REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1523/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, zastupanog po punomoćniku ŠU, mag. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2516/2022-2 od 5. prosinca 2023. i rješenja istog suda broj Gž R-2516/2022-3 od 5. prosinca 2023., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-658/2020-20 od 5. siječnja 2022. te djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje i dopunsko rješenje istog suda broj Pr-658/2020-25 od 9. svibnja 2022., u sjednici održanoj 3. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Revizija se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-658/2020- 20 od 5. siječnja 2022., je suđeno:

„I./ Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljici ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.789,98 kuna bruto sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:“ (…),

dalje su u nastavku te točke izreke određene zatezne kamate na pojedinačne iznose te glavnice te je dalje, u sljedećoj točki izreke, izrečeno:

„II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplati iznos od 1.368,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi: „ (…),

dalje su u nastavku te točke izreke određene zatezne kamate na pojedinačne iznose te glavnice te je dalje, u sljedećoj točki izreke, izrečeno:

„III./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.262,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.

1.1. Dopunskim je rješenjem i rješenjem istog prvostupanjskog suda, poslovnog broja Pr-658/2020-25 od 9. svibnja 2022., riješeno:

„I./ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ročišta za objavu presude sa PDV-om u iznosu od 625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja dopunskog rješenja do isplate, kao neosnovan.

II./ Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske odluke o trošku podneska od 7.1.2022. sa PDV-om u iznosu od 234,38 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja dopunskog rješenja do isplate.“.

2. Drugostupanjskom presudom, Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 2516/2022-2 od 5. prosinca 2023., je suđeno:

„I. Odbija se žalba tužiteljice ČU kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-658/2020-20 od 5. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.368,22 kn/181,59 EUR–a1, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.878,13 kn/381,99 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 658/2020-20 od 5. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice ČU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu preko 2.878,13 kn/381,99 EUR–a do 5.203,13 kn/690,57 EUR–a (za iznos od 2.325,00 kn/308,58 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb naknaditi tužiteljici ČU trošak parničnog postupka u iznosu od 308,58 EUR–a/2.325,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika Klinički bolnički centar Zagreb kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-658/2020-20 od 5. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice ČU za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.“.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem, istog drugostupanjskog suda, poslovnog broja Gž R-2516/2022-3 od 5. prosinca 2023., je riješeno:

„I. Odbija se žalba tužiteljice ČU kao djelomično neosnovana te potvrđuje dopunsko rješenje i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-658/2020-25 od 9. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu preko 20,74 EUR–a1/156,25 kn do 34,42 EUR–a/259,37 kn (za iznos od 13,68 EUR–a/103,12 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava prijedloga za donošenje dopunskog rješenja od 7. siječnja 2022. u iznosu od 6,84 EUR–a/51,56 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tužiteljice ČU, preinačava dopunsko rješenje i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-658/2020-25 od 9. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu preko 34,42 EUR–a/259,37 kn do 82,95 EUR–a/625,00 kn (za iznos od 48,53 EUR– a/365,63 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava prijedloga za donošenje dopunskog rješenja od 7. siječnja 2022. u iznosu preko 6,84 EUR–a/51,56 kn do 31,10 EUR–a/234,38 kn (za iznos od 24,26 EUR–a/182,82 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

1. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb naknaditi tužiteljici ČU trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 48,53 EUR–a/365,63 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb naknaditi tužiteljici ČU trošak sastava prijedloga za donošenje dopunskog rješenja od 7. siječnja 2022. u iznosu od 24,26 EUR–a/182,82 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb naknaditi tužiteljici ČU trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 16,18 EUR–a/121,88 kn u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice ČU za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 46,03 EUR–a/346,87 kn kao neosnovan.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj poslovni broj Revd-1213/2024-2 od 18. rujna 2024. dopustio reviziju tužiteljici protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 2516/2022-2 od 5. prosinca 2023. i rješenja istog suda broj Gž R-2516/2022-3 od 5. prosinca 2023. radi pravnog pitanja:

"Ima li stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu, u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici, pravo na prijeboj troškova postupka s dosuđenim troškovima postupka drugoj stranci u postupku ili je uspjeh te druge stranke koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu, revaloriziran kroz dosudu razmjernog iznosa troškova postupka drugoj stranci u postupku?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenih odluka protiv kojih joj je dopuštena i zbog dopuštenog joj pravnog pitanja, tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prvenstveno je za naglasiti da ovaj sud, sukladno čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom stadiju postupka se svodi na problematiku troška parničnog postupka, pa je u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva dovoljno za navesti da se odnosio na zahtjev za isplatu razlike plaće od 1. travnja 2018. do 31. prosinca 2018. zbog neplaćenog prekovremenog rada na državne blagdane koji su bili u dane od ponedjeljka do petka, kao i na isplatu dodataka za otežane uvjete rada i zbog pogrešnog obračuna naknade plaće za godišnji odmor i za privremenu nesposobnosti za rad.

9. Za odlučivanje u ovom stadiju postupka bitno je za navesti da je sud u pobijanoj odluci djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i da je njezin uspjeh, sagledavajući ga u kvalitativnom i kvantitativnom smislu utvrdio na 89%. Primjenjujući izravno odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, od tog je postotka oduzeo postotak uspjeha protivne strane, koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu (tuženika), a koji uspjeh, dakle, iznosi 11%. Dalje je, utvrđivanjem razlike tih postotaka, utvrdio konačan postotak s kojim se trebaju staviti u razmjer troškovi tužiteljice - u visini 78%. Tako je ukupne troškove tužiteljice stavio u razmjer s tim postotkom, tj. odredio ih u 78%-postotnom omjeru. Pritom, u taj omjer (no, što nije predmet preispitivanja u ovom stadiju postupka) nije stavio troškove koje se imaju priznati u punom iznosu (vještačenje).

10. Tužiteljica i kao revidentica – s obzirom na činjenicu da tuženik nije bio zastupan u parnici po punomoćniku u osobi odvjetnika, nego po zaposleniku tuženika, zbog čega da mu nisu nastali posebni troškovi zastupanja – spori ovakav način obračuna troškova i revizijom postavljeno pravno pitanje se zapravo svodi na dvojbu ima li u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu – a (što je bitan element revizijom postavljenog pravnog pitanja) u slučaju kad tuženik, stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, nema punomoćnika u osobi odvjetnika (pa mu tako ne nastaju troškovi odvjetnika/zastupanja) – mjesta primjeni čl. 154. st. 2. ZPP, na način da se od postotka uspjeha one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, pa se tako po dobivenoj razlici postotka odmjerava ukupni trošak nastao stranki koja je u većem dijelu uspjela u sporu ili se ukupni trošak stranke koja je većim dijelom uspjela u sporu (kada, dakle, protivna stranka nema punomoćnika u osobi odvjetnika) ima odmjeravati samo razmjeno njezinom uspjehu u sporu, bez oduzimanja tog postotka za postotak uspjeha strane koja je u manjem dijelu uspjela u sporu.

11. U davanju odgovora na ovo pitanje revizijski je sud prvenstveno pošao od sadržaja čl. 154. st. 2. ZPP, koja glasi:

"Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.".

12. Ova odredba predstavlja razradu načela da je ona stranka koja izgubi parnicu dužna nakaditi parnične troškove protivnoj stranci, odnosno ona razrađuje način obračuna tih troškova u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu i to stranci koja je u većem dijelu dobila parnicu. Dakle, cilj te odredbe je utvrđivanje troška stranke koja je u većem dijelu dobila parnicu.

13. Ta odredba (u svojoj prvoj rečenici) zapravo određuje nekoliko postupovnih koraka za izračun troška te stranke, a to su:

− utvrđivanje uspjeha u sporu svake pojedine stranke,

− utvrđivanje matematičke razlike tih uspjehā,

− utvrđivanje ukupnih, stvarnih nastalih troškova (u apsolutnom iznosu) stranke koja je u većem dijelu uspjela u sporu,

− stavljanje utvrđenih ukupnih stvarnih nastalih troškova stranke koja je u većem dijelu uspjela u sporu u razmjer koji odgovara matematičkoj razlici postotaka.

14. Odredba je izričita i jasna i iz nje proizlazi da se postotci uspjeha (veći od manjeg) međusobno oduzimaju da bi se dobio konačni postotak u odnosu na koji se trebaju staviti u omjer troškovi stranke koja je u većem dijelu uspjela u sporu. Pritom je bitno za naglasiti da taj konačni postotak ne predstavlja ničiji uspjeh u sporu, nego samo obračunsku vrijednost koji je zakonodavac odredio kao relevantnu za određivanje troška postupka, koja se dobiva kao razlika dvaju (suprotstavljenih) uspjehā.

15. Ono što je dalje bitno za primijetiti je da se ta odredba uopće ne obazire na stvarne nastale troškove (u apsolutnom iznosu, v. toč. 13. al. 3. ovoga obrazloženja) one stranke koja je u manjem dijelu uspjela u sporu; ona uopće ne pita jesu li toj strani ikakvi troškovi nastali i, ako jesu, u kojem apsolutnom iznosu – nego se samo orijentira na utvrđivanje troškova u apsolutnom iznosu one stranke koja je u većem dijelu dobila spor. Upravo ova činjenica je odlučujuća u formiranju pravnog shvaćanja kojim se daje odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje.

16. Kako u slučaju da stranku koja je u manjem dijelu uspjela u sporu zastupa punomoćnik u osobi odvjetnika (pa joj nastanu dodatni troškovi postupka u vidu nagrada za rad odvjetnika), tako i u slučaju kada uopće nije zastupana ili je zastupana po svom ovlaštenom punomoćniku po zaposlenju (pa navedeni troškovi ne nastanu) – ta će stranka protivnoj (uvijek) morati isplatiti iste konačne iznose naknade troška postupka (po gore navedenoj računici, dobivenoj oduzimanjem uspjehā u sporu).

17. U slučaju zastupanja po odvjetniku, stranka koja je u manjem dijelu uspjela u sporu, će – povrh troškova koje po gornjem obračunu mora isplatiti drugoj, protivnoj stranci i koji su uvijek (prema drugoj, protivnoj stranci), neovisno o činjenici zastupanja prve stranke, isti – imati još i dodatne troškove svog punomoćnika. Međutim, potonje troškove (zastupanja stranke koja je u manjem dijelu uspjela u sporu) sud, primjenjujući čl. 154. st. 2. ZPP, zapravo nikada ni neće uzimati u obzir, obračunavati ih, niti se na ikakav način njima baviti, nego će se, prema toj odredbi ZPP, baviti samo utvrđivanjem nastalih troškova stranke (u apsolutnom iznosu) koja je u većem dijelu uspjela u sporu.

18. Dakle, primjenom navedene odredbe se nikad ne ulazi u pitanje koliki su troškovi stranke koja je u manjem dijelu uspjela u sporu bili, niti se ulazi u obračun tih stvarnih troškova, pa se, samim time, to neće činiti, kako ni u slučaju postojanja, tako ni u slučaju nepostojanja punomoćnika u osobi odvjetnika (ili koje druge osobe kojoj zakon priznaje nagradu za zastupanje).

19. Tužiteljica u reviziji, potkrjepljujući svoje pravno shvaćanje hipotetskim paralelama, navodi da, kada bi tuženik (koji nema punomoćnika u osobi odvjetnika) u cijelosti uspio u parnici, da ionako ne bi imao pravo na dosudu bilo kakvih troškova zastupanja. To je shvaćanje točno i to također proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, ali ne iz njezinog dijela koji se odnosi na utvrđenje uspjeha u sporu i matematičke razlike uspjehā u sporu (koji je bio predmet razmatranja revizijom postavljenog pravnog pitanja) (v. toč. 13. al. 1. i 2. ovoga obrazloženja), nego iz dijela koji se odnosi na izračun apsolutnih troškova stranke koja je većim dijelom uspjela u sporu (v. toč. 13. al. 3. ovoga obrazloženja). Naime u tom slučaju u te, apsolutne troškove, ne bi ulazili (nepostojeći) troškove zastupanja. No, ostali potencijalni troškovi (ako bi bili podobni za priznavanje) bi tuženoj bili priznati po računici sačinjenoj po istom principu po kojem su tužiteljici priznati u ovome, konkretnom slučaju.

20. Dakle, jedno je pitanje utvrđivanje razmjera uspjeha i razlike razmjera uspjehā u sporu, drugo je pitanje utvrđivanje ukupnih, stvarnih troškova stranke koja je većim dijelom uspjela sporu (u koje mogu, ali i ne moraju ulaziti troškovi zastupanja, ovisno o konkretnom slučaju), a treće je pitanje stavljanja u srazmjer prethodna dva elementa.

21. Sve prethodno obrazloženo predstavlja razloge zbog kojih ovaj, revizijski sud, daje sljedeći odgovor na revizijom postavljeno pravno pitanje:

"Odredba čl. 154. st. 2. ZPP se primjenjuje i u slučaju kad u manjem dijelu u parnici uspije stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili druge osobe kojoj zakon priznaje pravo na nagradu. Dakle, i u tom će se slučaju trošak parničnog postupka određivati na način da se najprije utvrdi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.".

22. Zbog toga ovaj sud ocjenjuje da je pravilno sud u pobijanoj odluci primijenio čl. 154. st. 2. ZPP, kada je primijenio pravni pristup opisan u toč. 9. ovoga obrazloženja, pa je, na temelju čl. 391. st. 6., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug