Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-960/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u pravnoj stvari tužitelja AB, [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41/10, protiv tuženika: 1) HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) SD iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Renata Živanović, odvjetnica u Zagrebu, Vincenta iz Kastva 8/II, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9385/2023-13 od 15. studenog 2024., 2. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AB kao neosnovana i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj u P- 9385/2023-13 od 15. studenog 2024. u toč. II i III izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom na temelju priznanja odlučeno je:

"I Ispravlja se pogrešan upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5409/3 k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta ORANICA, površine 285 čhv (1024 m2), upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proveden temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela naslovnog suda br. Z-5874/99 (Z-15252/98) na način da se nalaže upis brisanja prava vlasništva tuženika, svakog u ½ dijela, uz istodoban upis prava vlasništva Grada Zagreba na 247/285 dijela predmetne nekretnine.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu 1.837,75 eura s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana.

III Nalaže se tužitelju AB, OIB: 61817894937, naknaditi 1. tuženiku HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženoj SD, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu 1.448,23 eura, u roku 15 dana. '' 2. Protiv uvodno označene presude pod toč. II i III izreke u kojima je odlučeno o parničnom trošku žalbu je izjavio tužitelj, zbog pogrešne primjene čl. 155. i čl. 157. Zakona o parničnom postupku. U žalbi ističe kako je iz obrazloženja odluke o trošku razvidno da je sud tuženicima dosudio trošak jer su priznali tužbeni zahtjev, te iz razloga što je iz rješenja posl. broj Z-27688/2023 vidljivo da je tužitelj tvrdio kako je u cijelosti vlasnik predmetne nekretnine, a ne za 247/285 dijela, te što se prije podnošenja tužbe nije obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Međutim, iz rješenja posl. broj Z-27688/2023 vidljivo da su tuženici u zemljišnoknjižnom postupku u cijelosti osporavali vlasništvo tužitelja te ga nisu činili nespornim niti u dijelu. Štoviše, tuženici su tvrdili da su suvlasnici i posjednici cijele nekretnine zbog čega je tužitelj upućen u parnici ostvarivati svoj zahtjev, koji se pokazao u cijelosti osnovanim. Navodi i kako ne postoji obveza između stranaka rješavati spor mirnim putem, a, osim toga, tužitelj je bio vezan rokom od 30 dana u kojem je morao podnijeti tužbu za ispravak, pa bi i rješavanje spora mirnim putem bilo otežano. Stoga smatra da je, s obzirom da je i tužbeni zahtjev priznat, ostvario pravo na naknadu troška postupka jer se tužba ukazala potrebnom i osnovanom. Predlaže uvažiti žalbu i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška, a zahtjev tužitelja za naknadu troška usvojiti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj podnesenom žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu pod toč. II izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova i pod toč. III izreke u kojem mu je naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 1.448,23 eura, a koja se odluka o troškovima u presudi, sukladno čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), smatra rješenjem.

6. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja o trošku parničnog postupka nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istog Zakona pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj 25. rujna 2023. prvostupanjskom sudu podnio tužbu protiv tuženika pod 1) HD i pod 2) SD (u daljnjem tekstu: tuženici) u kojoj navodi da su tuženici upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], oranica površine 285 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 dijela te da su, iako su znali da im dio te nekretnine ne pripada, protivno načelu savjesnosti i poštenja 19. ožujka 1999. sklopili Diobni ugovor i od ranije k. č. [katastarska čestica] površine 547 čhv formirali k. č. [katastarska čestica] od 300 čhv i k. č. [katastarska čestica] od 285 čhv (247 čhv od tužiteljeve k. č. [katastarska čestica] čhv od k. č. [katastarska čestica] koja je bila u vlasništvu tuženika). Kako je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Z-27688/23-8 od 26. svibnja 2023. odbijen prijedlog tužitelja za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka i donošenje rješenja kojim se dopušta upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica], oranica površine 285 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tužitelj upućen ostvarivati svoje pravo u parnici, predlaže donijeti presudu kojom se ispravlja pogrešan upis prava vlasništva na način da se nalaže upis brisanja prava vlasništva tuženika, svakog u 1/2 dijela, uz istodoban upis prava vlasništva tužitelja na 247/285 dijela predmetne nekretnine, ili, podredno, utvrđuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva 247/285 dijela iste nekretnine, što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužitelja. Ujedno, tužitelj predlaže da se tuženicima naloži da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

8. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su oduvijek stvarni posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da tužitelj nikada nije stupio u posjed, te da to što isti ne vodi brigu o svojoj imovini i što se preko 45 godina nije pobrinuo za upis u katastar niti u zemljišne knjige nije krivnja tuženika. Navode kako je do cijepanja k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] došlo službenim putem temeljem prijave nacrta o parcelaciji RN- 1382/78 Zavoda za izgradnju grada, rješenjem Zavoda za katastar od 12. veljače 1979. Obje čestice i dalje dolaze upisane na prednicu tuženka ŠD Rješenjem istog Zavoda od 21. ožujka 1980., a temeljem prijave pravnog prednika tužitelja, Općine Susedgrad, dolazi do promjene na način da se na k. č. [katastarska čestica] umjesto ŠD upisuje društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Susedgrad. Tužiteljevi navodi da bi tuženici postupali protivno načelu savjesnosti i poštenja kada su sklopili Diobni ugovor iz 1999. ne odgovaraju istini, jer je za navedenu promjenu i formiranje postojala suglasnost Državnog pravobranitelja grada Zagreba. Kako se tužitelj uredno uknjižio na k. č. [katastarska čestica], sada upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tako se mogao uknjižiti i na ovoj nekretnini ako je na nju polagao kakvo pravo. Međutim, bez obzira na sve, kada im je predočena dokumentacija od prije 45 godina, ne čine spornim da bi tužitelj deposedirao 547 čhv nekadašnje k. č. [katastarska čestica] i da bi dio od 247 čhv sada predstavljao dio k. č. [katastarska čestica], ali da ista nije nastala samo od tih 247 čhv od k. č. [katastarska čestica], već i od 38 čhv dijela k. č. [katastarska čestica] koja je bila vlasništvo tuženika, a za koji dio tužitelj nema baš nikakav titulus stjecanja. U postupku koji se vodio pod posl. brojem Z-27688/23 tužitelj je polagao pravo na cijelu česticu, čemu su se tuženici potpuno opravdano usprotivili, zbog čega je tužitelj i odbijen sa svojom prijavom upisa na cijeloj čestici. Podnoseći ovu tužbu, tužitelj je uvidio svoju grešku te je postavio tužbeni zahtjev kako treba, na 247/285 dijela navedene čestice, kojem tužbenom zahtjevu se tuženici ne protive i istoga priznaju u cijelosti. Obzirom da ničim nisu uzrokovali ovu tužbu (da je tužitelj u zemljišno-knjižnom postupku sačinio prijavu kako treba, tuženi se istoj ne bi usprotivili, ili pak da se tužitelj tuženicima obratio sa zahtjevom za rješenje spora mirnim putem, tuženici bi svakako pristali), protive se potraživanju tužitelja za troškom ovog postupka te ujedno postavljaju zahtjev za naknadu troška odgovora na tužbu.

9. Prvostupanjskom je presudom na temelju priznanja u nepobijanom dijelu u toč. I izreke sud prvog stupnja odredio da se ispravlja pogrešan upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5409/3, oranica, površine 285 čhv (1024 m[2] ), upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proveden na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog odjela istog Suda posl. broj Z-5874/99 (Z-15252/98), na način da se nalaže upis brisanja prava vlasništva tuženika, svakog u 1/2 dijela, uz istodoban upis prava vlasništva tužitelja na 247/285 dijela predmetne nekretnine. U pobijanom dijelu pod toč. II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.837,75 eura, te je u toč. III izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 1.448,23 eura, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu i sudske pristojbe na odgovor na tužbu, u roku 15 dana.

9.1. U obrazloženju odluke o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja navodi da se odluka o parničnom trošku temelji na odredbama čl. 155. st. 1. i čl. 157. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Prvostupanjski sud utvrđuje da iz sadržaja rješenja posl. broj Z-2788/2023-8 od 26. svibnja 2023. proizlazi da je tužitelj u tom zemljišnoknjižnom postupku tvrdio da je vlasnik k. č. [katastarska čestica], površine 285 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a ne za 247/285 dijela, te da se prije pokretanja predmetnog parničnog postupka nije obratio tuženicima sa zahtjevom za rješenje ovog postupka, na način kako to traži u tužbi. Stoga utvrđuje kako tuženici nisu prouzročili pokretanje parničnog postupka te da im na temelju odredbe čl. 157. ZPP pripada pravo na parnični trošak, slijedom čega im je priznat trošak sastav odgovora na tužbu u visini 500 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eura. Tuženicima je priznat i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 198,23 eura.

10. Neosnovani su žalbeni navodi kako su tuženici u zemljišnoknjižnom postupku tužitelju u cijelosti osporavali vlasništvo nad k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tvrdili da su suvlasnici i posjednici cijele nekretnine, zbog čega je tužitelj upućen u parnici ostvarivati svoj zahtjev.

10.1. Naime, iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj je, kao predlagatelj, podnio prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, ali je rješenjem pod posl. brojem Z-27688/23 od 26. svibnja 2023. njegov prijedlog odbijen jer je utvrđeno da nisu ispunjenje pretpostavke da se ispravi zemljišnoknjižni upis u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se k. č. [katastarska čestica] površine 285 čhv (1024 m[2] ) uknjiži kao vlasništvo tužitelja, iz razloga što je predmet deposedacije bilo zemljište ukupne površine 247 čhv, a ne postoji sporazum između upisanih suvlasnika nekretnine i podnositelja prijave. Stoga je tužitelj istim rješenjem upućen da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak. Osim toga, iz spisa slijedi da je rješenjem o deposedaciji Komisije za uzimanje neizgrađenog građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje Općine Susedgrad od 20. kolovoza 1979. od stvarnih je korisnika H, S i DD deposediran dio osnovne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (547 čhv) u površini od 150 čhv i predan u posjed pravnom predniku tužitelja-Općini Susedgrad, koje rješenje nije provedeno u zemljišnoj knjizi. Diobnim ugovorom od 19. ožujka 1999. tuženici su između sebe podijelili k. č. [katastarska čestica] te su od k. č. [katastarska čestica] površine 547 čhv formirali k. č. [katastarska čestica] od 300 čhv i k. č. [katastarska čestica] od 285 čhv (od čega 247 čhv od tužiteljeve k. č. [katastarska čestica] čhv od k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika).

10.2. Po ocjeni ovog suda, upravo je pasivno držanje tužitelja povod ove parnice, jer da je tužitelj ishodio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju isprava kojima je raspolagao dugi niz godina (još od 1980.), ne bi ni došlo do stjecanja prava vlasništva tuženika na deposediranoj nekretnini. Isto tako, da je u pojedinačnom ispravnom postupku tužitelj predložio uknjižbu prava vlasništva na 247/285 suvlasničkog dijela, a ne za cijelo, kao što je to učinio sada u tužbi, mogao je svoje pravo vlasništva upisati u tom postupku, u kojem slučaju također ne bi bilo potrebe za pokretanjem predmetne parnice. Pritom je za naglasiti kako su se tuženici, suprotno žalbenim navodima da su u zemljišnoknjižnom postupku u cijelosti osporavali vlasništvo tužitelja odnosno da ga niti u dijelu nisu činili nespornim, protivili prijedlogu da se zemljišnoknjižni uložak ispravi na predloženi način u površini većoj od one koja bi eventualno pripadala tužitelju, sve iz razloga što je k. č. [katastarska čestica] nastala od 247 čhv od k. č. [katastarska čestica] i od 38 čhv od k. č. [katastarska čestica], a za koji dio tužitelj nema titulus stjecanja. U predmetnoj su parnici tuženici tužbeni zahtjev postavljen na upis prava vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 285 čhv (1024 m[2] ), za 247/285 dijela, priznali u odgovoru na tužbu.

10.3. Dakle, obzirom da tuženici nisu prouzročili pokretanje predmetnog parničnog postupka i da su u odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev, pravilno je, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 157. ZPP, kojom je propisano da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će tuženiku nadoknaditi parnične troškove, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška te mu naložio da naknadi parnični trošak tuženicima.

11. Obzirom da ovaj sud smatra kako je odluka suda prvog stupnja u pogledu troškova postupka pravilna i zakonita, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. II i III izreke tj. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

12. U nepobijanom dijelu pod toč. I izreke prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

Zadar, 2. lipnja 2025.

Sudac

Eugen Škunca