Poslovni broj: Usž-1411/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica EE iz [adresa], GE iz [adresa], KE iz [adresa] i JE iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40 i Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-3454/2021 od 25. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalbe se odbijaju i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-3454/2021 od 25. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika u točki II. te je odlučeno da se naknada utvrđuje za jednokatnu poslovnu, dvorišnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] i dvorište te za poslovnu zgradu i dvor u [adresa] izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađene 1933. ranije oznake kč. br. [katastarska čestica] površine 962 m[2] upisane u raniji zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sastoji se od podruma ukupne neto korisne površine 573,74 m[2] , prizemlja ukupne neto površine 778,82 m[2] , kata ukupne neto površine 322,41 m te potkrovlja ulične zgrade ukupne neto površine 371,76 m[2] , ukupne neto građevinske površine 2046,73 m , odnosno ukupne bruto građevinske površine 2660,75 m[2] . Ovom presudom je tuženiku naloženo da tužiteljicama naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 7.812,50 kn/1.036,90 eura u roku od 15 dana.
2. Rješenjem tuženika poništeno je djelomično rješenje Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I-944-18/97-01/194, urbroj: 2103-03/01-19-112120 od 1. veljače 2019. te je riješeno pod točkom IE iz [adresa] u 3/6 dijela, RE iz [adresa] u 1/6 dijela, KE iz [adresa] u 1/6 dijela i JE iz [adresa] u 1/6 dijela utvrđuje se pravo na naknadu u dionicama ili udjelima trgovačkih društava čiji je imatelj Republika Hrvatska; točka II. naknada se utvrđuje za jednokratnu poslovnu, dvorišnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] i dvorište te za poslovnu zgradu i dvor u [adresa] izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene 1933. ranije brojčane oznake kč. br. [katastarska čestica] površine 962 m[2] upisane u raniji zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a sastoji se od podruma ukupne površine 218 m[2] , prizemlja ukupne površine 728,99 m , kata površine 274,82 m i potkrovlja ulične zgrade površine 75,89 m ukupne neto građevinske površine 1298,30 m[2] odnosno bruto građevinske površine 1758,30 m . Točkom III. obveznik naknade je Centar za restrukturiranje i prodaju koji se točkom IV. obvezuje utvrditi visinu naknade po pravomoćnosti rješenja i u roku od 60 dana prenijeti ovlaštenicima naknade dionice ili udjele trgovačkih društava čiji je imatelj Republika Hrvatska dok je točkom V. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Rješenjem prvostupanjskog tijela je istim ovlaštenicama naknade u istim omjerima utvrđeno pravo na naknadu u dionicama i udjelima iz portfelja Republike Hrvatske (točka I.), točkom II. naknada je određena za nekretninu i to kuću broj 11, jednokatna poslovna zgrada i dvorišnu zgradu i dvorište izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] i poslovnu zgradu i dvor u [adresa] izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neto građevinske površine od 1298,30 m[2] i bruto građevinske površine od 1758,30 m[2] sagrađene na zemljištu kč. br. [katastarska čestica] površine 982 m zk. ul. [broj ZK uloška] koje je parcelacijom cijepano na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i sastoji se od podruma površine 218,60 m[2] , prizemlja površine od 728,99 m , prostorija na katu površine 274,82 m[2] i potkrovlja ulične zgrade površine 75,89 m . Prvostupanjskim rješenjem obveznikom naknade određena je Republika Hrvatska a Centar za restrukturiranje i razvoj će utvrditi visinu i način isplate sukladno članku 46. i 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i na temelju članka 22. stavka 2. točke 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom nakon pravomoćnosti tog rješenja prenijeti iz portfelja RH dionice i udjele predlagateljima odnosno ovlaštenicama utvrđenim u točki I. istog rješenja te su ovlaštenici naknade obvezani u korist proračuna RH uplatiti revalorizirani hipotekarni dug iz 1929. godine koji iznosi 1,700.000,00 dinara koji za godinu kad je obveza nastala preračunat u USA dolar iznosi 30.008,83 USA dolara, preračunato u HRK na dan plaćanja u roku od 60 dana od dana primitka rješenja ili dokazati da je dugovanje prestalo u protivnom gube pravo na naknadu za nekretnine navedene u točki I. tog rješenja.
4. Protiv ove presude žalbe su izjavili Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru i Centar za restrukturiranje i razvoj.
5. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru žalbu podnosi iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba sudskog postupka jer u obrazloženju presude nije naveo razloge i zaključke na kojima je utemeljio pravo ovlaštenika na naknadu za objekt u površini od 2046,73 m[2] . Smatra da se naknada ovlaštenicima može odrediti samo za površinu koja je oduzeta njihovim prednicima te se poziva na dokumentaciju pretvorbe društvenog poduzeća Cromax kojim je objekt procijenjen s neto građevinskim površinama od ukupno 1298,30 m[2] zbog čega smatra da je rekonstrukcija objekta naknadno uslijedila i prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka iz 2007. i 2008. iznosi 2143,11 m[2] . Predlaže da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu.
6. Zainteresirana osoba Centar za restrukturiranje i prodaju žalbu podnosi iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud odredio novu ukupnu neto površinu objekta od 2046,73 m[2] dok je u provedenom vještačenju, prema dopuni vještva od 3. svibnja 2017. utvrđeno da površina iznosi 2082,85 m[2] , a prema vještvu Zavoda za vještačenje d.o.o. Zagreb neto površina objekta iznosi 1298,30 m[2] . Bitnu povredu pravila sudskog postupka nalaze i u okolnosti što je prvostupanjski sud poništio i točku II. rješenja tuženika a propustio je izmijeniti točku III. čime je u cijelosti ostavio zainteresiranu osobu obveznikom naknade. Napominje da tužiteljicama nije negirao pravo na naknadu tijekom provedenog postupka već je negirao opseg obveze koja mu može biti naložena. Ističe da se prvostupanjski sud nije izjasnio o razlozima zbog kojih bi zainteresirana osoba trebala biti obveznik naknade i za dio predmetnog objekta od 748,43 m[2] koji nije procijenjen u postupku pretvorbe poduzeća Cromax Bjelovar. Navodi da se prvostupanjski sud poziva na dopis Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23. kolovoza 2007. u kojem se navodi da je predmet naknade oduzeto poduzeće "Prva bjelovarska tvornica suhomesnate robe Josip Svoboda i sinovi" d.d. Bjelovar, ali ističe da predmetna nekretnina nije oduzeta kao poduzeće nego je konfiscirana kao osobna imovina fizičke osobe. Navodi da Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine propisuje mogućnost naknade i u drugim oblicima, a ujedno brani obvezu naknađivanja zainteresiranoj osobi izvan opsega procijenjene imovine u pretvorbi ukoliko je ona oduzeta kao osobna imovina fizičke osobe. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Iz obrazloženja osporene presude kao i iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu tijekom ovog žalbenog postupka proizlazi da je u provedenom postupku i sporu neprijeporno utvrđeno da su zahtjev podnijele ovlaštene osobe u svezi s imovinom koja je konfiscirana njihovom predniku, sada pokojnom ZE na temelju presude Okružnog narodnog suda u Bjelovaru, broj: K.2-2745 od 21. srpnja 1945. i uknjižena kao općenarodna imovina. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je oduzeta imovina na kč. br. [katastarska čestica] zk. uložak broj: [broj ZK uloška] (ranije zk. uložak broj: [broj ZK uloška]), površine 962 m[2] k. o. [katastarska općina] na kojoj je bila izgrađena kuća broj 11 i dvorište. Predmet naknade je oduzeto poduzeće "Prva bjelovarska tvornica suhomesnate robe Josip Svoboda i sinovi d.d. Bjelovar" koje se sastojalo upravo od poslovnog prostora kuće broj 11 sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 962 m[2] . Navedena nekretnina procijenjena je u društveni kapital poduzeća Cromax Bjelovar nad kojim je proveden stečajni postupak tijekom kojeg je donesen zaključak kojim se predmetna nekretnina u cijelosti predaje kupcu ČE iz [adresa] te se određuje upis prava vlasništva tih nekretnina u zemljišnu knjigu u korist navedenog kupca.
9. Slijedom naprijed navedenog upravna tijela i upravni sud utvrdili su da se radi o imovini koju nije moguće vratiti u naravi već ovlaštenicima pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju kako to propisuje odredba članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.).
10. Žalitelji navedeno utvrđenje upravnih tijela i prvostupanjskog suda ne dovode u sumnju.
11. Tijekom provedenog upravnog postupka pribavljen je elaborat o pretvorbi društvenog poduzeća Cromax Bjelovar koji se odnosi na procijenjeni poslovni i skladišni prostor na lokaciji [adresa], a nalaz u postupku pretvorbe je izradio Zavod za vještačenje Zagreb d.o.o. Iz tog nalaza proizlazi da je poslovni objekt procijenjen na temelju dopune nalaza iz 1993. s neto građevinskim površinama - podrum 218,6 m[2] , prizemlje 728,99 m , kat 274 m , potkrovlje 75,89 m , odnosno ukupno neto površina od 1.298,30 m[2] . Tijekom postupka izrađen je nalaz i mišljenje ovlaštenog građevinskog vještaka LE, koja je za izradu nalaza koristila dokumentaciju koja je poslužila novom vlasniku za rekonstrukciju predmetnog objekta. U postupku je neprijeporno utvrđeno da objekt nije mijenjao vanjske gabarite uključujući i visinu. Prema nalazu ovlaštenog vještaka volumen zgrade i visina potkrovne etaže ostali su neizmijenjeni u odnosu na stanje prije rekonstrukcije. Zapisnikom o očevidu od 23. ožujka 2007. u prisutnosti stranaka navedeni građevinski vještak utvrdio je da su postojeći objekti na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u gabaritima objekata koji su bili predmetom konfiskacije. Detaljnom izmjerom površine objekata nalazima i mišljenjem ovlaštenog vještaka utvrđeno je da je tijekom rekonstrukcije došlo do izmjene stanja podruma u površini u dijelu prostora pasaža prizemlja, čime je ranije postojeća površina povećana za 60,26 m[2] . Stoga se prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka površina predmetne zgrade izgrađene 1933. sastoji od podruma ukupne neto korisne površine 573,74 m[2] , prizemlja ukupne neto površine 778,82 m , kata ukupne neto površine 322,41 m te potkrovlja ulične zgrade ukupne površine 371,76 m[2] , odnosno ukupne neto građevinske površine 2.046,73 m , odnosno ukupne bruto građevinske površine 2.660,75 m[2] .
12. Je li do razlike u površinama iskazanim u procjembenom elaboratu pretvorbe društvenog poduzeća Cromax mesna industrija Bjelovar u odnosu na nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka došlo iz razloga što u postupku pretvorbe nisu unesene sve površine oduzete nekretnine ili zbog primjene različitih koeficijenata prilikom izračuna površina tijekom postupka nije nesumnjivo utvrđeno.
13. S obzirom na naprijed navedeno i utvrđeno stanje upravna tijela odredila su ovlaštenicima naknade pravo na naknadu za površinu nekretnine koja je ušla u postupak pretvorbe društvenog poduzeća Cromax mesna industrija Bjelovar dok je presudom prvostupanjskog suda naknada određena za ukupnu površinu nekretnine prema nalazu ovlaštenog građevinskog vještaka koja je umanjena za površinu od 60,68 m[2] , koja je nastala rekonstrukcijom objekta od strane novog vlasnika.
14. Prema odredbi članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine prijašnjem vlasniku ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina. Ako ostvarenje ovog prava nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.
15. Kako nije moguć naturalni povrat predmetne imovine to ovlaštenicima naknade pripada naknada za predmetnu nekretninu u površini koja je bila u vrijeme konfiskacije. Županijsko državno odvjetništvo tijekom provedenog postupka i spora, niti svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja nadležnog građevinskog vještaka koji se odnosi na utvrđene površine oduzete nekretnine. Stoga je neosnovan žalbeni navod prema kojem bi u ovom postupku ovlaštenici naknade dobili naknadu za površinu objekta koja nije oduzeta. Naime, kao što je naprijed navedeno u postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina u cijelosti u istim gabaritima kao u vrijeme konfiskacije te je kao takva ušla u postupak pretvorbe društvenog poduzeća Cromax mesna industrija a zatim u vlasništvo trećih osoba.
16. Centar za restrukturiranje i prodaju ne osporava ovlaštenicima pravo na naknadu ali ističe da je predmetna imovina konfiscirana kao osobna imovina fizičke osobe te nije u cijelosti procijenjena u društveni kapital poduzeća Cromax Bjelovar. Stoga smatra da ne može biti obveznik naknade.
17. Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj: U-I-4091/2013 od 15. listopada 2014. utvrdio je da je Centar za restrukturiranje i prodaju u smislu odredbe članka 25. stavka 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 94/13.) pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom koja je pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju. U okviru svoje djelatnosti upravlja dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, a koja nisu utvrđena kao društva od strateškog i posebnog interesa za RH te dionicama i poslovnim udjelima u trgovačkim društvima čiji su imatelji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za dionice i poslovne udjele u trgovačkim društvima koja je stekla u postupku sanacije i privatizacije banaka, osim onih trgovačkih društava čije je upravljanje i raspolaganje određeno posebnim zakonom, kao i restrukturiranje trgovačkih društava i drugih pravnih osoba koje nisu od strateškog i posebnog interesa za RH.
18. Kako je u postupku neprijeporno utvrđeno da naturalni povrat nije moguć zbog stečenih prava trećih osoba, a kako je oduzeta imovina u cijelosti, tijekom postupka pretvorbe, ušla u kapital društvenog poduzeća Cromax Bjelovar, to ovlaštenici imaju pravo na naknadu sukladno odredbi članka 53. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, u dionicama ili udjelima društva u vlasništvu RH. Ovim dionicama i udjelima upravlja zainteresirana osoba, CERP. S obzirom na navedeno prema ocjeni ovog Suda u provedenom postupku i sporu pravilno je utvrđen opseg naknade, kao i oblik i obveznik naknade.
19. Slijedom navedenog prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 2. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić