Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-864/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja NM [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa direktor HĐ, a njega punomoćnica Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 13, protiv tuženica: 1) HĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) AĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1332/2024 od 24. srpnja 2024., 2. lipnja 2025.,
r i je š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja NM, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1332/2024 od 24. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Tužba se odbacuje."
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući ga zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili, podredno, preinači. U žalbi se poziva na odredbe čl. 31. st. 1. i čl. 23. Ovršnog zakona kojima je propisano što se smatra vjerodostojnom ispravom, a što ovršnom ispravom, te na odredbu čl. 32. st. 1. istog Zakona koja propisuje da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, dok je st. 2. istog članka propisano da se odredba st. 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. Pobijano rješenje predstavlja pravnu nesigurnost obzirom da su tužitelju u nizu predmeta odbačeni i odbijeni prijedlozi za ovrhu s obrazloženjem da potraživanja prema nasljednicima može ostvarivati isključivo u parničnom postupku, koja rješenja dostavlja u prilogu. Obzirom na stav Općinskog suda u Splitu u nizu predmeta da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne predstavlja ispravu na temelju koje sud može odrediti ovrhu protiv nasljednika ovršenika, to nema mjesta primjeni odredbi čl. 32. st. 2. OZ, odnosno nema mogućnosti prijenosa obveze obzirom rješenje o nasljeđivanju nije pravni osnov temeljem kojeg ovrhovoditelj može tražiti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave izravno protiv nasljednika dužnika. U vjerodostojnoj ispravi kao dužnica je naznačena pok. AĐ, pa se ovrha ne može odrediti protiv nasljednika dužnice, već ovrhovoditelj može u parničnom postupku ostvariti svoje pravo protiv njenih nasljednika. Vjerodostojna isprava predstavlja osnovu za ishođenje ovršne isprave (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje sadrži nalog za plaćanje) protiv osobe na koju se ta isprava odnosi, a koja je u konkretnom slučaju preminula. Stoga smatra da nema uvjeta za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na tuženice, kao nasljednice dužnice, te da tužitelj svoja prava može ostvarivati isključivo i jedino u parničnom postupku u kojem će svoju tražbinu dokazivati izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga o postojanju duga te pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u odnosu na nasljednike (tako i u odlukama Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-548/15 od 7. rujna 2016., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne Službe u Požegi posl. br. Gž Ovr- 381/22 od 31. ožujka 2023. i Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-697/22 od 20. veljače 2023.). Ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da u tužbi postoje određeni nedostaci trebao je tužitelja pozvati na ispravak sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, a što također nije učinio, već je samo donio rješenje kojim se tužba odbacuje.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz spisa predmeta slijedi da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen na isplatu potraživanja od 161,67 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neplaćenih računa za potrošnju električne energije na mjernom mjestu [adresa], a tuženice su označene kao nasljednice kupca, pok. AĐ.
5. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije postupio sukladno čl. 446. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) i posebno naveo razloge zbog kojih predlaže izdavanje platnog naloga, umjesto da predloži određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, obzirom da je navedenom odredbom propisano da za takvo traženje tužitelj mora posebno navesti razlog zbog kojeg ne predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Činjenica da je tužitelj podnio tužbu radi isplate i nije izričito tražio izdavanje platnog naloga nije od utjecaja na daljnji postupak suda iz razloga što će, prema odredbi čl. 446. st. 4. ZPP sud izdati platni nalog i ako tužitelj ne predloži njegovo izdavanje, ako je udovoljeno svim uvjetima za izdavanje platnog naloga, koji su uvjeti propisani u čl. 446. st. 1. istog Zakona, ako se radi o potraživanju u novcu i ako se to potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom. Nadalje, sud utvrđuje kako u ovom predmetu tužitelj od tuženica traži ispunjenje novčane tražbine, a kao dokaz prilaže vjerodostojnu ispravu.
Primjenom odredbi čl. 446. st. 4. ZPP smatra se kako je tužitelj zatražio izdavanje platnog naloga, te je prema čl. 446. st. 1. ZPP udovoljeno uvjetima za njegovo izdavanje, međutim, tužitelj nije postupio po odredbi čl. 446. st. 2. istog Zakona tj. nije predložio izdavanje platnog naloga i nije posebno naveo razloge zbog kojih nije predložio određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, slijedom čega utvrđuje da je tužba nedopuštena.
6. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da nije bilo mjesta odbacivanju tužbe.
6.1. Naime, neovisno od toga da tužitelj nije naveo razloge zbog kojih nije predložio određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, niti je predložio izdavanje platnog naloga, u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonom predviđeni uvjeti za pokretanje ovršnog postupka protiv tuženica na temelju priložene vjerodostojne isprave. Naime, odredba čl. 32. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) o prijenosu tražbine ili obveze odnosi se samo na osobe koje nisu označene kao vjerovnici, odnosno dužnici – u ovršnoj ispravi na temelju koje se predlaže ovrha, dakle, ne i u vjerodostojnoj ispravi iz čl. 31. st. 1. istog Zakona jer sama vjerodostojna isprava predstavlja osnovu za ishodovanje ovršne isprave (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje sadrži nalog za plaćanje) protiv osobe na koju se ta isprava odnosi, a koja je u konkretnom slučaju preminula, pa slijedom toga na temelju vjerodostojne isprave u kojoj je naznačeno dugovanje preminule pravne prednice tuženica i rješenja o nasljeđivanju iza njene smrti, ne bi bili ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika protiv tuženica.
6.2. Prvostupanjski je sud odbacio predmetnu tužbu uz obrazloženje da tužitelj u tužbi kojom traži izdavanje platnog naloga nije naveo razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje, a ne određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, pozivajući se pritom na odredbu čl. 446. st. 2. ZPP.
6.3. Međutim, sud prvog stupnja zanemaruje odredbu čl. 447. st. 1. ZPP koja propisuje da će kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 660,00 eura, sud izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda.
6.4. Odredbom čl. 186. st. 3. ZPP propisano je da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, da sud nije za nju vezan. Navedena odredba primjenjuje se i u postupku izdavanja platnog naloga, sukladno čl. 445.a ZPP.
6.5. Nadalje, odredba čl. 449. st. 1. ZPP propisuje da ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga, nastavit će postupak po tužbi.
6.6. U konkretnom slučaju tužbeni se zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 660,00 eura te je u tužbi navedena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda, pa je o istoj trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 447. st. 1. ZPP.
7. Prema tome, donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 447. st. 1. ZPP, na koju sadržajno ukazuje žalbe i koja povreda je bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, pa je, slijedom navedenog trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
8. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem te predmetnu tužbu ocijeniti sukladno odredbi čl. 447. st. 1. ZPP, imajući pritom u vidu i odredbu čl. 449. st. 1. ZPP, te nastaviti postupak po tužbi i nakon toga donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
Zadar, 2. lipnja 2025.
Sutkinja
Marina Tanta
