REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

45. P-2297/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mirni Panjan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. svibnja 2025.g., danom objave 02. lipnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623 iznos od 125,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.09.2018.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 01.01.2023.g. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623 za isplatu iznosa od 712,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, 17.09.2018.g. pa do isplate.

III. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 parnični trošak u iznosu od 400,00 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja NT povrijeđena kao pješakinja dana 23.02.1995.g. u prometnoj nezgodi u Strmcu Samoborskom koju je prouzročio osiguranik tuženika, ET upravljajući u alkoholiziranom stanju vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a za koju prometnu nezgodu je i oglašen krivim, presudom Općinskog suda u Samoboru br. K-133/96, te da je zbog posljedica predmetne prometne nezgode, rješenjem tužitelja br. 99113 od 23.09.1999.g., osiguranici NT priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad - na koju je u omjeru 50% utjecala navedena ozljeda izvan rada, a 50% bolest.

2. Tužitelj navodi da isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici NT trpi štetu koju je tuženik zaključno do 30.04.2014.g. podmirivao u mirnom postupku dok je za razdoblje isplate od 01.05.2014.g. do 30.06.2016.g. u tijeku parnični postupak između istih stranaka, u prvom stupnju, okončan presudom u korist tužitelja, te navodi da daljnjom isplatom invalidske mirovine NT, tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g. iznosi 6.315,03 kn (sada 838,15 EUR) - što je 50% od punog iznosa invalidske mirovine isplaćene u predmetnom razdoblju.

3. Također tužitelj navodi da je 12.07.2016.g. uputio tuženiku odštetni zahtjev kojim ga je pozvao da štetu podmiri u mirnom postupku, no da tuženik nije postupio po navedenom zahtjevu, navodi da je temeljem čl. 161. – 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14) tuženik dužan tužitelju naknaditi puni iznos štete nastale isplatom invalidske mirovine i predlaže da sud presudom obveže tuženika na plaćanje iznosa od 6.315,03 kn (sada 838,15 EUR) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, te odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, no da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, protivi se isplati punog iznosa invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g. navodeći da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis, smatrajući da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja, odnosno da se primjenjuje odredba čl. 86. Zakona o osiguranju (NN 9/94) koja je lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju na koji se poziva tužitelj pa tuženik smatra da s obzirom na to, tužitelj može potraživati od tuženika samo razmjerni iznos mirovine, a ne puni, kako to potražuje, tako da tuženik spori da bi se u konkretnom slučaju primjenjivao zakon koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već smatra da se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja, a s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplate mirovine osiguranika tužitelja, navodi da takav stav zauzima i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1889/01 gdje se u obrazloženju rješenja navodi: "Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju objavljen je u Narodnim novinama 20/97, a stupio je na snagu 8 dana od dana objave u Narodnim novinama (objavljen je 19. veljače 1997. godine). Navedeni zakon nije mjerodavno pravo koje bi se primjenjivalo u ovom prijeporu, već su to odredbe Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 9/94) budući se štetni događaj dogodio 19. kolovoza 1995. godine, tj. u vrijeme njegova važenja, pa predmet spora treba raspraviti s aspekta odredbi ovog zakona. Ovo stoga što treba primijeniti materijalno pravo koje je bilo mjerodavno u vrijeme nastanka štetnog događaja (19. Kolovoza 1995. godine). Iznijeto znači da predmet spora treba raspraviti s aspekta odredbe čl. 81. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 9/94) kojom je propisano da kad pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.", te sudska praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u presudi br. Pž-10507/13 od 13.01.2016.g.: "Osim toga, tuženik tijekom postupka, a to ponavlja i u žalbi, osnovano ukazuje, imajući u vidu da tužitelju pripada odšteta prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kad je šteta nastala odnosno kad je nastao obvezno pravni odnos između stranaka (u vrijeme kada je osiguranici priznato pravo na invalidsku mirovinu) na primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, i 152/14). Prema toj zakonskoj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nakaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju osiguranici tužitelja pravomoćnom i konačnom odlukom tužitelja utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede na radu radi koje je nastupila profesionalna nesposobnost ni slijedom navedene zakonske odredbe (članak 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) ne bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva jer nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u kojem bi slučaju tuženik kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine.".

5. U podnesku od 14.11.2018.g. tužitelj navodi da počevši od 01.01.2014.g. tužitelj ima pravo potraživati puni iznos isplaćenih mirovina, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju od 01.01.2014.g. (NN 157/13) jer šteta za Zavod nastaje isplatom mirovinskih primanja pa primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14), Zavod ima pravo potraživati puni iznos, napominje da je u analogno sličnim situacijama kod donošenja prijašnjeg Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98), Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da se primjenjuje onaj zakon u vrijeme kad je šeta nastala, nevezano za sam štetni događaj (Rev-x 436/10 od 02.02.2011.g. ili Rev-x 456/14 od 23.09.2014.g.).

6. Na ročištu 12.09.2024.g. tužitelj navodi da potražuje iznos od 838,15 EUR sa zateznim kamatama od 17.09.2018.g. pa do isplate, a tuženik se poziva na čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i predlaže provođenje financijskog vještačenje na okolnost visine stvarne štete, primjenom te odredbe na okolnost utvrđenja postoji li matematička razlika između 50% mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu.

7. U podnesku od 23.01.2025.g. tužitelj navodi da je čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa bi s obzirom na to, tužitelju pripadala razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, navodi da nije propisano da priznata mirovina mora biti viša od invalidske mirovine zbog ozljede na radu kako to tvrdi tuženik smatrajući da je u praksi to nemoguće jer se ista određuje temeljem mirovinskog staža od 40 godina koji korisnici invalidske mirovine nikad ne ostvare, navodi da prema čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj ima pravo na naknadu štete samo za isplatu invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada, i to u visini razlike do invalidske mirovine zbog ozljede na radu dok je naknadno Zakonom o mirovinskom osiguranju - opet utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine zbog ozljede na radu i ozljede izvan rada, kao i obiteljske mirovine u razmjernom iznosu s obzirom na navršene godine života i godine staža, da bi Zakonom o mirovinskom osiguranju iz 2013.g. bilo propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale isplatom navedenih mirovina u punom iznosu.

8. Tužitelj ističe da je očito da je zakonodavac htio povećati iznos koji tužitelj ima pravo potraživati i da mu nije bila intencija osiguravajuća društva osloboditi obveze naknade štete niti tužitelj vidi razloge zašto bi zakonodavac navedenu kategoriju štetnika stavio u povlašteniji položaj od drugih pravnih, a i fizičkih osoba (u podnesku od 04.04.2025.g. i nakon očitovanja vještaka, tužitelj ponavlja ove navode).

9. U podnesku od 13.02.2025.g. tuženik navodi da prigovara nalazu i mišljenju jer vještak u nalazu dobiva da je invalidska mirovina koja se isplaćuje veća od pretpostavljene invalidske mirovine koju bi osiguranik imao u slučaju ozljede na radu pa smatra da dobiveni rezultat nije logičan s obzirom da isti ne proizlazi iz dostavljene dokumentacije i da je iz dostavljene dokumentacije, tj. rješenja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područne službe u Zagrebu od 23.09.1999.g. vidljivo da je invalidska mirovina koja se isplaćuje osiguraniku iznosila 778,67 kn, te da su se na navedeni iznos dalje primjenjivala zakonska usklađenja mirovine, koja vještak ne navodi, već nalaz izrađuje isključivo po potvrdi tužitelja od 10.07.2018.g., navodi da je nemoguće da invalidska mirovina bude veća od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te ističe i da sam tužitelj u svom podnesku od 23.01.2025.g. navodi da razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu - u praksi nije moguća jer se invalidska mirovina u slučaju povrede na radu određuje na temelju mirovinskog staža od 40 godina koji korisnici invalidske mirovine nikad ne ostvare, stoga prigovara nalazu i mišljenju i predlaže da se vještak o tome očituje (navodi da se vještakinja očitovala o razlici između 50% mirovine utvrđene rješenjem HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE i 50% mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a da je zadatak bio da se očituje o tome postoji li matematička razlika između 50% mirovine utvrđene rješenjem HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Na ročištu 22.05.2025.g. tužitelj je naveo da se radi o pravnom pitanju, te da iz nalaza i mišljenja proizlazi razlika od 586,53 EUR, a kako je to vještak naveo u podnesku od 26.03.2025.g., te navodi da ukoliko sud odluči primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da tužitelju pripada razlika u tom iznosu, neovisno o tome što je ona iskazana u minusu, s obzirom da se radila usporedba manjeg iznosa s većim, također navodi da se treba primijeniti čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, tužitelj je predložio da se glavna rasprava zaključi, te je na ovom ročištu glavna rasprava i zaključena.

11. Provedeni su dokazi uvidom u presudu Općinskog suda u Samoboru br. K- 133/96 od 03.12.1997.g. (l. 2-8), u rješenje HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područne službe u Zagrebu, br. spisa: 099113 za osiguranicu NT od 23.09.1999.g. (l. 9-12), u dopise – obavijesti o isplati CROTIA osiguranja d.d. upućene tužitelju: od 04.11.2004.g., od 05.09.2007.g., od 02.07.2007.g., od 02.11.2010.g., od 12.06.2012.g. i od 10.07.2014.g. (l. 13-18), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2391/16 od 21.04.2017.g. (l. 19-22), u potvrdu tužitelja o isplaćenoj invalidskoj mirovini u razdoblju od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g. (l. 23).

12. Provedeno financijsko - knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji mr. oec. Ljerki Živković, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještakinje od 15.01.2025.g. (l. 37–43), te u očitovanje vještakinje od 26.03.2025.g. (l. 54-55), a isto tako je stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković saslušana na ročištu 22.05.2025.g.

13. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP-a, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

15. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine zbog povrede izvan rada u razdoblju od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g. u ukupnom iznosu od 6.315,03 kn / 838,15 EUR) EUR, a koji iznos predstavlja isplaćenu invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede, tj. ozljede zadobivene izvan rada za koju je rješenjem tužitelja od 23.09.1999.g. (l. 9-12) utvrđeno da sudjeluje u ukupnoj invalidskoj mirovini s 50%, te ovaj iznos od 6.315,03 kn jest iznos 50% od ukupno isplaćene mirovine u utuženom razdoblju (od 12.630,06 kn).

16. Nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

17. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva s obzirom da se tuženik protivi naknadi punog iznosa isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g.

18. Tužitelj je na spis dostavio rješenje tužitelja, Područne službe u Zagrebu, br. spisa: 099113 od 23.09.1999.g. kojim je osiguranici NT određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada u svoti od 682,68 kn mjesečno, zatim kojim se umjesto ove svote određuje prema odredbi čl. 82. Zakona o mirovinskom osiguranju, najniža mirovina u svoti od 749,80 kn mjesečno, te kojim se od 01.07.1999.g. određuje najniža mirovina u svoti od 776,67 kn mjesečno (l. 9- 12).

19. Tuženik se poziva na Zakon o osiguranju objavljen u Narodnim novinama br. 9/94, no pogrešno navodi i citira čl. 86. tog Zakona jer on uopće ne glasi tako kako navodi tuženik, tj. da je: "…zajednica osiguranja dužna naknaditi stvarnu štetu nastalu fondovima zajednice zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u okviru odgovornosti svog osiguranika, a stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka, smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njihove obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe, potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu", te čl. 86. tog Zakona uopće nije propisano to što tuženik navodi nego je tom odredbom reguliran slučaj u kojem vozilo nije osigurano od automobilske odgovornosti (čl. 86. glasi: "Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društva za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti. Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka za isplaćeni iznos štete i trošak obrade tereti fond za naknadu šteta pri Hrvatskom uredu za osiguranje. Osoba koja nije hrvatski državljanin, a kojoj je na teritoriju Republike Hrvatske nanesena šteta uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi stavka 1. ovoga članka samo ako po zakonu države čiji je državljanin, hrvatski državljani imaju pravo na naknadu štete nanesene uporabom neosiguranog vozila. Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove", a čl. 81. Zakona o osiguranju (NN 9/94) je bilo određeno da kada pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, invalidskog ili mirovinskog osiguranja istakne odštetni zahtjev, društvo za osiguranje dužno je u okviru odgovornosti svojeg osiguranika platiti naknadu u visini troškova liječenja i drugih nužnih troškova koji su učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, odnosno razmjerni iznos doprinosa za invalidsko i mirovinsko osiguranje. Razmjerni iznos doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje određuje se u kapitaliziranom iznosu prema preostalom vremenu radnog staža i godina života fizičke osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu.

20. Također se tuženik na ročištu 12.09.2024.g. pozvao na čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

21. Tužitelj se poziva na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) koji je stupio na snagu 01. siječnja 2014.g., dakle, u vrijeme izvršenih isplata mirovine u utuženom razdoblju, od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g., čijom odredbom čl. 161. je određeno: "(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

(3) Zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

(4) Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije.

Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

22. Pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koje je bilo prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 05.12.2016.g. glasilo je: "Osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje, ocjenjivat će se primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju.“ (zbog tog tada prihvaćenog pravnog shvaćanja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju br. Pž- 485/2014 od 13.06.2017.g. navodi "…..u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguranja kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 160.-167. ZMO-a….").

23. No, nakon pravnog shvaćanja danog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda koji na temelju Ustava Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti (br. Rev-1354/2016 od 18.05.2021.g. i Rev- 3660/2018 od 12.01.2022.g.), na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 09.06.2022.g., promijenjeno je navedeno pravno shvaćanje, te novo glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.".

24. Odredbom čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) je određeno:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje". (ovaj st. 5. dodan je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o obveznim osiguranjima u prometu NN 76/2013).

25. Odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) određeno je da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda pa stoga niži sudovi nisu vezani ovim pravnim shvaćanjima, no ona su svakako izvor pravne prakse i predstavljaju upute za primjenu materijalnog prava.

26. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 3660/2018 od 12. siječnja 2022.g. se navodi:

"11. U odlukama ovog suda broj Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev 5292/2019- 2 od 16. lipnja 2020. (i drugima) zauzeto je pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

12. Prema tome, shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, stoga je revizija u ovom predmetu, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, dopuštena i osnovana.".

27. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. U-III-3793/07 od 19. studenog 2009.g. navodi: "Sukladno navedenom, Ustavni sud ističe da su svi nadležni sudovi u Republici Hrvatskoj dužni poštivati pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana".

28. Stoga je razvidno da se ovaj stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 3660/2018-2 od 12. siječnja 2022.g. treba prihvatiti jer se inače radi o povredi čl. 118. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, te čl. 14. st. 1. i čl. 26. Ustava Republike Hrvatske.

29. U ovom slučaju se radi potraživanju naknade isplaćene s osnova invalidske mirovine, a prema čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu se razmjerni iznos mirovine (kao stvarna šteta iz st. 2. ove odredbe) određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu pa je prema prijedlogu tuženika određeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine stvarne štete, primjenom navedene odredbe čl. 27. cit. Zakona, tj. na okolnost utvrđenja, postoji li matematička razlika između 50% mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (naknadu koje tužitelj potražuje) i invalidske mirovine koja bi bila u cijelosti utvrđena u slučaju povrede na radu.

30. Stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković u svom nalazu i mišljenju od 15.01.2025.g. (l. 37–43) daje izračun mirovine prema podacima iz spisa i prema podacima tužitelja, pri čemu daje pregled isplaćenih plaća i izračun vrijednosnih bodova za izračun invalidske mirovine pa tako daje obračun mirovine od 682,68 kn, zatim mirovine prema odredbi čl. 82. Zakona o mirovinskom osiguranju od 01.07.1999.g.: 749,80 kn, te najniže mirovine od 776,67 kn pa je razvidno da je obračun tužitelja iz predmetnog rješenja tužitelja, Područne službe u Zagrebu, br. spisa: 099113 od 23.09.1999.g. (l. 9-12) - provjeren i točan.

31. Invalidska mirovina je utvrđena rješenjem tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad, na koju je u omjeru od 50% utjecala predmetna ozljeda izvan rada, a 50% bolest, a tužitelj i potražuje naknadu utuženog iznosa kao isplaćenog iznosa mirovine, i to 50% od ukupno isplaćenog iznosa mirovine u utuženom razdoblju koji omjer od 50% se upravo odnosi na ozljedu zadobivenu u ovoj prometnoj nesreći, te tako potražuje naknadu iznosa od 6.315,03 kn koji predstavlja 50% od ukupno isplaćenog iznosa mirovine od 12.630,06 kn u utuženom razdoblju, prema potvrdi tužitelja o isplaćenoj invalidskoj mirovini u razdoblju od 01.07.2016.g. do 28.02.2017.g. (l. 23).

32. Stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković u svom nalazu i mišljenju od 15.01.2025.g. (l. 37–43) prikazuje isplaćenu mirovinu u razdoblju od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. u iznosima od po 1.576,20 kn i u razdoblju od 01.01.2017.g. do 28.02.2017.g. u iznosima od po 1.586,43 kn, ukupno 12.630,06 kn - od čega je 50%:

6.315,03 kn, zatim daje mišljenje da bi potencijalna invalidska mirovina zbog povrede na radu u ovom razdoblju iznosila ukupno 10.734,22 kn, tj. u razdoblju od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. u iznosima od po 1.339,60 kn i u razdoblju od 01.01.2017.g. do 28.02.2017.g. u iznosima od po 1.348,31 kn - od čega je 50%: 5.367,11 kn pa tako stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković daje mišljenje da u utuženom razdoblju razlika između 50% isplaćene invalidske mirovine s osnove ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći od ukupno 6.315,03 kn i 50% potencijalne invalidske mirovine koja bi bila isplaćena u slučaju povrede na radu – iznosi 947,92 kn / 125,81 EUR.

33. U očitovanju od 26.03.2025.g. (l. 54-55) danom nakon prigovora tuženika da se treba staviti u odnos 100% potencijalne invalidske mirovine i iznosa od 50% invalidske mirovine koja je isplaćena u utuženom razdoblju, stalna sudska vještakinja mr. oec. Ljerka Živković daje izračun razlike između potencijalne invalidske mirovine koja bi u cijelosti bila isplaćena da se radi o povredi na radu i iznosa invalidske mirovine koji je isplaćen osiguranici tužitelja s osnove ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći od 50%, tj. izračun razlike između potencijalnog iznosa od 10.734,22 kn i isplaćenog iznosa 50% od 6.315,03 kn, te daje mišljenje da razlika između 50%-tne isplaćene mirovine (6.315,03 kn) i invalidske mirovine koja bi u cijelosti bila isplaćena (10.734,22 kn) u razdoblju od srpnja 2016. do veljače 2017. iznos i -4.419,18 kn / 586,53 EUR, te da tako postoji razlika između 50% - tne isplaćene mirovine prema rješenju tužitelja i invalidske mirovine koju bi osiguranica tužitelja primala u cijelosti i da je ona negativna i iznosi -4.419,18 kn / 586,53 EUR tj. da tužitelj isplaćuje za 4.419,18 kn / 586,53 EUR manji iznos mirovine nego da isplaćuje u cijelosti invalidsku mirovinu zbog povrede na radu.

34. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr. oec. Ljerka Živković od 15.01.2025.g. jer se ovo mišljenje daje u odnosu na konkretnu i realnu situaciju, uzevši u odnos 50% potencijalne invalidske mirovine (koja bi bila u slučaju ozljede na radu) s isplaćenim dijelom mirovine koji se odnosi na predmetnu zadobivenu ozljedu, a prema dokumentaciji u spisu, u skladu s pravilima struke jasno i objektivno, koja konkretna situacija je nastala nakon predmetne prometne nesreće, tj. nakon ove prometne nesreće je osiguranici tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu – 50% bolest i 50% zadobivena ozljeda u prometnoj nesreći pa se prema čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (prema kojem se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu) – radi o razlici između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ali koja je određena s obzirom na ozljedu zadobivenu u prometnoj nesreći, a to je upravo u ovom slučaju u udjelu od 50% u isplaćenoj mirovini, tj. radi se o razlici između isplaćenog iznosa s tog osnova jer se ta prometna nesreća dogodila i zbog nje i ozljeđivanja osiguranice tužitelja se i isplaćuje ovaj dio invalidske mirovine i ova ozljeda sudjeluje u isplati cijele mirovine u postotku od 50%, te se tako radi o razlici između iznosa od 6.315,03 kn i iznosa koji bi u toj mirovini sudjelovao s postotkom od 50% u slučaju da se dogodila ozljeda na radu (s obzirom da se ne može anulirati, tj. izbjeći činjenica sudjelovanja bolesti u postotku od 50%), tj. iznosa od 5.367,11 kn koji dakle, predstavlja 50% iznosa potencijalne invalidske mirovine koja bi bila isplaćena u utuženom razdoblju da se dogodila ozljeda na radu, od ukupno 10.794,22 kn.

35. Stoga se, s obzirom da se treba uzeti upravo ovaj konkretan slučaj u kojem se invalidska mirovina odredila prema sudjelovanju ove ozljede zadobivene u prometnoj nesreći jer se ta ozljeda i dogodila zbog ove prometne nesreće, i to sudjelovanjem te ozljede u postotku od 50% - ne prihvaća prigovor tuženika i s tim u vezi izračun u odnosu na razliku između 50%-tne isplaćene mirovine prema rješenju tužitelja i invalidske mirovine koju bi osiguranica tužitelja primala u cijelosti u slučaju ozljede na radu, tj. razlika između iznosa od 6.315,03 kn i iznosa od 10.794,22 kn koji predstavlja iznos cijele invalidske mirovine koja bi bila u toj visini da se radilo o ozljedi na radu i koja razlika bi onda bila negativna i iznosila bi tada -4.419,18 kn / 586,53 EUR.

36. Prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr. oec. Ljerka Živković od 15.01.2025.g. (l. 37–43) ukupna matematička razlika između 50%-tne mirovine utvrđene rješenjem tužitelja, tj. između iznosa od 6.315,03 kn i iznosa koji bi u toj mirovini sudjelovao u slučaju da se dogodila ozljeda na radu s postotkom od 50% invalidske mirovine, dakle, iznosa od od 5.367,11 kn – iznosi ukupno 947,92 kn / 125,81 EUR, te je toliko tužitelju i dosuđeno temeljem čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, i 152/14) jer ovaj iznos predstavlja stvarnu štetu tužitelja u smislu čl. 27. st 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tj. razmjerni iznos mirovine oštećene osobe dok je u preostalom dijelu, za iznos od 5.367,11 kn (sada 712,34 EUR) odbijen tužbeni zahtjev.

37. Tužitelj je uspio s 15,01 %, a tuženik s 84,99 % pa je uspjeh tuženika u smislu čl. 154 st. 2. ZPP-a - 69,98%, tuženik je imao trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR koji nije u vezi s razmjernim uspjehom pa kako je tuženik uspio u većem dijelu, sa 69,98%, to je tuženiku dosuđen ovaj trošak u cijelosti.

U Zagrebu, 02. lipnja 2025.g.

Sudac:

Mirna Panjan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1., 3., 4. i 5. ZPP-a)

DNA: tužitelju izravno

tuženiku izravno