REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-283/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice C (nom. P) ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Safeta Ramić Pozderac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-85/2023-2 od 12. lipnja 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2085/17-48 od 27. prosinca 2022., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 18. studenog 2016. između tuženika CP kao davatelja uzdržavanja i pok. PP kao primateljice uzdržavanja, ovjeren pred javnim bilježnikom Ivanom Parlovom pod brojem Ov-11169/16., dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 89.375,00 kn/ 11.862,10 eura.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 18. studenog 2016. između tuženika CP kao davatelja uzdržavanja i pok. PP kao primateljice uzdržavanja, ovjerenog pred javnim bilježnikom Ivanom Parlovom pod brojem Ov- 11169/16 i naloženo je tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 8.461,08 eura, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4395/2024- 4 od 29. listopada 2024., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-85/2023-2 od 12. lipnja 2024. u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
"a) Je li pravni posao (ugovor), u odnosu na kojeg je u sudskom postupku utvrđeno da je sklopljen uslijed nedopuštene pobude stranke te da je shodno navedenom isti „bez učinka“ (sukladno stipulaciji iz članka 273. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima), ništetan ili je takav pravni posao nepostojeći?
b) Jesu li ništetni pravni poslovi, ili pojedine ugovorene odredbe pravnog posla za koje je utvrđeno da su ništetne, ujedno i pravni poslovi, odnosno odredbe, bez pravnog učinka među strankama pravnog posla (ugovora)?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužiteljica je podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, a u revizijskoj fazi postupka je sporno je li takav ugovor koji je zaključen uz nedopuštenu pobudu ništetan ili nepostojeći.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je tuženik kao davatelj uzdržavanja sa svojom majkom kao primateljicom uzdržavanja 18. studenog 2016. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju (dalje: ugovor) te joj je pružao pomoć i njegu još i prije sklapanja tog ugovora,
- da je majka tuženika bila teško bolesna i bilo je izvjesno da će uskoro umrijeti,
- da je 3 tjedna nakon sklapanja ugovora majka umrla,
- da je tužiteljica živjela na katu kuće koja je bila vlasništvo sada pokojne primateljice uzdržavanja (inače njezine bake) u stanu koji je tužiteljica uredila, a primateljica uzdržavanja je živjela u prizemlju,
- da tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti ugovora iz dva razloga: tvrdi da je tužiteljica vlasnica stana u obiteljskoj kući koji je predmet navedenog Ugovora tj. da se radi o otuđenju tuđe stvari i da je riječ o nedopuštenoj pobudi za zaključenje Ugovora jer da ju je na takav način primateljica uzdržavanja željela isključiti iz nasljeđivanja.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) i čl. 273. st. 2. ZOO zaključivši da je ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude, a to je da se tužiteljicu isključi iz nasljeđivanja (a ne iz razloga osiguravanja pomoći i njege koju je primateljica uzdržavanja ionako primala). U odnosu na drugi tužbeni navod da je riječ o stanu u vlasništvu tužiteljice, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica samo adaptirala stan na katu te da s obzirom na nedostatak dokaza o tome da je volja prednice tuženika bila da tužiteljica stekne vlasništvo stana, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva građenjem sukladno čl. 155. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP).
11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev pozivom na čl. 273. st. 2. ZOO, jer prema shvaćanju tog suda ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude je bez pravnog učinka među ugovornim stranama, on predstavlja pravno nepostojeći pravni posao pa slijedom toga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a time ni ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO.
12. Mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) glase:
Članak 273.
(1) Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.
(2) Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. (3) Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja. (4) Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora.
13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovor o darovanju zbog, između ostalog, nedopuštene pobude izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:
"Dakle, prema jasnoj i izričitoj odredbi čl. 273. st. 3. ZOO, posljedica zaključenja besplatnog ugovora, kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključe, jest da je takav ugovor bez pravnog učinka."
13.1. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.
13.2. Stoga, u konkretnom slučaju, Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 285. st. 1. ZOO odnosno čl. 273. st. 3. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.)."
14. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj: Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021. prihvaća i ovo vijeće revizijskog suda pa je i odgovor na postavljena pitanja sadržan u gore citiranom pravnom shvaćanju.
15. Iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da ugovor, koji je sklopljen iz nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati, nije ništetan već je bez učinka kao što je i propisano čl. 273. st. 2. ZOO-a.
16. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 273. st. 2. ZOO-a upravo je propisana druga pravna posljedica odnosno ta odredba propisuje upravo to da je ugovor koji je sklopljen zbog nedopuštene pobude bez učinka kako je sud već i izrazio pravno shvaćanje u gore navedenoj odluci Vrhovnog suda RH.
17. Budući da je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021., ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je valjalo na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
