Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-58/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja SC IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. i drugo tužiteljice SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koji su oboje zastupani po punomoćniku Željku Baranoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Čavić & partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja P-143/2022-9 od 13. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovnog broja P- 143/2022-9 od 13. listopada 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I kojim je tuženica obvezana prvo i drugo tužiteljima solidarno isplatiti iznos od 60.800,00 eura u protuvrijednosti kuna, kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom II izreke, te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja, koji glasi:

„ Nalaže se tuženici EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , da tužiteljima,IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], i SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], solidarno isplati iznos od 60.800,00 eura, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se prvo i drugo tužiteljima naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.585,68 €, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske presude, pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvo i drugo tužiteljima naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.694,51 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je usvojen tužbeni zahtjev te je tuženici naloženo prvo i drugo tužiteljima isplatiti iznos od 60.800,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude, dok su tužitelji odbijeni sa više postavljenim zahtjevom za isplatom do iznosa od 76.800,00 eura u kunskoj protuvrijednost ( točka I. izreke ). Točkom II. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tuženica u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženicima isplatiti 60.800,00 eura, te u pogledu odluke o troškovima postupka ( točka II/ izreke ) zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te naloži tužiteljima da tuženici naknade troškove postupka s pripadajućim kamatama. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja za isplatom 76.800,00 eura, koji polazi od činjeničnih navoda tužbe da se tuženica prema usmeno sklopljenom ugovoru o darovanju financijskih sredstava sa tužiteljima obvezala sklopiti ugovor o pravu doživotnog plodouživanja i upisati to pravo u zemljišne knjige, ili na tužitelje prepisati dio nekretnine ( u naravi stan na prvom katu i garažu ) uz sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju prvo i drugo tužitelja.

5. Ispitujući pobijanu presudu, drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi iznesenim razlozima presude, te nisu izneseni razlozi presude o odlučnim činjenicama. Također, prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu pri čemu nije primijenio niti jednu odredbu materijalnog prava pa je počinjena povreda propisana odredbom čl. 356. ZPP-a.

6. Iz provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženica kćerka tužitelja iz prvog braka, a drugo tužiteljica supruga prvo tužitelja,

- da je tuženica temeljem ugovora o kupoprodaji od 26. studenog 2019. kupila nekretninu u [adresa], za kupoprodajnu cijenu od 180.000,00 eura,

- da je kupoprodajna cijena isplaćena u većem dijelu putem kreditnog zaduženja tuženice kod banke u iznosu od 125.000,00 eura, dok je ostatak plaćen gotovinskom uplatom od 55.000,00 eura koja se sastojala od 1.500,00 eura isplaćenog prodavateljima s osnove kapare te 53.500,00 eura plaćenog pri ovjeri potpisa ugovora,

- da je gotovinski novčani iznos od 55.000,00 eura tuženica dobila nesporno od prvo i drugo tužitelja, koji su osim tog platili i 5.800,00 eura na ime poreza na promet nekretnina,

- da su prvo i drugo tužitelji raspolagali novčanim sredstvima jer su netom prije kupnje nekretnine u [adresa] od strane tuženice, prodali svoju nekretninu u Sesvetama za iznos od 122.000,00 eura,

- da nekretninu u [adresa], čini veća obiteljska kuća u kojoj osim prostora u kojem zasebno i odvojeno žive tužitelji i tuženica, živi u potkrovlju i majka tuženice BC ( bivša supruga prvo tužitelja ), a u nekretnini se nalazi i poslovni prostor,

- da tuženica ne osporava tužiteljima pravo posjedovanja dijela nekretnine na kojem žive ( polukata koji je ujedno etaža kuće ), a tužitelji ne plaćaju stanarinu niti drugi oblik naknade tuženici,

- da tužitelji u tužbi ističu kako su tuženici darovali financijska sredstva sa nametom ( uvjetom ) da odmah nakon kupnje nekretnine sklope ugovor o pravu doživotnog plodouživanja dijela kupljene nekretnine, da bi potom u iskazu na ročištu 13. srpnja 2022. iskazali da su nakon darovanja trebali steći vlasnička prava na polukatu kuće i jednoj od garaža,

- da tuženica ne spori primitak novčanih iznosa koji su predmetom postupka, pri čemu navodi da je bila riječ o darovanju bez nameta ili uvjeta te da je tužba posljedicom naknadno poremećenih odnosa između stranaka, a tužiteljima ne osporava posjed nekretnine.

7. U postupku je sporna priroda obveznopravnog odnosa između stranaka, obzirom da tužitelji tvrde da su ugovor o darovanju sklopili sa nametom, a tuženica da je bila riječ o darovanju bez nameta, kao i pitanje osnovanosti vraćanja novčanog iznosa od 60.800,00 eura, pri čemu nije sporno da je tuženica taj iznos primila kao dar.

8. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka u sklopu obrazloženja, ukazujući na provedene dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka CC, BC i NC, bez pozivanja na bilo kakvu materijalno pravnu normu, utvrđuje tužbeni zahtjev osnovanim za iznos od 60.800,00 eura, a koji tuženica pobija žalbom. Takvu odluku obrazlaže stajalištem da stranke različito tumače sveukupni dogovor, vezan uz vlasništvo kuće koji smatra da može biti prihvatljiv kada se radi o poslovima između roditelja i djece. Međutim, kako pisani ugovor između stranaka izostaje, prvostupanjski sud pronalazi prihvatljivim tumačenje tužitelja da tuženoj nisu učinili dar, već financijski doprinijeli realizaciji zajedničke odluke o kupnji predmetne kuće, a kako je nesporan i dogovor o korištenju pojedinih etaža kuće, financijski doprinos tužitelja od 60.800,00 eura ne smatra besplatnim pravnim poslom kako tužena tvrdi, pa kako tužena uskraćuje sudjelovati u izradi dokumenata koji bi dovršili cjelokupan dogovor stranaka čiji je smisao stjecanje vlasničkog prava tužitelja na etaži koju koriste, kao i garaži po dogovoru stranaka, pronalazi osnovanim obvezno pravno potraživanje tužitelja u iznosu od 60.800,00 eura.

9. Preostali dio potraživanja do ukupno zatraženog iznosa od 76.800,00 eura ( koji nije predmetom žalbe ) prvostupanjski sud odbija, nakon čega donosi odluku o troškovima postupka gdje svaka stranka snosi svoje troškove. I odluku o troškovima prvostupanjski sud ne temelji niti na jednoj odredbi procesnog ili materijalnog prava, a navodi da ju donosi obzirom da je presuda razriješila njihov cjelokupni dogovor, koji su do sukoba koji je i inicirao parnicu, po ocjeni suda stranke utoliko elastičnije dogovarale oslanjajući se na rodbinsku povezanost i dobre odnose.

10. Navedeno stajalište i obrazloženje prvostupanjskog suda na kojem je utemeljio donesenu odluku ( da zbog izostanka pismenog ugovora nije riječ o ugovoru o darovanju već financijskom doprinosu tužitelja realizaciji zajedničke odluke o kupnji kuće ) je nejasno i proizvoljno odnosno arbitrarno, a proizlazi iz nedostatnosti razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke, te činjenice da prvostupanjski sud nije ispunio primarnu zadaću u pogledu primjene i tumačenja materijalnog prava na konkretan slučaj.

11. Drugostupanjski sud ukazuje da je zabrana arbitrarnosti, kao jedno od jamstva prava na pravično suđenje, bliska pravu na obrazloženu sudsku odluku, koja podrazumijeva pozitivnu obvezu sudova da u odlukama navedu razloge kojima su se vodili pri njihovom donošenju, i koja nužno proizlazi iz primjene materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Kako prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje nije primijenio niti jednu materijalno pravnu normu, donesena prvostupanjska odluka je arbitrarna te ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge, a kako pravilno i osnovano ukazuje i tuženica žalbenim navodima.

12. U odnosu na sporno pitanje pravne prirode odnosa između stranaka, tužitelji u tužbi navode da su sa tuženicom sklopili usmeni ugovor o darovanju s uvjetom odnosno nametom u vidu obveze sklapanja ugovora o doživotnom plodouživanju stana na prvom katu i garaže te upisivanja tog prava u zemljišne knjige ( čl. 484. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO), a koji navodi su u skladu i sa ovjerenom izjavom o raskidu usmenog ugovora o darovanju s nametom od 7. ožujka 2022. ( str. 16-18 spisa ).

13. Međutim, iskazima danim u sklopu prvostupanjskog postupka prvo i drugo tužitelji nisu potvrdili tvrdnje iznesene u navodima tužbe, već navode da je dogovor bio da nakon darovanja novčanih sredstava steknu vlasnička prava na polukatu kuće i jednoj od garaža.

14. Tuženica s druge strane u postupku ne spori da je kuću u [adresa] kupila većinskim dijelom putem kreditnog zaduženja na vlastito ime, a ostali dio isplatila prodavateljima gotovinskom uplatom koju je nesporno primila od strane prvo tužitelja ( svog oca ) i drugo tužiteljice ( njegove sadašnje supruge ), te da se radilo o ugovoru o darovanju ( čl. 479. ZOO-a) gdje nije dogovoren nikakav namet ili uvjet, pri čemu nije sporno da je dogovor stanaka bio da tužitelji uđu u posjed dijela nekretnine što su isti i učinili i što im tuženica onda kao niti danas ne osporava.

15. Ugovor o darovanju u smislu čl. 479. ZOO-a predstavlja dvostrani, besplatni i sporazumni (konsenzualni) pravni posao u sklopu kojeg se darovatelj obvezuje prepustiti obdareniku bez protučinidbe određeno imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

16. Takav ugovor se može sklopiti i s nametom pri čemu se uglavkom o nametu može obvezati obdarenika da u korist darovatelja, u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži ( čl. 484. ZOO-a ).

17. Nadalje, ugovor o darovanju nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku ( čl. 482. st. 1. ZOO-a), iz čega proizlazi da ugovor o darovanju koji se odnosi na pokretnine odnosno novčana sredstva može biti sklopljen u usmenom obliku, dok ugovaranje nameta kojim bi se reguliralo pravo vlasništva ili suvlasništva na određenoj nekretnini, ili pak pravo doživotnog plodouživanja, mora nužno ispunjavati formalni uvjet propisanog oblika iz čl. 482. st. 1. ZOO-a.

18. Kako iz činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku nije sporno da stranke pitanje vlasničkih ili suvlasničkih prava na nekretnini nisu regulirale u pismenom i propisanom obliku, to nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za sklapanjem ugovora o darovanju s nametom u pogledu stjecanja suvlasničkih prava, niti iz provedenog postupka proizlazi da bi stranke sklopile ugovor u smislu čl. 484. ZOO-a. Pri tome valja ukazati da čak i da su tužitelji u postupku dokazali namjeru stranaka u pogledu sklapanja ugovora o darovanju s nametom usmjeren na stjecanje vlasničkih prava ( a što nije slučaj), takav ugovor sklopljen uslijed nedostatka strogo formalno propisanog oblika iz čl. 482. st. 1. ZOO-a bi doveo do posljedice propisane čl. 322. ZOO-a.

19. Da su stranke u konkretnom slučaju sklopile ugovor o darovanju u smislu čl. 479. ZOO-a te nisu ugovorile namet ili uvjet, osim iskaza tuženice i svjedokinje BC, potvrđuje i iskaz svjedokinje CC, agentice u posredovanju nekretnina, koja je bila pristupna prilikom isplate dijela kupoprodajne cijene gotovinom, i koja je iskazala da je tužitelja upozorila da se izlaže svojevrsnom riziku ako nekretnina glasi samo na tuženicu, na što joj je isti ponovio motive koje je i ranije iznio, a riječ je o želji za zajedničkim životom odnosno životom u neposrednoj blizini tuženice koja mu je kćer.

20. Stoga iz izvedenih dokaza i činjeničnog stanja koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, proizlazi da su stranke u konkretnom slučaju sklopile ugovor o darovanju u smislu čl. 479. ZOO-a, a ne ugovor o darovanju s nametom kako tvrde tužitelji.

21. Polazeći od takvog utvrđenja i postojanja obveznopravnog odnosa između stranaka koji se temelji na odredbi čl. 479. ZOO-a, pri čemu nije ugovoren uglavak o nametu ( čl. 484. ZOO-a ), izjava o raskidu usmenog ugovora o darovanju s uvjetom ( nametom ), ovjerena od strane javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, broj OV-2321/2022 dana 7. ožujka 2022., ne predstavlja osnovu temeljem koje bi tužitelji mogli ostvarivati pravo na isplatu novčanog iznosa danog tuženici temeljem čl. 479. ZOO-a, pri čemu isti u konkretnom slučaju nisu postavili tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje opoziva darovanja niti su dokazali postojanje pretpostavki za opoziv sukladno čl. 493. ZOO-a.

22. Slijedom iznesenog je primjenom čl. 373. a st. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

23. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijane presude.

24. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a tuženica je u cijelosti uspjela u parnici, to joj temeljem odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022,, u nastavku: Tarifa ), vrijednosti predmeta spora i zahtjeva za naknadom troškova ( str. 35 spisa ), pripada pravo na nagradu i naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.585,68 €, a koji se odnose na:

- trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife sa pripadajućim porezom temeljem Tbr. 42. Tarife u zatraženom iznosu od 955,60 €,

- trošak pristupa na ročišta 8. lipnja 2022. i 13. srpnja 2022., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari temeljem Tbr. 9.1. i Tbr. 42. Tarife, u zatraženom iznosu od 955,60 € za svako ročište, ukupno 1.911,20 eura po toj osnovi,

- trošak pristupa na ročište 8. lipnja 2022. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, temeljem Tbr. 9.2. i 42. Tarife, u iznosu od po 718,88 €.

25. U odnosu na zatraženi trošak valja ukazati da tuženica prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora ( 76.800,00 eura ) za pojedinu radnju ostvaruje pravo na 578 bodova što sa vrijednosti boda od 1,99 €/15,00 kn ( Tbr. 50. Tarife ) čini iznos od 1.150,22 € odnosno 1.437,77 € sa pripadajućim porezom ( Tbr. 42 Tarife). Međutim, kako je tuženica troškovnikom zatražila manje iznose od pripadajućih, da sud i prilikom odluke o naknadi troškova postupka odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva ( čl. 2. st. 1. i čl. 164. ZPP-a) to je istoj valjalo dosuditi iznose u granicama zatraženog.

26. Tuženici su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđeni i troškovi žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.694,51 €, koji se odnose na trošak sastava žalbe u zatraženom iznosu od 1.194,51 € temeljem Tbr. 10.1 Tarife, te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 €.

U Zagrebu 03. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić