Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-470/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-304/2024-20 od 29. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-304/2024-20 od 29. studenoga 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopuštena ovrha na temelju Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5104018354 od 7. srpnja 2008. solemniziranog kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz Koprivnice pod brojem OV-908/2008, a koja se ovrha vodi radi namirenja novčane tražbine tužene kod Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-176/2021 te da je tuženica dužna naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.775,00 kn/633,75 €[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.365,58 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenim ovrhe na temelju Ugovora o kreditu od 7. srpnja 2008., koja ovrha je određena Rješenjem o ovrsi broj Ovr-176/2021-2 dana 22. prosinca 2021. na nekretninama tužiteljice, radi namirenja tražbine tuženika.

5. Donošenjem pobijane presude i postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ali je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim, kako to osnovano ističe žaliteljica u žalbi, a i materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju provedenih dokaza je utvrđeno:

- da je Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Ovr-176/21-2 od 22. prosinca određena ovrha na nekretninama ovršenika na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5104018354 od 7. srpnja 2008. solemniziranog kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz Koprivnice pod brojem OV-908/2008, protiv ovršenika LE i AE (ovdje tužiteljice);

- da je tužiteljica kao ovršenica Zaključkom posl. br. 176/2021-10 od 8. travnja 2022. upućena da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog razloga istaknutog u žalbi od 29. ožujka 2022. odnosno stoga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (koja sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenika kao potrošača);

- da tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe navodi da podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ), kojom je propisano da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika odnosno da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave koja sadrži nedopuštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenice (ovdje tužiteljice) kao potrošača;

- da iz uvida u Ugovor o kreditu proizlazi da je zaključen između Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka te CE kao korisnika kredita i EE, kao sudužnika, kojim banka daje korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 101.000,00 u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatom po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj za stambeni kredit uz čvrstu valutnu klauzulu za kupovinu nekretnine. Također, proizlazi da će otplata kredita biti u 420 mjesečnih anuiteta te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja kredita iznosi 5,550% godišnje, a koja se obračunava primjenom proporcionalne metode. Nadalje, čl. 6. Ugovora o kreditu propisano je da će se isti vraćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 545,70 CHF i ugovorene kamate te je ugovorena valutna klauzula;

- da je Saša Šutić 2022. podnio tužbu protiv ovdje tuženika radi isplate iznosa od 127.193,20 kn/16.881,44 € pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora udruge Potrošač jer da je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa da je tuženik primjenom nepoštenih ugovornih odredba stekao bez valjane pravne osnove navedeni iznos s time da je tuženik stekao još i veći iznos zbog nepoštetne odredbe glede promjenjivosti kamatne stope, ali taj iznos ne potražuje navedenom tužbom i taj predmet se vodi kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem P-173/2022. i nije okončan;

- da je povodom žalbe tužiteljice (tamo ovršenice) ukinuto rješenje o ovrsi br. Ovr- 176/2021-2 od 22. prosinca 2021., kao i rješenje br. Ovr-176/2021-15 od 12. lipnja 2023., kojim je odbijen prijedlog AE za odgodu ovog ovršnog postupka.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da budući ovršni sud ima ovlaštenje i obvezu po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredbi potrošačkih ugovora, a isto tako dužan je provjeriti da li je ovršenica potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču provjeriti da li se radi o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe te zbog činjenice da je ukinuto rješenje o ovrsi br. Ovr-176/2021-2 od 22. prosinca 2021., kao i rješenje br. Ovr-176/2021-15 od 12. lipnja 2023., da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da nije dopuštena ovrha na temelju ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5104018354, od 7. srpnja 2008., solemniziranog kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice, pod brojem OV-908/2008, koja se ovrha vodi radi namirenja novčane tražbine tuženika – ovrhovoditelja, kod ovog suda pod brojem Ovr-176/2021.

8. Naime, prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom da nije pravomoćno odlučeno o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja ovdje tuženika, protiv ovršenika ovdje tužiteljice, kao ni o prijedlogu za odgodom ovrhe, te s obzirom da ovršni sud nije primarno provjerio da li je ovršenica ovdje tužiteljica potrošač, da li se radi o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe, da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, radi čega je temeljem odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a, odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

9. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda barem za sada se ne mogu prihvatiti.

10. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 187. st. 1. i 2. ZPP kada je zbog činjenice da je ovrha ukinuta odnosno zbog činjenice da nema ovrhe koju bi se proglasilo nedopuštenom, odnosno zbog nedostatka pravnog interesa odbio tužbeni zahtjev. Suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, ovršenik koji je pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i nakon što je postupak ovrhe obustavljen ili ukinut i dalje ima pravni interes za vođenje parničnog postupka.

11. Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Stavkom 2. istog članka određeno je da se takva tužba može podići kad je posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

12. U ovom konkretnom slučaju, tužiteljica je kao ovršenica upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom Zaključkom posl. br. 176/2021-10 od 8. travnja 2022. zbog razloga istaknutog u žalbi od 29. ožujka 2022. odnosno stoga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (koja sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenika kao potrošača iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona. Obzirom da je tužiteljica temeljem odredaba Ovršnog zakona upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, to se njezin pravni interes pretpostavlja, te isti ne prestaje u slučaju kada se u ovršnom postupku ovrha dovrši, ukine ili obustavi.

13. Slijedom navedenog, tužiteljica koja je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, iako je ovrha dovršena, ukinuta ili obustavljena. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020.)

14. Prema tome, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio odredbu čl. 187. st. 2. ZPP budući da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljici nedostaje pravni interes za vođenje postupka.

15. Postojanje pravnog interesa predstavlja procesnu pretpostavku za dopuštenost tužbe pa je u takvoj situaciji prvostupanjski sud ukoliko je smatrao da nema pravnog interesa trebao odbaciti tužbu, a ne odbiti tužbeni zahtjev kada nije ulazio u meritum spora.

16. Slijedom toga, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 373 a ZPP jer prvostupanjski sud nije utvrđivao osnovanost zahtjeva tužiteljice pa to ne može utvrđivati niti ovaj drugostupanjski sud.

17. Stoga, iako je u ovom predmetu prvostupanjska presuda jednom već bila ukinuta, a u čl. 366. a ZPP-a propisana je zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud kao drugostupanjski nije imao drugih procesnih ovlasti nego prvostupanjsku presudu ukinuti po drugi put. Naime, zbog povrede odredaba parničnog postupka koju je sud prvog stupnja učinio može se primijeniti samo čl. 369. st. 1. ZPP-a te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Drugih procesnih ovlasti kojima bi ovaj sud sanirao povredu procesnih pravila sukladno ZPP-u nema jer bi drugačijom odlukom bilo povrijeđeno pravo tužiteljice na pošteno suđenje.

18. Isto tako, drugostupanjski sud ne može niti primjenom čl. 373. b st. 6. ZPP-a donijeti odgovarajuću odluku, s obzirom na povrede zakona koje je učinio sud prvog stupnja i koje su prethodno opisane budući da ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica nema interes za vođenje postupka, tada tužbu rješenjem odbaciti, a ne pogrešno odbiti tužbeni zahtjev ne ulazeći meritorno u predmet spora. Stoga, kada bi ovaj sud kao drugostupanjski temeljem čl. 373. b st. 6. ZPP-a i proveo raspravu radi otklanjanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ne bi se mogle otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je učinio sud prvog stupnja.

19. Stoga bi pravo na "rješavanje" spora zabranom (ponovnog) ukidanja presude bilo povrijeđeno jer spram tužiteljice spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na njezin tužbeni zahtjev te bi takvim neukidanjem prvostupanjske presude bila narušena sama bit prava na sud te bi pretjerani formalizam naštetio pravičnosti postupka, a nerazumna i posebno stroga primjena proceduralnog pravila neopravdano bi ograničila tužiteljičin pristup sudu.

20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

21. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 3. ZPP), a odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će najprije, imajući u vidu stajališta ovog suda izražena u ovom rješenju otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem i odlučiti meritorno o tužbenom zahtjevu, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima, upotpuniti činjenično stanje i novom odlukom, koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 8. ZPP jasnim i valjanim razlozima, odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić