Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: Kzd-47/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež tog suda Maria Buluma, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene NC po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KOz-DO-18/22 od 13. travnja 2022. zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - u daljnjem tekstu KZ/11) u stjecaju s dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona nakon održane rasprave 29. svibnja 2025. koja je zaključena istoga dana i objavljena 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

optužena: NC, kćer N i BC, rođene B, rođena **.**.1975. u [adresa], stanuje u mjestu [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], domaćica, sa završenom osnovnom školom, rastavljena, živi u izvanbračnoj zajednici, majke šestero djece, nezaposlena, bez primanja, bez imovine, nalazi se na slobodi,

k r i v a  j e

I. što je u razdoblju od 2010. do 23. travnja 2018. iako svjesna da ugrožava pravilan odgoj i razvoj svojih sinova AC rođ. **.**.2005. i ĆC rođ. **.**.2001., napustila djecu AC i ĆC koja su potom smještena u Dom za djecu "Maslina" u Dubrovniku, nije održavala kontakt s djecom, nije posjećivala djecu u Domu u kojem su smještena, nije kontaktirala djelatnike Doma da bi dobila informaciju o zdravlju djece, njihovom školovanju i njihovim potrebama, niti se na bili koji način skrbila i brinula o djeci, odnosno nije pokazivala nikakav interes za djecu AC i ĆC, što je sve negativno utjecalo na daljnji odgoj i razvoj djece AC i ĆC, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj R1 Ob-57/2018 od 23. travnja 2018. lišena roditeljske skrbi,

dakle, kao roditelj, grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djece,

II. što je iako temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj R1 Ob-57/2018 od 23. travnja 2018. obvezna na ime uzdržavanja sinova ĆC, rođ. **.**.2001. i UC, rođ. **.**.2005. koji se redovno školuju doprinositi mjesečno po 1.000,00 kuna/132,72 eura za svako dijete, i to počevši od 21. svibnja 2018. pa nadalje za UC i od 21. svibnja 2018. do 25. lipnja 2019. za ĆC, iako svjesna ove svoje obveze i iako u mogućnosti budući je radno sposobna, od 21. svibnja 2018. do 31. siječnja 2024. ne doprinosi za uzdržavanje UC i do 21. svibnja 2018. do 25. lipnja 2019. nije doprinosila za ĆC, čime je sinu ĆC od 21. svibnja 2018. do 25. lipnja 2019. uskratila dužno uzdržavanje u iznosu od 13.000,00 kuna/1.725,40 eura i sinu SC od 21. svibnja 2018. do 31. siječnja 2024. uskratila dužno uzdržavanje u iznosu od 69.000,00 kuna/9.157,87 eura,

dakle, nije uzdržavala osobe koje je po zakonu dužna uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – djela opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 1. Kaznenog zakona, u stjecaju s dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja

– djela opisana po članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjiva po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona, sve u svezi s čl. 51. istog Zakona.

Pa se optuženoj NC za svako od predmetna dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona prethodno utvrđuju

kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine,

potom se istoj za svako od predmetna dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja prethodno utvrđuju

kazne zatvora u trajanju od po 4 (četiri) mjeseca,

te se potom ista na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osuđuje na

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenici se sa postavljenim imovinskopravnih zahtjevom upućuju da isti mogu potraživati u posebnoj parnici.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. ODO Dubrovnik podiglo je pred ovim sudom 13. travnja 2022. optužnicu poslovnog broja KOz-DO-18/22 protiv NC zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 u stjecaju s dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. istog Zakona.

2. Upitana tijekom rasprave pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi optužena NC je izjavila da se ne smatra krivom.

3. Optužena je upitana na kraju dokaznog postupka izjavila da neće iznositi obranu niti da će odgovarati na pitanja.

Optužena je prilikom prvog ispitivanja u svojoj obrani u bitnome navela da ne plaća uzdržavanje jer da nema od čega, da je u optuženom razdoblju znala naći posao ali da bi se uvijek nešto zakompliciralo pa da bi ga izgubila, da ima financijskih mogućnosti da bi plaćala uzdržavanje. U optuženom razdoblju da je vidjela svoju djecu dva puta, da ih čuje na telefon ali ne baš često, možda jednom mjesečno ili svaki drugi mjesec, da zna da su joj djeca negdje u Dubrovniku. Da djecu nije posjećivala, da nema kako otići ih vidjeti, da ona ne vozi, da ima mogućnosti posjetiti ih da bi to činila.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su oštećenici AC i ĆC te vještakinja Željka Ercegović, te je uz suglasnost stranaka pregledan i pročitan:

- rodni list Matičnog ureda Sinj za AC (l. s. 9),

- uvid u digitalne podatke Matice rođenih za RC (l. s. 10),

- rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj R1 Ob-1039/2019 od 23. travnja 2020. (l. s. 11-14),

- rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj R1 Ob-57/2018 od 23. travnja 2018. (l. s. 15-18, 36-40),

- rješenje Centra za socijalnu skrb Sinj Klasa: Up/I-551-05/20-01/27, Ur broj: 2175- 11/34-20-3 od 10. lipnja 2020. (l. s. 19-20),

- socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Sinj od 4. lipnja 2020. (l. s. 21-23),

- izvješće Centra za socijalnu skrb Sinj od 10. svibnja 2021. (l. s. 24-26),

- podatci Regosa od 04. kolovoza 2021. (l. s. 46),

- dopis Centra za socijalnu skrb Sinj od 12. srpnja 2021. (l. s. 50),

- dopis Dječjeg doma Maslina od 12. listopada 2021. (l. s.54),

- liječnička potvrda od 26. travnja 2022 (l. s.82),

- potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 26. travnja 2022. (l. s. 83),

- potvrda porezne uprave Split, ispostave Sinj od 26. travnja 2022 (l. s. 84-89),

- potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26. travnja 2022. (l. s. 90- 91).

- dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 18. siječnja 2023. sa dokumentacijom (l. s. 149-157),

- spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj R1 Ob-1039/2019,

- spis Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj R1 Ob-57/2018,

- dokumentacija koju je u spis dostavio branitelj na ročištu održanom 29. svibnja 2025.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitan je oštećeni ĆC, koji je u bitnome naveo da dok je bio u Domu Maslina u Dubrovniku da nije imao gotovo nikakav kontakt s majkom odnosno da je to bilo u prosjeku jedna SMS poruka godišnje, da mu nije slala ni pisma, niti su imali telefonske ili bilo kakve druge razgovore niti je slala slike putem mobitela ili na bilo koji drugi način. Što se tiče uzdržavanja koliko on zna da njegova majka za njega nije plaćala nikakvo uzdržavanje, a da ga nije platila ni njemu od kada je postao punoljetan. Da se prestao redovno školovati u lipnju 2019. godine i da je taman tada napunio 18 godina i nakon toga da se više nije redovno školovao. Kada je završio srednju školu da je radio to ljeto 2019., pa da je onda nekoliko mjeseci pauzirao te da je ponovno radio od veljače 2020. Da nema saznanja da bi njegova majka kontaktirala djelatnike Doma Maslina vezano za njega, naravno da se osjeća uskraćenim za takvo postupanje svoje majke, ali da nije da o tome svakodnevno razmišlja. Koliko zna da je majka više kontaktirala njegovog mlađeg brata SC, ali ne dok su bili u Domu nego nakon toga, ali da nije detaljno o tome razgovarao s njim pa da ne zna detalje. Da je napustio Dom Maslina 1. ožujka 2020. Da njegova majka sigurno već dugo ima njegov broj mobitela, još iz vremena dok je bio u Domu, ali da joj ga on nije dao, da je s njom tada kontaktirao samo putem SMS poruka i da je to bilo vrlo rijetko. Da on cijelo ovo razdoblje ima isti broj mobitela i to da je broj: [broj telefona].

Nadalje je naveo da postavlja imovinsko pravni zahtjev koji se odnosi na neplaćeno uzdržavanje za njega u iznosu od 1.725,40 eura, a da se to odnosi na razdoblje neplaćenog uzdržavanja od 25. svibnja 2018. do 25. lipnja 2019.

6. Ispitani oštećenik AC u bitnome je naveo da što se tiče konakata s majkom dok su bili djeca da se sjeća da ih je jednom posjetila u Dubrovniku i da bi im putem telefona uputila poneki poziv. Da ne zna koliko su ti pozivi bili česti, moguće jednom mjesečno, ali da je bilo davno pa da nije siguran, ono što je bilo poruka da je to bilo preko bratovog mobitela jer da je on svoj mobitel bio izgubio. I onda da su odjednom kontakti potpuno prestali, da ne zna zašto i da su počeli opet tek kada je imao 16 ili 17 godina. Taj kontakt da je uspostavljen tako što je on majku pronašao preko facebooka i preko nekih drugih poruka pronašao njene podatke za kontakt te da je tako kontakt ponovno uspostavljen, a da je njega najviše zanimalo da vidi kakva je ona osoba jer da ga je zanimalo kakva bi osoba ovo napravila svojoj djeci, a pod time da misli da se razvela od oca i potpuno ih napustila i ostavila na cjedilu. Da je kasnije čak i posjetio majku jer da su se tako dogovorili, da misli da je tada imao 17 godina te da je otišao kod nje u Sinj, a da ju je posjetio i u zimu 2024. Što se tiče uzdržavanja, koliko zna da majka nije uplaćivala ništa, a da nije uplatila ništa ni njemu od kada je postao punoljetan, da je on nju sveukupno tri puta posjetio te da mu je jednom prilikom dala misli 200,00 kuna, a da je to bilo davno, da se još plaćalo u kunama. Da se redovno školovao do lipnja 2024. da nekoliko mjeseci potom nije bio zaposlen, ali da se onda zaposlio u rujnu 2024. te da je od tada kontinuirano zaposlen. Da postavlja imovinsko pravni zahtjev prema svojoj majci s osnove neplaćenog uzdržavanja i to u iznosu od 10.000,00 eura. Koliko se može sjetiti da je svaki kontakt s majkom izgubio u svojoj šestoj godini života te kako je rekao da su ponovno uspostavili kontakt negdje kada je imao oko 16 godina, a i to kada su uspostavili kontakt da je bilo jedna SMS poruka u dva – tri mjeseca. U ovom razdoblju kada nije kontaktirao s majkom da misli da kontakt nije imao ni njegov brat, a da misli da on ni ne želi sada imati kontakt s njom. Da mu nije poznato je li njegova majka kontaktirala djelatnike Doma Maslina da bi se raspitala o njemu. Da se sada ne može sjetiti to što je rekao da je majka putem bratovog mobitela njih kontaktirala i jesu li to bili samo poruke ili i razgovori. To što je rekao da je tri puta bio kod majke da je to bilo u razdoblju od njegove sedamnaeste godine pa do sada kada ima devetnaest godina. U razdoblju od njegove pete godine pa nadalje da je posjećivao svoga oca A te tada kada bi bio kod oca da ne bi tamo bila majka niti bi nju na bilo koji način tada kontaktirao i tako da je bilo sve do njegove sedamnaeste godine, a tada bi on sam kada bi odlazio kod oca otišao i kod majke i tako bi se vidio s njom. Da je siguran da je redovno školovanje završio u lipnju 2024. jer iako je to bilo trogodišnje školovanje, da je jedan razred bio pao. Da se više ne sjeća kako je došlo do razmjene brojeva telefona njegovog brata ĆC i majke, a to što mu se danas govori na čiju se inicijativu to dogodilo, da to nije znao prije dana davanja iskaza pred sudom.

7. Tijekom kaznenog postupka ispitana vještakinja Ercegović u bitnome je navela kako je pregledala optuženu gospođu te pribavila njen karton te da je ona u to vrijeme kada ju je pregledala bila nezaposlena sa završenom osnovnom školom. Da je njen zaključak bio da je ona nesposobna za poslove u kojima bi bio teže opterećen lokomotorni aparat njenog organizma dok je za poslove koji ne bi bili na taj način naporni radno sposobna. Iz naknadno dostavljene liječničke dokumentacije da se razabire da je njoj u veljači 2024. poduzeta operacija lijevoga kuka gdje joj je stavljena proteza, a ona da je u razdoblju operacije i idućih 6 mjeseci bila u potpunosti nesposobna za rad, a nakon toga da je bila sposobna za rad jednako kako je i prije navela dakle da jedino ne bi bila sposobna za rad koji bi zahtijevao veće opterećenje lokomotornog sustava. Također da je iz dostavljenih nalaza razvidno da ona sada trpi bolove u drugom kuku pa da je upućena na dijagnostičku obradu istoga te da je također razvidno da joj je nakon operacije lijevog kuka lijeva noga jedan centimetar kraća.

8. Tijekom dokaznog postupka ukazalo se nespornim da optužena u razdoblju koje joj se stavlja na teret nije plaćala uzdržavanje koje je sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju bila dužna plaćati, ali se ukazalo spornim jesu li postojali opravdani razlozi na njenoj strani radi kojih nije bila u mogućnosti plaćati uzdržavanje. Nadalje, ukazalo se spornim i je li optužena u razdoblju koje joj se stavlja na teret grubo zanemarivala svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja svoje dvoje djece na način što nije pokazivala nikakav interes za svoje dvoje tada malodobne djece.

9. U odnosu na sporna pitanja i to u odnosu na kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja, a u odnosu na koje je i sama optužena potvrdila da nije ništa uplaćivala za uzdržavanje svoje dvoje malodobne djece navodeći da nije uspijevala pronaći posao, a kada bi ga i pronašla da bi se nešto zakompliciralo pa bi ga izgubila za istaknuti je prije svega da osoba koja je dužna uplaćivati uzdržavanje mora to činiti u iznosima i u rokovima kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Budući da optužena uistinu u optuženom razdoblju, i po vlastitom iskazu, nije ništa uplatila s osnove uzdržavanja ona je time ostvarila sva zakonska obilježja dvaju kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja. Činjenica da je ona tijekom radnje prvog ispitivanja navela da je ona u optuženom razdoblju znala naći posao pa da bi se nešto dogodilo i da bi ga onda izgubila ne može se smatrati okolnošću na njenoj strani koja bi isključila protupravnost u odnosu na optuženu, upravo suprotno, ovi njeni navodi potvrđuju da je ona u optuženom razdoblju bila radno sposobna i čak povremeno bila u radnom odnosu i privređivala, dok je i vještakinja upitana navela da je on bila radno sposobna, osim u doba operacije i 6 mjeseci nakon nje, a u ostalom periodu da nije bila sposobna samo za poslove gdje bi značajnije bio opterećen lokomotorni sustav. Činjenica da je optužena imala određenih zdravstvenih problema te da je na tu okolnost bila i vještačena nije od utjecaja u konkretnom slučaju budući da je njena nesposobnost za rad bila privremenog karaktera i to izvan , tj. nakon optuženog razdoblja pa to svakako ne utječe na ostvarivanje obilježja predmetnih kaznenih djela.

Stajalište je ovoga suda, a što je u konačnici i ustaljena sudska praksa sudova u Republici Hrvatskoj u sličnim predmetima da činjenica nezaposlenosti ili nižih primanja na poslu kojim se osoba bavi nije dovoljan, odnosno opravdan razlog za nemogućnost plaćanja uzdržavanja. Naime, optužena je u optuženom razdoblju bila dovoljno zdrava, mlada i radno sposobna osoba, a njena zakonska obveza je skrbiti za svoju djecu. Optužena je prije svih obveza koje ima dužna izvršavati zakonsku obvezu uzdržavanja, a ostale obveze podmirivati iz preostalog dijela imovine odnosno primanja, a što u konkretnom slučaju optužena, čak i po vlastitom iskazu, nije činila. Optužena je dužna, ukoliko se to ukaže potrebnim, pronaći i dodatno zaposlenje pa i više njih kako bi mogla uzdržavati svoju djecu te plaćati uzdržavanje iz sve svoje imovine koju ima. Za sud je nesporno da optužena zna da njena djeca moraju svakodnevno jesti, oblačiti se, pohađati školu, ukratko normalno živjeti i da je ta potreba stalna i svakodnevna, a nikako periodična i povremena pa je redovito plaćanje uzdržavanja u dosuđenim iznosima nužno i ne može biti uvjetovano. Potrebno je navesti i da je optužena u veljači 2024. poduzela operativni zahvat i da nakon njega 6 mjeseci nije bila sposobna za rad, ali da se ne radi o razdoblju koje joj se ne stavlja na teret pa da stoga nije od utjecaja u konkretnom slučaju.

Sve navedeno očito ukazuje na činjenicu da kod optužene nisu postojali opravdani razlozi radi kojih nije plaćala uzdržavanje u iznosima i u dinamici kako je to određeno pravomoćnom sudkom odlukom budući da je ista očito bila sposobna privređivati te da je povremeno po vlastitom iskazu i privređivala, ali i po vlastitom iskazu ni u najmanjem, čak ni u simboličnom iznosu, nije plaćala dužno uzdržavanje.

10. Što se pak tiče dijela ove presude kojim je optužena oglašena krivom zbog počinjenja dvaju kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 na štetu svoja dva sina na način da ih je potpuno napustila, kada su smješteni u domu Maslina u Dubrovniku i ni na koji način se nije raspitivala za njih kod pravne osobe koja im je pružila smještaj niti je iste kontakirala iz iskaza oštećene djece razvidno je da ih majka uistinu nije gotovo nikada kontaktirala, da je to bilo vrlo povremeno, rijetko, da je bilo godina kada ih uopće nebi kontaktirala. Iz očitovanja doma Masila, u kojem su djeca bila smještena, također proizlazi da optužena nije doprinosila za uzdržavanje djece, nije ih posjećivala niti ih je kontaktirala putem telefona niti se kod djelatnika doma Maslina raspitivala o zdravlju djece ili njihovom školovanju te da je od veljače 2021. putem telefona kontaktirala sina SC, a što je sukladno i njegovom iskazu danom pred sudom.

11. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da sud iskaz oštećene djece smatra istinitim, logičnim, međusobno nadopunjujućim i time vjerodostojnim, a u kojem oni detaljno opisuju da ih majka, osim u nekoliko navrata, u optuženom razdoblju od preko 8 godina ni na koji način nije kontaktirala, te budući da to u bitnome potvrđuje i sama optužena, a to potvrđuje i dokumentacija doma Maslina u kojem su djeca bila smještena sud smatra da su u postupanju optužene u optuženom razdoblju ispunjeni svi oni elementi koji čine zakonska obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava koja se optuženoj stavljaju na teret te da je u konkretnom slučaju u pitanju bio prije svega osobni dojam optužene da se ne smatra krivom kada se očitovala o krivnji iako u bitnome potvrđuje sve navode optužnice i u odnosu na ovo kazneno djelo. Naime, optužena je u svojoj obrani navela da djecu nikada nije posjetila jer da ona ne vozi i da nije imala sredstava za doći do Dubrovnika. Ovakvi navodi optužene su po mišljenju suda nevjerodostojni i usmjereni isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od optužene budući da je ona u međuvremenu uvijek mogla nazivati na telefon i djecu i Dom Maslina, raspitivati se o zdravlju i školskom uspjehu djece, pozvati djecu da dolaze kod nje za vrijeme školskih praznika, kako je to uostalom činio njihov otac i slično, a što sve evidentno optužena nije radila.

12. Što se tiče subjektivnog odnosa optužene prema kaznenim djelima koja joj se stavljaju na teret može se reći da je ona u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istih, kako je uvodno analizirano, bila potpuno svjesna svoje obveze plaćanja redovitog i dostatnog uzdržavanja za svoju maloljetnu djecu i zabranjenih posljedica propuštanja takvog postupanja jednako kao što je bila svjesna i obveze podizanja, odgoja i obrazovanja svoje djece pa je za sud nesporno da je propuštanjem uplaćivanja cjelokupnog redovitog i dostatnog uzdržavanja u rokovima i iznosima kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom odlukom suda te time što u vremenu od preko 8 godina nije gotovo nikada kontaktirala svoju djecu koja su bila smještena u Domu Maslina niti se u navedenom Domu raspitivala za njihovu zdravlje, uspjeh u školi i sl. upravo željela nastupanje zabranjenih posljedica takvog njenog postupanja pa je stoga za zaključiti da je ista postupala s izravnom namjerom u tom smislu.

13. Slijedom svega navedenog sud smatra da je optužena, u razdoblju koje joj se stavlja na teret u cijelosti ispunila obilježja dvaju kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 za koja se tereti, te dvaju kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. istog Zakona upravo na način kako joj se to stavlja na teret predmetnom optužnicom te da ne postoje okolnosti koje bi isključivale njenu krivnju.

14. Dakle, budući da je optužena svojim postupanjem u optuženom razdoblju ostvarila sva zakonska obilježja dvaju kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 u stjecaju s dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njenom postupanju, to je optužena odgovorna za počinjenje navedenih kaznenih djela pa ju je sud oglasio krivom.

15. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optužene valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju joj je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njenoj strani.

16. Što se tiče ubrojivosti optužene u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da je ista bila potpuno ubrojiva jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njenu potpunu ubrojivost.

17. Nadalje, sud je od olakotnih okolnosti na strani optužene cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost i korektno držanje pred sudom kao i činjenicu da osim oštećene djece ima još četvero djece, dok je od otegotnih okolnosti na njenoj strani cijenio dugotrajnost činjenja predmetnih kaznenih djela posebice kaznenih djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11.

18. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na optuženu da više ne čini kaznena djela, kao i posebice da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijet o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

19. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići samo osudom optužene na kaznu zatvora.

20. Naime, imajući u vidu sve gore iznesene olakotne i otegotne okolnosti na strani optužene gdje je od otegotnih okolnosti posebno potrebno naglasiti dugotrajnost razdoblja u kojem optužena očito bez ikakvog stvarnog razloga ni telefonski ni na bilo koji drugi način ne kontaktira svoju djecu, niti se za njih na bilo koji način interesira upućuje na osobitu upornost i bezobzirnost optužene prema najranjivijoj skupini, maloljetnoj djeci i to vlastitoj maloljetnoj djeci pa sud smatra da će samo ovakva vrsta prijekora dovoljno utjecati na optuženu da u buduće ne čini kaznena djela, ali je još možda i važnije na ovaj način poslati jasnu poruku o neprihvatljivost ovakvog bestijalnog postupanja roditelja prema vlastitoj djeci.

21. Slijedom svega navedenog sud je optuženoj NC za svako od predmetna dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 1 godine, potom je istoj za svako od predmetna dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 4 mjeseca, te je potom istu na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

22. Nadalje, sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku uputio oštećenike sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuju da iste mogu potraživati u posebnoj parnici budući da podatci kaznenog postupka ne pružaju pouzdanu osnovu ni za djelomično ni za potpuno presuđenje o navedenom.

23. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optužene i osoba koje je ista dužna uzdržavati.

Dubrovnik, 2. lipnja 2025.

Sudac za mladež:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: KOz-DO-47/22

- optuženoj MC.

- branitelju Marku Baliću, odvjetniku u Sinju,

- oštećenicima AC i ĆC.