- 1 -              Revd 2953/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2953/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d., (ranije J. o. d.d.), OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika M. B., OIB: ..., iz D. S., zastupanog po punomoćniku E. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1659/2022-3 od 31. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-1180/2016-32 od 12. listopada 2022., na sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. 1. izreke, naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.652,79 Eur/12.452,98 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke, a toč. II. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.294,04 Eur/9.750,00 kn, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude postavljajući sljedeća pitanja:

 

„1. Ima li jaču dokaznu snagu policijski zapisnik o koncetraciji apsolutnog alkohola u krvi tuženika od 1,52 g/kg ili rješenje prekršajnog suda utemeljeno na provedenom toksikološkom vještačenju kojim se obustavlja prekršajni postupak protiv tuženika jer nije moguće utvrditi je li tuženik u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, a sve to u smislu odredbi čl. 230 ZPP-a?

 

2. Leži li na tužitelju ili na tuženiku teret dokaza da je koncetracija alkohola u krvi tuženika navedena u zapisniku o očevidu istinita ako je tuženik osporio istinitost činjenica iz zapisnika i to pozivom na rješenje o obustavi prekršajnog postupka utemeljenom na toksikološkom vještačenju?“

 

3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 659/2021 od 6. srpnja 2022. i Rev 3311/2016 od 1. rujna 2020., tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

 

4. Uz izložena pravna pitanja, tuženik u prijedlogu tvrdi da su mu donošenjem pobijane presude povrijeđena i temeljna ljudska prava na pravično suđenje i prava na mirno uživanje imovine.

 

5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

6. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

7.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP.

 

7.2. Naime, predmet ovog postupka je regresna tražbina tužitelja u iznosu od 1.652,79 Eur/12.452,98 kn, koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku V. F. na temelju presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-287/12 od 8. travnja 2015., pri čemu je tuženik, tijekom postupka, osporavao vjerodostojnost zapisnika o očevidu na temelju kojega je sud utvrdio da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, u koncentraciji od 1,52 g/kg kada je prešao na lijevu stranu kolnika kojom se kretao oštećenik V. F., ističući da je prekršajni postupak, koji se protiv njega vodio, radi utvrđenja je li bio pod utjecajem alkohola obustavljen pa da je time, ujedno, osporena i vjerodostojnost predmetnog zapisnika o očevidu kao javne isprave.

 

7.3. U vezi postavljenih pitanja ističe se da postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP i za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagatelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo prijeporno u konkretnom sporu („jačina“ dokazne snage pojedinih dokaza - konkretno policijskog zapisnika o očevidu odnosno rješenje prekršajnog suda kojim je prekršajni postupak obustavljen te teret dokazivanja u regresnoj parnici činjenice alkoholiziranosti vozača vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, a sve u situaciji kada je prekršajni postupak obustavljen) je činjenične naravi i potpuno je vezano za predložene i izvedene dokaze te utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja.

 

8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

9. Također, u vezi dijela prijedloga za dopuštenje revizije koji se tiče povrede prava na pravično suđenje, ukazuje se da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Donesene presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

 

10. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tuženika, temelje na odredbi čl. 87. st. 3. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97), kao i na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te da su, stoga, zakonite. U vezi primjene podudarnih materijalnopravnih odredbi postoji i stabilna sudska praksa ovog suda, te je ona tuženiku mogla biti poznata. U takvim okolnostima slučaja nižestupanjski su sudovi prilikom odmjeravanja odluke o troškovima postupka pravilno primijenili odredbu čl. 154. st. 1. ZPP. Naime, obvezivanje stranke na naknadu troškova postupka prema načelu „gubitnik plaća“ ima zakonsku osnovu u čl. 154. st. 1. ZPP, a načelo „gubitnik plaća“ ima legitimni cilj – odvratiti potencijalne stranke od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva pred sudovima. Tek iznimno, može doći do nerazmjernog ograničenja konvencijskog prava, ako stranka iz opravdanog razloga nije mogla predvidjeti neuspjeh u sporu. Međutim, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, a kada tuženik nije dokazao da mu je plaćanje odmjerenih troškova bio značajan financijski teret, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili tu odredbu na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo prekomjeran teret tuženiku.

 

11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

12. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.