da se o istoj prethodno pregovaralo. Stoga nema govora o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja, a način na koji je kamatna stopa mijenjana, ovisio je isključivo o tržišnim uvjetima. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, ukazuje da se tužitelj prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva te navodi vlastiti izračun visine tužbenog zahtjeva s pripadajućim zateznim kamatama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 20. kolovoza 2024. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev (u skladu s nesporno određenim iznosom od strane tuženika navedenim u odgovoru na tužbu) na način da traži isplatu 2.657,58 eura kao posljedicu ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli.

3.1. U odnosu na navedeno valja ukazati da je tim podneskom tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, i to povećala postojeći. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP-a), sud je dopustio predmetnu preinaku te odlučio kao u izreci rješenja. Naime, tužitelj je navedenu preinaku učinio po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o kreditu broj 782977 (list 6-9 spisa), plan otplate (list 10-11 spisa), prometnu karticu po kreditu (list 12-20 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 21-23 spisa) te je saslušan tužitelj (list 81-82 spisa).

4.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

5. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu ukupno 2.657,58 EUR sa zateznim kamatama, kao posljedica ništetnosti odredaba u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i odredaba u odnosu na valutnu klauzulu.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 782977 u iznosu od 23.000,00 CHF kao i da je ugovorom o kreditu kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, odnosno da je odredbama ugovora ugovorena i valutna klauzula. Isto tako, nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Sporna je valjanost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, tijek zateznih kamata te prigovor zastare.

9. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika kao kreditora 2. svibnja 2006. Riječ je o potrošačkom kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti 23.000,00 CHF obračunate po kupovnom tečaju kreditora za devize važećem na dan isplate. Člankom 2. toč. 1. Ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 6,70% godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 6. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 87 mjeseca, a isti je nenamjenski (čl. 3.). Člankom 9. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužitelj kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 334,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. u mjesecu, počevši od 1. lipnja 2006.

10. Iz otplatne tablice razvidne su uplate tužitelja na ime dospjele glavnice i dospjele kamate.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ponovno se ističe da ista nije sporna među strankama.

12. Tužitelj je saslušan na ročištu 29. travnja 2025. te je naveo da mu je kredit bio potreban radi kupnje osobnog automobila kojeg je koristio u osobne svrhe. Navodi da su mu u poslovnici prednika tuženika rekli da je ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF-u najpovoljniji i najsigurniji. Potom su mu prezentirali unaprijed pripremljeni obrazac ugovora o kreditu te mu je isti ponuđen po principu "uzmi ili ostavi", odnosno bez mogućnosti pregovaranja o uvjetima ugovora o kreditu. Istaknuo je i da ga nitko nije upozorio da bi rata kredita mogla značajno rasti.

13. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje istinitim i vjerodostojnim, jer je tužitelj iskazivao životno i logično, a njegov iskaz je i sukladan sa dokumentacijom u spisu. Iz navedenoga sud zaključuje da tužitelj nije određeno i precizno upozoren na posljedice mogućeg velikog povećanja rata kredita u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te da nije bilo pojedinačnog pregovaranja u odnosu na odredbe unaprijed sastavljenog ugovora od strane tuženika. Uostalom, tuženik nije prigovarao iskazu tužitelja.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014., presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14 te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u određeno navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tamo osmotužene Sberbanke d.d. i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora osmotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tamo osmotužena postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo osmotuženoj prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

15. Navedenim odlukama utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP 03) i člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

15. Člankom 502.c ZPP–a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Imajući u vidu da je ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom citiranom odlukama i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu jer je sklopljen 2. svibnja 2006., donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

17. Uvidom u sami ugovor o kreditu, sklopljen između tužitelja i tuženika, utvrđeno je da isti sadrži sporne odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF (jer je iznos kredita određen kao kunska protuvrijednost i mjesečni anuitet kunska protuvrijednost) kao i o jednostranoj izmjeni ugovorne kamatne stope od strane banke (temeljem Odluke o kamatama i naknadama kreditora - banke).

18. Sporne odredbe sadržane u ugovoru o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

19. Sporni ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti mu je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, tijekom ovog postupka nije dokazao takve okolnosti (čl. 7. i 219. ZPP –a).

20. Tuženik je unošenjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je način njezine promjenjivosti potpuno neodređen (sukladno Odluci tuženika), postupio suprotno načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužitelja doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da je tužitelj na temelju nje mogao znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi mu se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužitelju buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužitelju bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 5,10%. Tuženik je propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužitelju kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njegovo formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

21. Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da je tužitelj potpisao da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora jer prihvaćanje i takve unaprijed formulirane odredbe tuženika, ne čini niti daje spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno Odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi ZZP.

22. Sporna je odredba o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nepoštena slijedom čega je ista u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

23. Ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

24. U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužitelj o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bio obaviješten prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

25. Nadalje, među strankama su sporne i odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. U navedenim člancima određeno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu u jednakim mjesečnim anuitetima obračunato po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća.

26. Sporne odredbe ugovora o kreditu u kojima se glavnica veže uz valutu CHF identične su onima razmatranim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., odnosno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Naime, iz ugovora je razvidno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

27. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka nalaze se na početku ugovora sklopljenog među strankama i lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz odredbi kojima se glavnica veže uz švicarski franak.

28. S obzirom na navedeno, sadržaj sporne odredbe nije bio razumljiv upravo zbog izostanka informacije o riziku o kojem tuženik tužitelja nije upoznao.

29. Tuženik je kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužitelja kao potrošača te ga je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Činjenica da tuženik nije imao zakonom propisanu obvezu dati te informacije, tuženika ne može osloboditi obveze savjesnog i poštenog postupanja u poduzimanju pravnog posla s tužiteljem jer ga obvezuje opće načelo savjesnog i poštenog postupanja.

30. Sama činjenica da u Ugovoru o kreditu postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate o kojoj ovisi obveza tužitelja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim je veći jer tužitelj nije znao za rizik tečaja švicarskog franka, a još je veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a koja je, k tome, i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

31. Priroda i specifičnost valute švicarski franak bila je poznata tuženiku kao banci, ali ne i tužitelju koji ne raspolaže stručnim znanjem niti ga je tuženik kao profesionalac o tome informirao. Stoga je nerazumljivost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz švicarski franak ozbiljan uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tuženik znao za taj rizik, ali tužitelja s istim nije upoznao.

32. Iz dokazanog postupka proizlazi da tuženik nije informirao tužitelja o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF, da su sporne odredbe iz Ugovora o kreditu prema kojima se iznos glavnice kreditne obveze i mjesečnog anuiteta veže uz valutu švicarski franak, tužitelju bile nerazumljive jer mu nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da je tuženik kao banka bio svjestan rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovakvog kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i da je svjesno propustio o tome ga informirati. Sve to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja jer on nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze. Navodi tuženika da se tužitelj trebao sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora, nisu prihvaćeni jer je upravo tuženik taj koji kao jača strana u ovom ugovornom odnosu raspolaže stručnim znanjem o rizicima valutne klauzule i kao takav je, postupajući u skladu s temeljnim načelom savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužitelja kao potrošača te ga je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Tuženik tijekom postupka niti je tvrdio da je tako postupao niti je navedeno ičim dokazao, u smislu čl. 219. ZPP-a

33. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

34. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

35. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su navedene odredbe sadržane Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak te odredba kojom se redovna kamatna stopa mijenja sukladno odluci tuženika ništetne.

36. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

37. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i odredba kojom se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veći anuitet od onoga na koji je imao pravo te je u utuženom razdoblju s osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i ništetne odredbe o ugovornoj klauzuli uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak naplatio veće iznose.

38. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 1111. ZOO, usvojen je zahtjev tužitelja za isplatu traženog iznosa (imajući na umu da tuženik nije osporio visinu postavljenog tuženog zahtjeva). Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđene iznose od dana nakon stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa, jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženikovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa.

39. Naime, tuženik je bio nesavjestan jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja). Također valja reći kako je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzulu i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, a što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije pa zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika.

40. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila jer nije protekao rok od pet godina. Naime, ništetnost spornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli svih ugovora o kreditu u CHF koje je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nudio u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno utvrđena tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

41. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora , Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT) i troškovniku tužitelja (list 54 spisa). Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 100 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 20. kolovoza 2024. i 29. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. - 75 bodova svako) te trošak koji se odnosi na sastav podneska od 20. kolovoza 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT – 100 bodova),odnosno ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 800,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (200,00 EUR) iznosi 1.000,00 EUR.

42. Zatezna kamata dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

43. Tužitelju nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu odluke, s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

44. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

45. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku