Poslovni broj: Usž-2231/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, u postupku određivanja sudske pristojbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1850/2024-14 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1850/2024-14 od 28. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja toga suda, poslovni broj: Us I-1850/2024-11 od 1. travnja 2025., kojim je tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu, prvostupanjsku presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 185,81 eura, sukladno članku 28. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23. – dalje: ZSP).
2. Tužiteljica je protiv pobijanog rješenja suda podnijela žalbu osporavajući u bitnom utvrđenu obvezu na plaćanje sudske pristojbe. U bitnome navodi da u predmetnom sporu postoje razlozi za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe temeljem članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a. Ukazuje i na odredbu točke 17. istog članka ZSP-a. Navodi također da je rješenje nezakonito jer se ne može ispitati i u biti dezavuira značaj samog suda i upravnog spora, te smatra nelogičnom tvrdnju da se ne radi o pravima iz sustava socijalne skrbi, s obzirom da se upravni sporovi upravo vode o pravima i obvezama građana. Smatra da sud donošenjem takvog rješenja zanemaruje Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90. do 5/14. – dalje: Ustav), Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01. do 144/20. – dalje: ZoLP(R)S), Statut Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 23/16. – dalje: Statut), kao i Europsku socijalnu povelju, te članak 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) i obvezu da sudi ne samo temeljem propisa hrvatskog zakonodavstva, već i na temelju pravne stečevine Europske unije i međunarodnih ugovora. Poziva se na članak 16. Europske socijalne povelje i Dodatnog Protokola ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj: 15/02.), kojim je uređeno pravo obitelji na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu. Upućuje na analogno primjenjivu odluku Ustavnog suda RH, poslovni broj: U- III/815/2013 od 8. svibnja 2014., u kojoj je razmatran zahtjev podnositelja za priznavanje prava na pomoć za opremu novorođenog djeteta te utvrđeno da je riječ o odluci donesenoj u okviru socijalne politike Grada Zagreba. Nadalje navodi da je Ustavni sud i u odluci poslovni broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. naveo da mjera roditelj odgojitelj propisana odlukom Grada Zagreba ulazi u mjere socijalne politike iz članka 62. Ustava, te smatra da sud proturječi obvezujućem pravnom shvaćanju izraženom u toj odluci. Smatra da je novčana pomoć građaninu socijalno pravo, te ističe da se korisnicima predmetne novčane pomoći uplaćuju i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te se razdoblje korištenja novčane pomoći uračunava u mirovinski staž, koje pravo je ona ostvarila. U prilog shvaćanja da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti i odredbu članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, jer je predmetni upravni spor pokrenula radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i to prava na mirno uživanje vlasništva te prava na zaštitu obiteljskog i privatnog života i socijalnog prava, upućuje na pitanja za stranke dostavljena od strane Europskog suda za ljudska prava u predmetu Zorica Golomejić protiv Hrvatske po zahtjevu broj:
9461/24, a koji se odnosi na predmetnu Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), odnosno mjeru roditelj odgojitelj. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i pobijano rješenje suda ukine, odnosno preinači na način da se njezin prigovor usvoji i rješenje o sudskoj pristojbi poništi. Potražuje i naknadu troškova za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema podacima spisa nije sporno da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1850/2024-3 od 12. lipnja 2024. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika od 8. ožujka 2023. u dijelu izreke u kojem je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, koja presuda je potvrđena presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3606/2024-2 od 26. veljače 2025., a kojom je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana.
5. Prema odredbi članka 22. stavka 1. ZSP-a pristojbe u upravnom sporu plaćaju se samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
6. Imajući u vidu izneseno, a što žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, tužiteljica je pravilno obvezana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu, prvostupanjsku presudu i žalbu, u iznosima određenim prema Tar. br. 29. stavak 1. i 5. i Tar. br. 30. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.).
7. Pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, prema kojoj su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke o pravima iz obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, nije osnovano. Prema pravnom shvaćanju i ustaljenoj praksi ovoga Suda u konkretnom slučaju ne radi se o postupku koji je pokrenut i u kojem je odlučeno o pravu tužiteljice iz mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja niti se radi o nekom pravu iz područja socijalne skrbi u smislu odredaba Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 18/22., 119/22., 71/23. i 156/23.). Prema odredbi članka 3. toga Zakona, socijalna skrb organizirana je djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, a obuhvaća prevenciju, pomoć i podršku pojedincu, obitelji i skupinama u svrhu unaprjeđenja kvalitete života te poticanje promjena.
8. U tom smislu, status roditelja odgojitelja – novčana pomoć za roditelja odgojitelja nije vezan ni za kakav socijalni (materijalni) status i predmetna novčana pomoć obračunava se i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, što sve upućuje na to da se ne radi o socijalnoj naknadi, već o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti sukladno svojim mogućnostima, ali i oduzeti, te ista nije regulirana nekim važećim zakonom u Republici Hrvatskoj niti propisana kao pravo u sustavu socijalne skrbi. Okolnost da priznavanjem statusa roditelja odgojitelja korisnik stječe, između ostalog, određena prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, nije dostatna za zaključak da je tužba podnesena radi ostvarenja tih prava, pa da bi s tog osnova tužiteljica bila oslobođena plaćanja sudske pristojbe.
9. S obzirom na nedvojbenu odredbu članka 11. stavka 1. točke 16. ZSP-a, polazeći od ocjene da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o socijalnoj skrbi kakvu na umu ima Zakon o socijalnoj skrbi, činjenica što se radi o mjeri socijalne politike Grada Zagreba nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke o obvezi plaćanja sudske pristojbe.
10. Isto tako nije osnovano pozivanje tužiteljice na odredbu članka 11. stavka 1. točke 17. ZSP-a, kojom je propisano da su od plaćanja pristojbi oslobođene stranke koje pokreću postupke za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata. U predmetnom slučaju ne radi se o postupku pokrenutom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi zaštite navedenih prava i sloboda, a pitanja dostavljena od Europskog suda za ljudska prava za stranke u predmetu na koji se tužiteljica u žalbi poziva ne ukazuju na drukčiji zaključak, budući da ista predstavljaju sredstvo prikupljanja informacija.
11. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, žalbeni navodi nisu osnovani niti od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Stoga je na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
12. Kako je žalba tužiteljice odbijena, valjalo je odbiti i zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu, 3. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
