- 1 -              Rev 212/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 212/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz O., OIB: … , zastupanog po punomoćniku P. V., odvjetniku u O., protiv tuženika Osnovna škola Č. iz Č., OIB: … , zastupanog po punomoćnici V. M. D., odvjetnici iz O., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-848/2017-3 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-28/2016-16 od 8. prosinca 2016., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

Revizija tužitelja se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 1. prosinca 2015., te zahtjev za utvrđenjem da radni odnos tužitelja nije prestao. Također je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad i priznavanjem svih materijalnih prava iz radnog odnosa od prestanka rada do povratka na rad, kao i zahtjev za isplatom plaće i naknadom štete od 30.000,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom (toč. I. izreke), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 2.500,00 kn u roku od 8 dana (toč. II. izreke).

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1., al. 1. i 3. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana drugostupanjska presuda ukine.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran izvanredni otkaz ugovora o radu, zahtjev za isplatom naknade plaće te ostalih materijalnih prava iz radnog odnosa i naknadom štete.

 

7. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

8. Suprotno navodima tužitelja tijekom postupka pred sudom drugog stupnja, a niti pred sudom prvog stupnja (na što sadržajno upire u reviziji) nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na način da je isti citiran kako je postavljen i obilježen navodnim znakovima, a koji sadrži više točaka obilježenih rimskim brojevima, pa tako i toč. III. Točkom II. izreke prvostupanjske presude je odlučeno o troškovima postupka. Stoga su netočni revizijski navodi tužitelja da drugostupanjski sud nije odlučio o žalbi protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude jer ista ne postoji.

 

10. Nadalje, sud drugog stupnja je otklonio žalbeni navod bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelja u odnosu na dio prvostupanjske odluke kojom nisu iznijeti razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva za naknadom štete, te je primjenom čl. 373.a ZPP potvrdio taj dio prvostupanjske presude i iznio razloge zbog kojih smatra da i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije osnovan.

 

11. Time što je u drugostupanjskoj presudi pogrešno navedeno da tužitelja zastupa drugi punomoćnik nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti ova okolnost dovodi u sumnju da bi sud drugog stupnja uopće proučio žalbu tužitelja. Naprotiv, sud drugog stupnja je u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP odgovorio na žalbene navode tužitelja koji su od odlučnog značaja.

 

12. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili čl. 8. ZPP i time počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, kao i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što nisu saslušani svjedoci koje je tužitelj predložio (učenici koji su bili prisutni na satu kada je došlo do sukoba tužitelja i učenika uslijed čega je i donijeta odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju) isti nisu osnovani.

 

13. Sud odlučuje koje činjenice smatra dokazanima (čl. 8. ZPP), a u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su iznijeli jasne i nedvojbene razloge temeljem kojih su dokaza utvrdili da je postupanje tužitelja na satu nastave tjelesnog odgoja bilo neprimjereno u tolikoj mjeri da opravdava odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

14. Pritom je sud pravilno odbio provoditi dokaze saslušanjem maloljetnih učenika (koji dokaz je predlagao tužitelj), već je svoju odluku temeljio na iskazima svjedoka – nastavnika koji su iskazivali o tome što su im učenici rekli da se dogodilo na satu, a također je izvršen uvid i u pisane izjave učenika.

 

15. Okolnost što je u odluci o otkazu ugovora o radu naveden pogrešan datum sklapanja ugovora o radu (8. rujna 2015. umjesto isti datum, ali 2014. godine) ne čini tu odluku nerazumljivom, niti dovodi u pitanje pravilnost odluke nižestupanjskih sudova, koji su prvenstveno odlučivali jesu li postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu. Pritom niti tužitelj sve do revizije nije osporavao odluku o otkazu u tom dijelu.

 

16. Sud drugog stupnja je pravilno otklonio žalbene navode tužitelja kojima je osporavao da bi primio odluku o otkazu ugovora o radu jer te navode nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, naprotiv u svom iskazu je naveo da mu je odluka o otkazu uručena poštom.

 

17. Također je sud drugog stupnja pravilno ocijenio da je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane u skladu sa čl. 119. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, dalje: ZR) jer je uz odgovor na tužbu dostavljeno očitovanje tužitelja.

 

18. Sud drugog stupnja je iznio jasne razloge zbog kojih smatra da je tuženik postupio u skladu sa čl. 150. ZR i proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom kojem je dostavljen zapisnik o utvrđivanju skrivljenog ponašanja tužitelja od 30. studenog 2015. te je 1. prosinca 2015. zakazana sjednica učiteljskog vijeća na kojoj je konstatiran prijedlog ravnatelja za izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju i ocijenjeno je da se sindikalni povjerenik tom otkazu usprotivio, nakon čega je ravnatelj 2. prosinca 2015. donio odluku o otkazu.

 

19. Također je pravilno ocjena suda drugog stupnja da je školski odbora prethodno dao suglasnost za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, kao i da su žalbeni navodi tužitelja da iz podborja odluke školskog odbora proizlazi suprotno predstavljaju novu činjenicu koju tužitelj nije isticao tijekom prvostupanjskog postupka (čl. 352. ZPP).

 

20. Suprotno revizijskim navodima tužitelja tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tužitelj se nije pozivao na status roditelja maloljetnog djeteta u smislu da bi za odluku o otkazu bila potrebna suglasnost sindikalnog povjerenika u smislu čl. 130. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, pa je pravilno ocjena suda drugog stupnja da ovaj žalbeni navod predstavlja iznošenje novih činjenica.

 

21. Točno je da sud po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava ali samo u okviru činjeničnih navoda stranaka prema kojima može ocijeniti jesu li te činjenice od utjecaja na primjenu propisa. Iz dokaza koji su predočeni sudu prvog stupnja ne proizlazi ova činjenica, niti je u tom smislu (suprotno navodima iz revizije) navodio u svom iskazu.

 

22. Preostali revizijski navodi tužitelja predstavljaju njegovo viđenje i ocjenu provedenih dokaza što upućuje na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja što nije revizijski razlog predviđen čl. 386. ZPP.

 

23. Suprotno revizijskim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilnom ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio da je postupanje tužitelja na njegovom radnom mjestu nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture na način da je grubim riječima vrijeđao učenika, stao mu na nogu, unosio mu se u tijelo, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa uslijed koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR).

 

24. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.