Poslovni broj Gž 1809/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J EŠ E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VP iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Primorac i Toniu Primorac odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika 1. Arlen Menagement d.o.o. [adresa]., OIB: 15562043258, 2. VPA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Vedranu Petrić odvjetniku iz Poreča, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P 997/2023 od 23. srpnja 2024., 2. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja SP, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P 997/2023 od 23. srpnja 2024.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja pristupa na ročište glavne rasprave održane 26. rujna 2023., točkom II. izreke naloženo je tužitelju da 1. i 2. tuženicima solidarno naknadi trošak postupka u iznosu od 250,00 eur u roku od 15 dana.
2.Protiv citiranog rješenja, žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenog razloga sadržanog u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja nije osnovana.
5.Ocjenjujući rješenje suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Isto tako, nije u pravu tužitelj ni kada smatra da je obrazloženje pobijane odluke kontradiktorno, upirući time na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a.
7.Naime iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:
-da predmetni postupak pokrenut po tužbi ovdje 1. i 2. tuženika kao tužitelja, a protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, da je prvotni tuženik u odgovoru na tužbu podnio protutužbu sa zahtjevom za isplatu, koje je predmete sud prvog stupnja spojio,
-da na ročište za glavnu raspravu zakazano za 26. rujna 2023. iako uredno pozvan nije pristupio tuženik-protutužitelj VP, dok se tužitelji-protutuženici nisu upustili u raspravljanje, nakon čega je sud donio odluku o izdvajanju protutužbe iz predmeta,
-da je podneskom od 4. listopada 2023. tužitelj podnio prijedlog a povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta od 26. rujna 2023.; da je u tom prijedlogu kao razlog propuštanja naveo zdravstvene probleme tadašnjih punomoćnika ZP i AP, zbog kojih problema da su obojica bili na kućnoj njezi, te nisu bili u prilici izvijestiti sud o tome,
-da je povodom tog prijedloga, saslušan odvjetnik ZP, iz čijeg iskaza proizlazi da je od 25. do 27. rujna 2023. imao virozu (vidljivo iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad), odnosno zbog toga visoku temperaturu i mučninu, te je zaboravio da ima ročište, a da je naknadno saznao da je i kolega AP u to vrijeme imao zdravstvene probleme (bolove u leđima) zbog kojih nije bio na poslu, da s njima u odvjetničkom uredu radi i tajnica koja obavlja samo administrativne poslove, ali ne smije obavljati nikakvu komunikaciju sa sudom,
-da iz iskaza odvjetnika AP proizlazi u bitnome da ni on nije pristupio na predmetno ročište jer da gotovo cijeli taj tjedan nije bio na poslu zbog bolova u leđima, da je u nedjelju (prije tog tjedna) osjetio jake bolove, te se u ponedjeljak javio dr. V u njegovu Polikliniku u [adresa], koji mu je prepisa Sumamed, Ketonal, da je s tim nešto malo odradio u uredu krajem tjedna, da je zbog tih bolova prva tri dana ležao kod kuće, da je imao i temperaturu, te se uslijed svega toga nije sjetio predmetnog ročišta. Kada se javi kolegi ZP da će ostat kod kuće, da je saznao da i on je također bolestan. Tajnica u njihovom uredu da se bavi poštom i radi u sustavu e komunikacije ali po njihovom nalogu. Dodao je da misli da su prvi put za propušteno ročište saznali kad je kolega iz e-komunikacije dobio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.
8.1.Polazeći od prethodno iznesenih utvrđenja, ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja koji pozivom na čl. 295. st.2. ZPP-a, zaključuje da je došlo do presumiranog povlačenja tužbe VP podnesene kao protutužbe. Nadalje, pravilno je prema prosudbi ovog suda prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza (napose iskaza saslušanih odvjetnika) zaključio da nije sporno da su obojica na dan održavanja ročišta imali zdravstvenih tegoba, te da su im se dogodili nepredvidivi događaji koji su ih spriječili u dolasku na ročište.
8.2.No s druge strane, suprotno ocjeni tuženika, ovaj sud prihvaća i utvrđenje suda u dijelu u kojem smatra da su isti mogli i morali naći načina da obavijeste sud o nemogućnosti dolaska na ročište, bilo telefonskim putem ili dostavom podneska e- komunikacijom, putem službenog e-maila suda ili putem faxa suda, bilo oni osobno, bilo putem tajnice ili tužitelja kojeg su zastupali, kao ni u dijelu koji se odnosi na ovlaštenja tajnice iz njihova odvjetničkog ureda (obavljanje komunikacije sa sudom bez dozvole odvjetnika).
Također, stajališta je i ovaj sud, unatoč tome što u tijeku postupka, odnosno povodom prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem oba odvjetnika na okolnost težine njihova zdravstvenog stanja u pravno relevantnom razdoblju, da iz svih provedenih dokaza doista ne proizlazi da iako nesporno zbog bolesti ni jedan ni drugi odvjetnik nisu mogli fizički pristupili na ročište, da istodobno nisu na bilo koji drugi način bili u mogućnosti izvjestiti sud o svojim spriječenostima odnosno zatražiti zbog tih razloga odgodu predmetnog ročišta.
9.Slijedom prethodno iznesenog, suprotno stajalištu tužitelja, ovaj sud je uvjerenja da se nikako ne može reći da je obrazloženje pobijane odluke kontradiktorno, budući da je spriječenost da se osobno pristupi sudu ovdje neupitna, odnosno dokazana, što je ispravno zaključio prvostupanjski sud, obzirom na zdravstvene tegobe.
No, neovisno o prednjem, iz svega do sada rečenog, proizlazi i to da zdravstveno stanje ni jednog od tadašnjih punomoćnika tužitelja nije bilo u toj mjeri teško, niti je to pogoršanje uslijedilo upravo onog dana za koji je bilo zakazano ročište, već dan odnosno dva dana ranije, što nepobitno upućuje na zaključak da nije postojao doista opravdan objektivan razlog zbog kojeg ni jedan od njih nije na bilo koji od načina današnje komunikacije bio spriječen izvjestiti sud o nemogućnosti pristupa odnosno zamoliti odgodu istog, a što pravilno uzima u obzir i prvostupanjski sud. Drugim riječima, ovaj sud je stajališta da je opravdan razlog za povrat u prijašnje stanje samo takva nenadana i nepredvidljiva bolest odvjetnika koja zbog svoje naravi priječi odvjetnika da osigura pravovremenu zamjenu odnosno da na bilo koji način izvjesti sud o svojoj spriječenosti, što suprotno tumačenju tužitelja, sukladno stanju u spisu u ovom slučaju nije od strane tužitelja dokazano.
10.Rukovodeći se prethodno navedenim, osnovano i prema prosudbi ovog suda, sud prvog stupnja zaključuje da navedeni punomoćnici tužitelja u konkretnim okolnostima nisu postupali s pažnjom (dobrog stručnjaka) koja se od njih kao odvjetnika u konkretnoj situaciji tražila, pozivajući se pri tome na čl. 10. st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a). U prilog toma svakako ukazuje i činjenica da iz iskaza tadašnjih punomoćnika, proizlazi pored ostalog da oni uopće nisu bili upoznati sa time da je onaj drugi odvjetnik također bolestan, dakle da nije u mogućnosti pristupiti na predmetno ročište u kojem su zastupali tužitelja, niti da je o tome bila obaviještena njihova tajnica, te da su prema vlastitim navodima jednostavno zaboravili na to ročište.
11.Slijedom do sada izloženog, ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da razlozi temeljem kojih se traži povrat u prijašnje stanje, ne predstavljaju opravdane razloge za prihvaćanje ovog prijedloga u smislu čl. 117. ZPP- a, dakle da u konkretnoj pravnoj situaciji nisu bile ispunjene potrebne zakonske pretpostavke temeljem kojih se moglo udovoljiti prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje, zbog čega se odluka sadržana u točki I. izreke ukazuje osnovanom. Nastavno rečenom, pravilno je postupio sud postupio kada je obvezao tužitelja da naknadi 1. i 2. tuženicima parnični trošak.
12.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi pobijano rješenje primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 2. lipnja 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
