REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gž-7/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Rijeka plus d.o.o., OIB 83938812619, sa sjedištem u Rijeci, Blaža Polića 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Vukić i partneri, sa sjedištem u Rijeci, protiv tuženika Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, OIB 00781927135, sa sjedištem u Rijeci, Korzo 35/II, radi zabrane štrajka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-1/2025-21 od 29. travnja 2025., u sjednici održanoj 2. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Uvažava se žalba tuženika te se ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj P-1/2025-21 od 29. travnja 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno da nije zakonit štrajk koji je Nezavisni sindikat radnika Hrvatske kod poslodavca Rijeka plus d.o.o. najavio organizirati s početkom 9. travnja 2025. te je tuženiku zabranjeno organiziranje i provođenje štrajka kod navedenog poslodavca, a koji je štrajk bio najavljen dopisom od 1. travnja 2025. Odlukom je o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 625,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika tako što ju je ocijenio neosnovanom te ju je predložio odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Neutemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP smatrajući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U žalbi se i ne navodi o kojim su pravno odlučnim činjenicama izostali razlozi, dok sadržaj žalbe, u bitnom, daje razloge za žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Jednako tako, neutemeljeno žalitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP jer je prvostupanjski sud kod ocjenjivanja u postupku izvedenih dokaza ocijenio ih na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti imajući pritom na umu i među strankama nesporne činjenice, što znači da je pri odlučivanju vodio računa o rezultatima cjelokupnog postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud, postupajući kao žalbeni, ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja utemeljen na odredbi članka 217. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje: ZR) za utvrđenje da nije zakonit štrajk kojeg je tuženik najavio organizirati kod tužitelja s početkom 9. travnja 2025. i da se tuženiku zabrani organiziranje i provođenje štrajka najavljenog za dan 9. travnja 2025.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev utemeljio na tvrdnji da je štrajk nezakonit zbog toga što je postupak mirenja okončan Sporazumom koji je predviđen kao način rješavanja kolektivnih sporova u postupku mirenja u skladu s odredbom članka 209. ZR cijeneći da Sporazum ima pravne učinke kolektivnog ugovora, pa da stoga ne postoje razlozi za organiziranje štrajka zbog zaključenja kolektivnog ugovora.

9. Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, radi provođenja mirenja u kolektivnom radnom sporu vođenom u svrhu zaključenja kolektivnog ugovora između tužitelja kao poslodavca i sindikata proveden je postupak pred miriteljem Gospodarskim socijalnim vijećem. U tom su postupku na strani sindikata nastupili tuženik Nezavisni sindikat radnika Hrvatske (dalje: NSRH) i Sindikat primorsko goranskih komunalaca (dalje: SPGK) zato što je Povjerenstvo za utvrđivanje reprezentativnosti svojim rješenjem od 10. lipnja 2024. utvrdilo da su kod tužitelja reprezentativni za pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora tuženik i SPGK. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da SPGK nema u svojem članstvu više od 50% radnika članova od ukupno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata, dok tuženik to ima. Taj je postupak okončan Sporazumom o okončanju mirenja kojeg su 17. ožujka 2025. sklopili tužitelj kao poslodavac i SPGK kao sindikat, dok mirenje s tuženikom nije uspjelo.

10. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud ocijenio da u ovakvim prilikama treba razlučiti dvije različite situacije. Prva je situacija kada se kolektivni ugovor sklapa izvan postupka mirenja, dakle kada se postupak mirenja ne provodi, pa u tom slučaju, prema ocjeni suda prvog stupnja, u primjenu dolazi odredba članka 26. stavka 1. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata („Narodne novine“ broj 93/14 i 26/15 - dalje: ZRUPS). Druga je situacija kada se vodi postupak mirenja i okonča sporazumom u kojoj situaciji, prema ocjeni suda prvog stupnja, dolazi u primjenu odredba članka 209. stavka 2. ZR prema kojoj taj sporazum ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, a ne dolazi u primjenu odredba članka 26. stavka 1. ZRUS. To stoga što ZRUPS propisuje sklapanje kolektivnog ugovora, a ZR propisuje učinke sporazuma kod mirenja, pa je ocijenjeno da su to dvije odvojene situacije.

11. Imajući na umu da je mirenje završilo sklapanjem sporazuma koji ima pravnu i učinke kolektivnog ugovora, bez obzira što tuženik nije njegov potpisnik, prvostupanjski je sud ocijenio da najavljeni štrajk nije zakonit, pa je prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdio najavljeni štrajk nezakonitim te zabranio organiziranje i provođenje štrajka.

12. Osnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod ovakvog zaključka suda prvog stupnja.

13. Odredbom se članka 61. stavka 1. Ustava RH („Narodne novine“ broj 56/91, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), jamči pravo na štrajk time da se to pravo može ograničiti samo zakonom radi ostvarenja ciljeva propisanih odredbom članka 16. Ustava (da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje). Međutim, ta ograničenja moraju biti jasna, transparentna i unaprijed određena, te moraju biti razmjerna kako ostvarenju cilja i svrhe prava na štrajk, a tako i očuvanja stabilnosti sustava kolektivnih radnih odnosa.

14. Odredbom je članka 26. stavka 1. ZRUPS izrijekom propisano da će kolektivni ugovor koji su sklopile stranke iz članka 25. stavaka 1. i 3. ZRUPS (u konkretnom je slučaju riječ o strankama iz članka 25. stavka 1. ZRUPS jer je na strani poslodavca tužitelj, dok su na strani sindikata dva reprezentativna sindikata) biti važeći samo ako reprezentativni sindikati potpisnici u svom članstvu imaju više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata. Pravilnik o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima(„Narodne novine“ broj 130/15) u članku 17. stavku 1. propisuje da sporazum o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora koji može dovesti do štrajka ili druge industrijske akcije, ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora ako ga potpišu sindikati koji su u sporu, a u svom članstvu imaju kvalificiranu većinu, u skladu s posebnim propisom. Taj je posebni propis upravo ZRUPS, a ne ZR.

15. Okolnost da je jedan od dva reprezentativna sindikata, i to onaj koji u svom članstvu ima manje od 50% radnika članova sindikalno organiziranih radnika, zaključio Sporazum u postupku mirenja, prema ocjeni ovog suda, ne utječe na pravo na štrajk drugog reprezentativnog sindikata koji u svom članstvu ima više od 50% radnika članova sindikalno organiziranih radnika niti ta okolnost utječe na nedopuštenost i nezakonitost štrajka većinskog sindikata jer je mirenje u odnosu na njega okončano bezuspješno. Organiziranje štrajka radi sklapanja ili izmjene kolektivnog ugovora od strane onih sindikata koji ima većinu nije u takvim okolnostima nedopušteno i nezakonito niti odredba članka 209. stavka 2. ZR u tom smislu predstavlja ograničenje ustavnog prava na štrajk.

16. No zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda o vezanosti većinskog sindikata sporazumom manjinskog, sud prvog stupnja nije utvrdio bi li organiziranjem štrajka tuženika bila narušena ravnoteža između prava na njegovo organiziranje te očuvanja socijalnog mira i stabilnosti kolektivnih radnih odnosa.

17. Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe članka 370. ZPP.

18. U nastavku će postupka sud prvog stupnja utvrditi bi li organiziranjem štrajka tuženika bila narušena ravnoteža između prava na njegovo organiziranje te očuvanja socijalnog mira i stabilnosti kolektivnih radnih odnosa te će potom ponovno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

Zagreb, 2. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil