Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1453/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Gradišek predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, suca izvjestitelja i članice vijeća i Željke Rožić Kaleb, članice vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice PK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice SK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Hrvoju Pažinu, odvjetniku iz Zlatara, protiv tužene LK, bez prebivališta u [adresa], sa stanom u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi predaje nekretnina u posjed, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-1196/2022-21 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice LK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-1196/2022-21 od 22. prosinca 2023. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici predati u posjed I i II tužiteljicama slobodnu od svih njezinih stvari nekretninu kč. br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, kuća, [adresa] i garaža ukupne površine 1259 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i naknaditi I i II tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 573,79 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženica, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), i predlaže da se pobijana presuda ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP , kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP , utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Naime, nesporno je da su I i II tužiteljice suvlasnice predmetnih nekretnina u kojima tuženica drži svoje stvari na temelju čega smatra da joj pripada pravo na posjed, s obzirom na činjenicu da je s ocem I i II tužiteljica za vrijeme njihovog braka neko vrijeme živjela u toj kući.

8. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema odredbi čl. 162. st. 1. istog Zakona da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

9. Tužiteljice su dokazale suvlasništvo predmetne nekretnine izvodom iz zemljišnih knjiga, dok tuženica nije dokazala da bi imala pravo na posjed te nekretnine.

10. Nesporno je da su tuženica i otac I i II tužiteljica u braku od 2017. godine, te da je u tijeku brakorazvodna parnica, međutim, sama činjenica da su stranke bile u braku ne dokazuje tuženičino pravo na posjed predmetne nekretnine na temelju bračne stečevine.

11. Naime, iz iskaza svjedoka RK proizlazi da je on predmetnu kuću sagradio sa svojom prijašnjom pok. suprugom, te je u njoj živio sve do 2009. godine, kada mu je supruga umrla, a sa tuženicom se vjenčao 2017. godine, te prvo živio u [adresa] kod tuženice, a onda u predmetnoj kući, te je tuženica povremeno dolazila k njemu živjeti u kuću. Sva ulaganja u kuću izvršio je sam svojim sredstvima, budući da je on radio u inozemstvu, a tuženica nigdje nije radila, niti ne radi, te je on pomaže i svaki mjesec daje 300,00 eura da ima od čega živjeti. Nakon što je tuženica došla živjeti k njemu u predmetnu kuću dolazilo je između njih do verbalnih sukoba, a tuženica se posvađala i sa I tužiteljicom i nasrnula na nju, zbog čega se vodio kazneni postupak, te je dobila zabranu približavanja njegovoj kćeri, a isto tako je nasrnula i na njega zbog čega je završila u zatvoru.

12. I sama tuženica je u svom iskazu navela da je otac I i II tužiteljica kupovao stvari za kuću, te je uređivao dok je radio u [adresa] 9 mjeseci, a njoj je slao skupu odjeću, parfeme i nakit, te je kad se vratio uređivao kuću a ona mu je pomagala i kuhala, a nakon što je završila u zatvoru slao joj je stvari i pomagao te joj još uvijek pomaže novčano, ali unatoč svemu ona ne želi izaći iz predmetne kuće jer je ta kuća dio njezinog života.

13. Iz takvih iskaza svjedoka i tuženice ne proizlazi da bi tuženica imala pravo na posjed u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP niti je to ona dokazala.

14. Pri tome, neosnovano tuženica navodi da ona ima pravo zadržanja, u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZVDSP, budući da nije dokazala da je ulagala u predmetnu kuću, te da bi na temelju toga imala bilo kakve nužne i korisne troškove koje je imala tijekom posjedovanja stvari, s obzirom upravo na činjenicu da je sama izjavila da je radove u kući i ulaganja u kuću vršio isključivo otac I i II tužiteljica.

15. Prema tome, takvi navodi tuženice su neosnovani, jer ona nema pravo zadržanja na ime naknade nužnih i korisnih troškova s obzirom da te troškove nije ni imala, niti je to dokazala.

16. Stoga je tuženica dužna predati I i II tužiteljicama nekretninu slobodnu od njenih stvari, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženice nisu osnovani.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek