Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1575/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Gradišek, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, suca izvjestitelja i članice vijeća, te Željke Rožić Kaleb, suca i članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 395/2022-61 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 395/2022-61 od 3. siječnja 2025. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3912916 od 8. veljače 2007. godine, sklopljenog između stranaka, u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 22.769,56 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća (čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (čl. 2. Ugovora o kreditu), te se nalaže tuženiku po osnovi preplaćenih kamata isplatiti iznos od 1.265,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u toč. II. izreke prvostupanjske presude, te na ime stečajnog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 4.101,89 eura, sa zakonskim zateznim kamatama pobliže označenim u toč. III. izreke prvostupanjske presude, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.515,45 eura sa zakonskim zateznim kamata, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu na temelju kojih je glavnica vezana uz valutu CHF, te odredbe kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a posljedično tome isplata iznosa od 1.265,02 eura i iznosa od 4.101,89 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

6. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim označene odredbe ugovora o kreditu s obzirom na vezanost na pravna utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine i Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP, zbog čega nije provodio dokaze predložene po tuženiku, a to je saslušanje svjedoka JF, djelatnika tuženika i javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa, na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi, s obzirom na navod suda da dokaze saslušanjem tih svjedoka nije potrebno provoditi te da neprovođenje tih dokaza nije dovelo do povrede načela jednakosti stranaka.

7. Međutim, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1279/22-2 od 14. veljače 2023. godine je u odnosu na postavljeno pitanje: "Može li se sud pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnih postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku?" – zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 76/03 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako sud na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (djelatnice tuženika), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

8. Ovakvo shvaćanje je također podudarno i shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine, da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, budući da bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

9. U ovom je predmetu tuženik tijekom postupka predložio saslušanje svjedoka JF, djelatnika tuženika i javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa, radi utvrđenja da se o odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, te da su tužitelju u predugovornoj fazi i u vezi sa sklapanjem konkretnog ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive.

10. Slijedom iznijetog ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističe tuženik tvrdnjom kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a da je prvostupanjski sud zanemario sve dokaze tuženika, koje nije bilo dopušteno dokazivati o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretnih ugovornih odredbi, što je predmet pojedinačnih postupaka, a ovakvim postupanjem tuženik je doveden u poziciju grubog kršenja temeljenog prava na pravično suđenje.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te radi točnog utvrđenja činjenica pojedinačnog pregovaranja saslušati djelatnicu tuženika predloženu po tuženiku i nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

13. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 3. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek