Poslovni broj: Usž-327/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HČR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Sauerlacherstr 10, koju zastupa opunomoćenik Aleksandar Marjanović Kavanagh, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, Hrvatske bratske zajednice 1 i Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1590/2023-14 od 6. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1590/2023-14 od 6. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/18-01/473, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-03 od 13. travnja 2023. Navedenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostave Samobor, KLASA: UP/I-942-01/97-01/330, URBROJ: 238-05/13-18-134 od 28. rujna 2018. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poduzeće u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske za izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište pobliže opisano u izreci tog rješenja.

2. U žalbi protiv prvostupanjske presude tužiteljica, u bitnom, navodi da je nesporno utvrđeno da su suvlasnici predmetne tvornice bili HČ GČR i HČRR, svaki u ½ dijela. Naime, na dan 24. kolovoza 1945. u trenutku oduzimanja jedino su oni bili živi. Majka navedenih GČRR, i sestra istih KČRR, u tom trenutku su već bile pokojne. Budući da je KČRR, umrla bez nasljednika jedini nasljednici su bili njezina navedena braća pa su oni jedini ovlaštenici naknade. Smatra da je stoga prvostupanjskim rješenjem naknada pravilno određena. Ističe da visinu naknade prema tom rješenju određuje Centar za restrukturiranje i prodaju pa će isti pri tom uzeti u obzir njezin udio u vlasničkoj strukturi oduzetog poduzeća na koji polaže pravo. Smatra da se poništavanjem prvostupanjskog rješenja i vraćanjem predmeta na ponovni postupak bespredmetno odugovlači postupak i da je tuženik trebao sam riješiti stvar. Predlaže Sudu da održi raspravu, sasluša tužiteljicu i izvrši uvid u cjelokupnu dokumentaciju i poništi presudu i sam riješi stvar tako da usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženika na plaćanje troškova postupka uvećano za troškove sastava žalbe, sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Ovo stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju, u ponovnom postupku potrebno utvrditi činjenično stanje u pogledu prijašnjeg vlasnika predmetne imovine u trenutku konfiskacije iste. Ovo sve imajući na umu odredbu članka 45. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje: Zakon o naknadi).

7. Naime, tužiteljica ne čini spornim da je predmetna imovina oduzeta poduzeću Barun Allnoch Prva hrvatska tvornica štapova d.d. u Samoboru pa je stoga potrebno utvrditi suvlasnike istoga u trenutku oduzimanja. U tom pogledu već su naveli prvostupanjski sud i tuženik da je potrebno utvrditi vlasničku strukturu poduzeća u vrijeme oduzimanja predmetne imovine jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je predmet naknade imovina pravne osobe koja je u vrijeme oduzimanja bila u suvlasništvu više osoba s različitim brojem dionica, a točan broj dioničara poduzeća je u konkretnom slučaju propustilo utvrditi. Tužiteljica u žalbi iznosi općenitu tvrdnju da je predmetno poduzeće bilo u trenutku oduzimanja u suvlasništvu njezinog pravnog prednika i njegovog brata. Međutim, i prema ocjeni ovog Suda u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja izostalo je utvrđenje svih ostalih dioničara predmetnog poduzeća kao i broja njihovih dionica u trenutku oduzimanja, a o čemu ovisi i utvrđenje suvlasničkog udjela pravnog prednika tužiteljice u predmetnoj imovini u trenutku oduzimanja pa tako i visina naknade za predmetnu imovinu.

8. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe te također nije smatrao potrebnim održati raspravu. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljica pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.

9. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužiteljice kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer sa istom nije uspjela.

U Zagrebu, 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner