REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1028/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Marina Tojčić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 423/2022-2 od 13. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2318/2021-8 od 30. ožujka 2022., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija se prihvaća i ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-423/2022-2 od 13. lipnja 2023. u dijelu kojem je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa preko 314,24 eura/2.367,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama odbijen, kao i u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka, a predmet se u ukinutim dijelovima vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 4.167,73 kune sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose od te glavnice, izuzev zateznih kamata na iznose prireza porezu na dohodak, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u visini 12.500,00 kuna sa zateznim kamatama (toč. I. izreke) te je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos prireza porezu na dohodak, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u visini 6.718,74 kuna sa zateznom kamatom (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom je preinačena prvostupanjska presuda i suđeno da se nalaže isplata 314,24 eura /2.367,70 kuna/ sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose te glavnice, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija te je naloženo tuženiku nakaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 982,94 eura /7.406,00 kuna/ sa zateznim kamatama.
3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je rješenjem ovog suda poslovni broj Revd- 3632/2023-2 od 14. veljače 2024. dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pitanja:
"1. Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće, koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika u radnom sporu, da li takav iznos naknade štete (koji radnik potražuje od osiguratelja) pripada prema bruto ili neto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo?
2. Da li je pravilna odluka suda kojom se tužitelju djelomično dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja (temeljem omjera uspjeha stranaka u parnici) koje je bilo nužno za utvrđenje visine potraživanja koje sud dosuđuje tužitelju, a visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem?".
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske odluke, kako proizlazi iz završnih dispozicija, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva podnio reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izgubljene zarade u bruto iznosu 553,15 eura /4.167,73 kuna/, koja mu je nastala jer je osiguranik tuženika (ovdje umješač na strani tuženika) odvjetnik HŠ, propustio za tužitelja (u drugom predmetu u kojem je bio punomoćnik tužitelja) podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske radi isplate dodatka na plaću za smjenski rad u razdoblju od listopada 2008. do kolovoza 2011. godine, a u međuvremenu je nastupila zastara tog potraživanja. Svedeno na bitno i na dostatno za odlučivanje u ovom stadiju postupka nižestupanjski su sudovi utvrdili odgovornost tuženika u konkretnom slučaju, propuste njegovog osiguranika (ovdje umješača na strani tuženika) te su zaključili da je uslijed propusta umješača na strani tuženika da podnese tužbu radi isplate pripadajućih dodataka za smjenski rad u razdoblju od listopada 2008. do lipnja 2011. godine, iako ga je tužitelj za to opunomoćio, tužitelju nastala šteta u visini izgubljene zarade – neisplaćenih dodataka za smjenski rad, koju bi u sudskom postupku ishodio od svog poslodavca Republike Hrvatske (da je umješač na strani tuženika pravodobno podnio tužbu). Tako su ocijenili da je tuženik, kod kojeg se umješač osigurao za štete počinjene u obavljanju odvjetničke djelatnosti, odgovoran tužitelju za nastalu štetu.
8. Prvostupanjski je sud je tu štetu dosudio u bruto iznosu, dok je drugostupanjski sud, preinačujući djelomično prvostupanjsku presudu izrazio pravno shvaćanje da tužitelja naknada te štete, koju tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja umješača – tužiteljevog punomoćnika opunomoćenog za zastupanje u radnom sporu zbog naplate neisplaćene plaće - pripada u neto iznosu.
9. Upravo u potonjoj dilemi se iscrpljuje prvo revizijom postavljeno pravno pitanje, a u pogledu upravo takvog pravnog pitanja, u predmetu činjenično pravne situacije dostatno podudarne s ovopredmetnom, revizijski je sud izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovnog broja Rev-953/2023-2 od 25. ožujka 2025., koje glasi:
"Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u uvidu razlike plaće koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika u radnom sporu, radniku koji potražuje od osiguratelja naknadu štete u toj situaciji pripada naknada prema bruto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo.".
10. Ovom odlukom revizijski sud reafirmira prethodno citirano pravno shvaćanje pa ocjenjuje da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, preinačujući prvostupanjsku odluku, izrazio pravno shvaćanje o relevantnosti neto iznosa plaće i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev. Međutim, s obzirom na izostanak utvrđenja nespornosti utuženih iznosa u nižestupanjskim odlukama, i, nastavno tome, s obzirom na to da revizijski sud nema ovlast utvrđivanja činjeničnog stanja (koje je pravo pridržano nižestupanjskim sudovima i što će drugostupanjski sud učiniti u ponovljenom odlučivanju), valjalo je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
11. U pogledu drugog postavljenog pravnog pitanja, je prvenstveno za navesti da je drugostupanjski sud, preinačavajući prvostupanjsku odluku, trošak postupka dosudio razmjerno uspjehu u sporu, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP te je pritom u taj razmjer stavio i tužiteljev trošak vještačenja u visini 265,45 eura /2.000,00 kuna/.
12. Međutim, dajući odgovor na drugo revizijom postavljeno pravno pitanje, revizijski sud primjećuje da je sud u pobijanoj odluci ispustio iz vida da je tužitelju, pa makar i za djelomičan uspjeh u sporu, kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu uspjeha, bilo potrebno u cijelosti podmiriti naloženi mu trošak financijskog vještačenja koji trošak mu u tom slučaju mora i biti naknađen, što predstavlja pravno shvaćanje izraženo u nizu odluka ovoga suda (tako u Rev-842/2010-2 od 29. rujna 2010., Rev- 868/2004-2 od 10. studenoga 2004., Rev-1687/2009-2 od 8. travnja 2010., Rev- 473/2023 od 6. lipnja 2023. etc.).
13. Zato ovaj sud zaključuje da je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelju, neovisno o (samo) djelomičnom uspjehu u sporu, trošak tog vještačenja priznao (samo) u razmjernom dijelu, pa je i u pogledu tog dijela zahtjeva pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
14. Drugostupanjski će sud prilikom ponovnog odlučivanja o osnovanosti glavnog dijela tužbenog zahtjeva uzeti u obzir pravno shvaćanje koje je revizijski sud izrazio u pogledu troška postupka, ako se stvore uvjeti za primjenu tog pravnog shvaćanja, odnosno u slučaju konačne odluke o djelomičnom uspjehu u sporu u glavnom dijelu tužbenog zahtjeva.
15. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih (kunske u eurske) iznosa izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
